Njemačka je vlada u sklopu borbe protiv epidemije koronavirusa objavila dva videa u kojima hvali osobe koje tijekom drugog vala koronavirusa ostaju kod kuće i leže na svojim kaučima.
Prvi video naziva 'posebni heroji - zajedno protiv korone' prikazuje starijeg čovjeka koji se prisjeća zime 2020.
- Sudbina ove zemlje bila je u našim rukama. Skupili smo svu svoju hrabrost i učinili ono što se očekivalo od nas, jedinu pravu stvar. Nismo radili ništa. Apsolutno ništa', govori, dok se u videu izmjenjuju scene ljudi koji ostaju kod kuće i sjede u svojim dnevnim boravcima.
Njemačka vlada poručuje da se ovakvim komičnim videozapisima javnosti šalje jasna poruka: da je smanjenje kontakta s drugima presudno za sprečavanje daljnjeg širenja virusa.
- Naš je kauč bio prva crta bojišnice, a strpljenje je bilo naše oružje, nastavlja čovjek u toj videosnimci.
Na drugoj snimci se vidi njegova djevojka, dok treća prikazuje muškarca koji se prisjeća dana kada je za vrijeme lockdowna igrao video igrice, prenosi BBC.
- Prije pandemije sam bio nesumnjivo najljenija osoba u zemlji. Gotovo nikad nisam izlazio iz stana, igrao sam kompjuterske igrice bez imalo ambicije i jeo hladne raviole jer sam bio previše lijen da si ih podgrijem. Prijatelji su me zvali 'lijeni Toby', no bio sam prelijen da bi me to povrijedilo. Ali kad se virus počeo širiti, ostao sam jednako lijen. Ali za razliku od mene, svijet se promijenio. Ljudi su morali ostati kod kuće, ne raditi ništa je postalo najvažnije, lijenost je spašavala živote, a ja sam bio prvak u tome.
O ovim se videima njemačke vlade ubrzo počelo pričati na društvenim mrežama, a mnogi ih hvale.
Političar SPD-a Sawsan Chebli je na Twitteru napisao:
'Tako snažno, tako toplo. I tako prokleto važno!'.
Ali ovakve snimke se nisu svima svidjele. Neki su ih kritizirali zbog očite usporedbe s Drugim svjetskim ratom.
- Ne samo da se rugaju žrtvama Drugog svjetskog rata, već i ljudima koji su preživjeli frontu i kasnije mogli o tome govoriti, napisao je jedan korisnik Twittera.
Komunikacijska stručnjakinja iz Kölna, Christine Richter, rekla je za njemački WDR da su njezini osjećaji o ovome pomiješani. S jedne strane, povlačenje paralele sa sadašnjosti i ratom postavlja etička pitanja, ali je istaknula i da je ovaj pristup istovremeno i šaljiv i emotivan.