"Ukrajina napala Rusiju!, "SAD gura svijet u kaos" - pisalo je na naslovnicama više srpskih tabloida nekoliko dana uoči ruske invazije na Ukrajinu.
"U izvještajima se ne spominje da se navodni napadi ukrajinskih vojnika vjerojatno nikada nisu dogodili i da ih je vjerojatno inscenirala Rusija kako bi opravdala kasniju invaziju. I to očito nije slučajno", tako započinje poduži tekst Pascal Siggelkow iz redakcije njemačkog javnog servisa koja se bavi provjerom činjenica, ARD-Faktenfinder, prenosi Deutsche Welle.
"Izvještavanje brojnih srpskih medija o ruskom agresorskom ratu vrlo je jednostrano i odgovara narativu Kremlja. U jednom se trenutku kaže da je Rusija učinila sve što je mogla da uspostavi mir u Ukrajini. Drugi se put ruski napad predstavlja kao odgovor na prijetnju NATO-a. A tu je i priča o navodnoj denacifikaciji Ukrajine. Ali zašto je to tako?"; pita se Siggelkow.
Odgovor na to pitanje daje Thomas Brey, dugogodišnji šef njemačke novinske agencije Dpa za jugoistočnu Europu. "Utjecaj ruskih medija u Srbiji je ogroman. Narativ koji Kremlj širi je apsolutno društveno prihvatljiv u Srbiji", navodi Brey.
Zatim spominje kako ruski državni medij Sputnjik već godinama u Beogradu ima podružnicu, a od studenog je pod imenom RT Balkan prisutan i medij koji je blokiran u EU-u.
Kako prenosi Deutsche Welle, dalje se navodi da se sadržaji u tim ruskim državnim medijima vrte prije svega oko Srbije, Rusije i SAD-a - tako barem pokazuje studija Breya za Zakladu Friedrich Naumann, blisku njemačkim liberalima. Brey smatra da je riječ prije svega o diskreditiranju Zapada i vezivanju Srbije za Rusiju. Kao primjer toga navodi izvještavanje o cjepivima protiv korone. Dok su zapadna cjepiva uglavnom prikazana negativno, postoje brojne uspješne priče o ruskom cjepivu Sputnjik V.
Vučić - Putin - Orban
Ali zapravo nema potrebe da ruski mediji u Srbiji šire ruski narativ, kaže Aleksandra Tomanić, šefica Europskog fonda za Balkan.
"Neki srpski mediji bliski državi u svom izvještavanju idu mnogo dalje od ruskih. Važan razlog zašto je to tako je - predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je Srbiju pretvorio u autokraciju, slično Vladimiru Putinu u Rusiji ili Viktoru Orbanu u Mađarskoj".
Zato Vučić igra središnju ulogu i u oblikovanju medijskog pejzaža Srbije. S obzirom na to da je Vučić zadužen za politiku zemlje, tamošnji novinari "ne mogu računati ni na sigurnost ni na zaštitu države", piše nevladina organizacija Reporteri bez granica. Dalje se kaže: "Medijsko tržište je vrlo koncentrirano i država, kao najveći donator i oglašivač, ima značajan utjecaj na izvještavanje".
"Vučić je majstor propagande", kaže Antoaneta Nikolova, direktorica Balkanske inicijative za slobodne medije. "On je stavio medije pod svoju kontrolu. Kao bivši ministar informiranja srpskog vladara i ratnog zločinca Slobodana Miloševića, Vučić je proruski narativ pametno iskoristio za svoje interese i dodatno podgrijao raspoloženje u zemlji. Očito je da su ruski državni mediji dobrodošli u Srbiju. Na primjer, kada je Sputnjik Srbija u veljači 2020. slavio petogodišnjicu postojanja, među uzvanicima su bili Vučić i Dačić".
"Naravno da postoje i srpski mediji koji su neovisni u svom izvještavanju", kaže Kirsten Schönfeld, šefica beogradskog ureda Zaklade Fridrich Ebert bliske njemačkim socijaldemokratima.
"Oni izvještavaju vrlo diferencirano. Međutim, oni su očito u manjini, posebno među klasičnim, na primjer tiskanim medijima. S druge strane, izvještavanje državnih medija manje je diferencirano i blisko je vlasti. Prije svega tabloidi i visokotiražne dnevne novine šire proruske i antizapadne narative".
55% Srba podržava Rusiju, samo 22% Ukrajinu
Srpska naklonost Rusiji nije nova, kaže Nikolova iz Balkanske inicijative za slobodne medije. Srbija je još devedesetih godina prošlog stoljeća bila usmjerena na Rusiju.
"Pored bliskosti slavenskog jezika i pravoslavne kulture, vrlo su svježa sjećanja na NATO intervenciju na Kosovu 1999., a osim toga ni Rusija ne priznaje Kosovo.
Pod Vučićem se to, međutim, ponovo pojačalo – između ostalog zbog medijske propagande. Ruski mediji stoga nailaze na plodno tlo među stanovništvom: Prema istraživanjima beogradskog trusta mozgova Crta, u ovom ratu 58 posto Srba podržava Rusiju, samo 22 posto podržava Ukrajinu. Za rat 64 posto krivi Zapad u vidu SAD-a, NATO-a ili EU-a, a samo 15 posto krivi Rusiju. Osim toga, šef ruske države Putin smatra se najpopularnijim stranim političarem.
"To je začarani krug", kaže stručnjak za jugoistočnu Europu Brey. "Na Srbe od malih nogu utječe narativ da su im Rusi njihova pravoslavna braća koji su im povijesno uvijek bili najbliži. Ovaj narativ podržavaju crkva, škole, ali i mediji. Osim toga, ruski pogled na svijet je apsolutno isti kao Vučićev, tako da se ruski utjecaj i politički potiče".
Srbija je jedna od rijetkih europskih zemalja koja nije uvela nikakve sankcije Rusiji i bila je prva strana zemlja koja je proizvela rusko cjepivo protiv korone Sputnjik V. Rusija, zauzvrat, podržava Srbiju u sukobu na Kosovu i opskrbljuje ju plinom po povoljnim uvjetima.
U tekstu ARD-a se dalje navode podaci Zaklade Fridrich Ebert, koja se pak poziva na novinare odnosno medije - da Srbija ima mnogo prisnije ekonomske veze s EU-om nego Rusijom, prenosi Deutsche Welle.
Cilj Rusije na Balkanu je - nestabilnost
Ali ruski državni mediji također pokušavaju svoj narativ prenijeti stanovništvu u drugim balkanskim zemljama. Tomanić iz Europskog fonda za Balkan kaže da je to posebno uspješno u zemljama u kojima živi mnogo Srba, kao što je Republika Srpska u BiH. Predsjednik Milorad Dodik već dulje vrijeme prijeti otcijepljenjem, a Srbija i Rusija to podržavaju.
Prije nekoliko dana, piše DW, nacionalističkoj i protuustavnoj paradi u Istočnom Sarajevu prisustvovala je i podgrupa nacionalističke motociklističke bande "Noćni vukovi" koja je nastala u Rusiji. Putin je dobio i najviši orden za svoju "patriotsku brigu i ljubav prema Republici Srpskoj".
Najvažniji cilj Rusije je da balkanske zemlje budu što nestabilnije, tako da se tamošnjim nemirima u svakom trenutku mogu stvoriti nekakve krize, kaže dugogodišnji dopisnik dpa Thomas Brey.
S ruske točke gledišta, pristupanje Crne Gore NATO-u i integracija nekih balkanskih zemalja kao što je Hrvatska u euroatlantske strukture bili su ozbiljni porazi za ovaj glavni cilj.
Međutim, sve dok velik dio medija širi ruski narativ, nezamislivo je da će se i srpsko stanovništvo približiti EU-u, kaže Brey.
"Političare EU-a redovito negativno predstavljaju u javnosti. Sve dok se ništa ne učini protiv ove medijske moći, situacija je beznadna." Brey zato poziva na jasnije riječi EU-a u smjeru Srbije.
To tako vidi i Tomanić. Ona, međutim, naglašava da ne treba sve Srbe etiketirati kao proruske i antizapadne. "Ima jako, jako puno hrabrih ljudi koji se desetljećima bore protiv ove nacionalističke politike, koji poduzimaju akcije, koji sebe dovode u opasnost. Kada govorimo o aktualnoj srpskoj vlasti ili politici ne treba govoriti o ‘Srbima‘", citira na kraju članka.