Vrućeg ljetnog dana u lipnju 2010. dvoje djece otišlo je od kuće jer su ih roditelji tukli. Rakhi (11) i Bablu (7) planirali su otići baki i djedu koji su živjeli samo kilometar dalje, ali su se nakon nekoliko krivih skretanja izgubili. Trebalo im je više od 13 godina da se ponovno nađu s majkom Neetom Kumari, prenosi BBC.
Videosnimka njihovog ponovnog okupljanja objavljena je krajem prosinca i prikazivala je Neetu kako jeca dok dočekuje Bablua, čvrsto ga grli i zahvaljuje Bogu što joj je pružio priliku da ponovno drži svog sina. Bablu zatim grli svoju sestru Rakhi koja se vratila kući dva dana ranije.
Iako su brat i sestra bili u kontaktu nekoliko godina, susreli su se nakon više od desetljeća razdvojenosti.
Razdvajanje
Bablu i Rakhi živjeli su u gradu na sjeveru Indije s majkom Neetom Kumari i ocem Santoshem koji su radili kao sezonski radnici. Neetu je 16. lipnja 2010. svoj bijes zbog nemogućnosti pronalaska posla iskalila na Rakhi i udarila je metalnim kliještima za kuhanje.
- Ako nisam dobro učio, otac bi me tukao. Kad je Rakhi predložila da idemo živjeti s bakom, pristao sam, rekao je Bablu.
Nakon što su se izgubili, vozač rikše ih je prebacio do stanice vlaka. Kad je vlak stigao u Meerut, grad udaljen gotovo 250 kilometara od njihove kuće, jedna od putnica djecu je predala policiji koja ih je odvela u državno sirotište.
- Rekli smo im da želimo ići kući i pokušali im reći nešto o našim roditeljima, no policija i službenici sirotišta nisu ni pokušali pronaći našu obitelj, rekao je Bablu.
Godinu dana kasnije brat i sestra su razdvojeni - Rakhi je premještena u sklonište za djevojčice koje vodi nevladina organizacija u blizini glavnog grada Indije, a Bablu je premješten u drugo državno sirotište u Lucknowu.
Ponovno spajanje
Kad god bi se u sirotištu pojavili neki važni dužnosnici, volonteri ili novinari, Bablu bi im pričao o Rakhi u nadi da će se ponovno naći s njom. To se isplatilo tek 2017. godine kad mu je jedna od novih skrbnica odlučila pomoći da pronađe sestru. Rekao joj je da mu je sestra poslana u sirotište u blizini Delhija.
- Nazvala je sva sirotišta u Noidi i predgrađu Delhija i ispitivala imaju li nekoga tko se zove Rakhi. Nakon mnogo truda, pronašla ju je, rekao je Bablu.
Nakon što su brat i sestra ponovno povezani, često su razgovarali telefonom. Kad god bi razgovor skrenuo na pronalazak njihove obitelji, Rakhi je bila sumnjičava.
- Trinaest godina nije malo, nisam mislila da ćemo uspjeti pronaći mamu, rekla je.
Bablu je rekao kako su ga na jednom od mjesta gdje je stanovao njegovatelji i stariji dječaci često tukli. Dva puta je pokušao pobjeći, ali se uplašio i vratio. Rakhi je pak rekla kako se sirotište u kojem je odrasla dobro brinulo za nju.
- Vjerujem da se sve događa s razlogom i da sam možda imala bolji život daleko od kuće. Nisam se uklopila, ali su svejedno dobro brinuli o meni. Nitko me nikad nije udario, išla sam u dobru školu, imala pristup zdravstvenoj skrbi i drugim pogodnostima koje dolaze sa životom blizu velikog grada, kaže Rakhi.
Aktivist koji je povezao obitelj
20. prosinca aktivist za dječja prava Naresh Paras primio je poziv od Bablua koji ga je pitao može li mu pomoći da pronađe svoju obitelj. Brat i sestra nisu se mogli sjetiti imena svog oca, nisu znali iz koje države dolaze, a u papirologiji iz sirotišta je stajalo kako su iz Bilaspura.
Nakon što se Bablu sjetio da je na stanici vidio lažnu lokomotivu, Paras je prepoznao kako se radi o stanici Agra Cantonment. Otišao je u policijsku postaju i pronašao prijavu o nestaloj djeci iz 2010. koju je podnio njihov otac. Kad je otišao na adresu stanovanja muškarca, otkrio je kako su ondje bili u najmu i da su se preselili.
Rakhi mu je otkrila kako joj se majka zove Neetu i da ima opeklinu na vratu. Paras je otišao na mjesto gdje su se okupljali sezonski radnici u potrazi za poslom. Nije pronašao majku djece, ali su mu rekli da je neki poznaju i da će joj prenijeti poruku. Čim je Neetu čula da su joj djeca pronađena, otišla je u policiju koja je kontaktirala Parasa.
Ponovno na okupu
Kad je došao do Neetu, pokazala mu je fotografije djece i kopiju policijske prijave. Videopozivom ju je povezao s Babluom i Rakhijem te su se svi prepoznali. Neeta je Parasu ispričala kako je požalila što je podigla ruku na dijete i koliko je napora uložila da ih pokuša pronaći.
- Posudila sam novac i otputovala u Patnu nakon što sam čula da su moja djeca viđena kako prose na tamošnjim ulicama. Posjetila sam hramove, džamije i razne crkve kako bih se molila za njihov siguran povratak, rekla je majka.
Na emotivnom susretu rekla je da je dobila novu energiju i da se osjećala kao u filmu jer nije očekivala da će više ikad vidjeti svoju djecu. Bablu je rekao kako je ljut na policiju i djelatnike sirotišta koji nisu ni pokušali naći njihovu obitelj, kad je Paras to uspio u samo tjedan dana.