Kada američki ministar obrane Lloyd Austin svakog mjeseca okuplja obrambene dužnosnike više od 40 država u jugozapadnoj Njemačkoj, to višesatno okupljanje obično završava na isti način - Celeste Wallander, zadužena za pitanja međunarodne sigurnosti u Pentagonu, poziva svakog od sudionika sastanka da pročita koje je oružje njihova zemlja spremna donirati Ukrajini. To je možda pitanje koje će odrediti budućnost Ukrajine više od godinu dana nakon ruske invazije.
Zbog tog je pitanja nastala zatvorena skupina čelnika koji se sastaju jednom mjesečno, a poznata je po bezličnom birokratskom nazivu Kontaktna skupina za Ukrajinu. Radi se o ‘nevidljivoj‘, ali središnjoj snazi u opremanju ukrajinske vojske svime što im je potrebno za borbu, od preciznih raketa do glavnih borbenih tenkova. Ta je skupina također pomogla Ukrajini da izgradi ‘ad hoc‘, ali zapanjujuće modernu vojsku koja je sposobna nadmašiti i neke dugogodišnje članice NATO-a.
No, na marginama sastanka skupine 21. travnja u američkoj zračnoj bazi Ramstein, bilo je jasno kako će da ostanu ujedinjeni - što je nešto u čemu je ova skupina uspjela kroz više od godinu dana - biti sve veći izazov, kako piše Politico.
Nedavno su se pojavile brojne pukotine unutar skupine, posebice oko toga treba li i u kojem trenutku poslati zapadne borbene zrakoplove u Ukrajinu, te oko kašnjenja u određenim isporukama oružja, od čega su najhitnija stavka bili njemački i španjolski tenkovi. U međuvremenu, masovne isporuke oružja Kijevu zabrinule su zemlje donatore kada su u pitanju njihove vlastite zalihe, a na nedavnim sastancima kao tema se intenziviralo razmatranje pitanja ponovnog opremanja NATO saveznika vojnom opremom, kao i održivosti donacije oružja Ukrajini na duge staze.
"Već smo učinili mnogo kad su donacije u pitanju, a sada se više postavlja pitanje održivosti", rekla je Esa Pulkkinen, dužnosnica u finskom ministarstvu obrane, za vrijeme okupljanja vojnih čelnika u Ramsteinu prošlog mjeseca. "Osim podrške Ukrajini, također moramo obnoviti vlastite zalihe, zar ne?", komentirao je jedan europski diplomat.
Koordinacija isporuke
Na sastancima Austin, načelnik Združenog stožera američke vojske, general Mark Milley i ukrajinski ministar obrane Oleksij Reznikov, sjede za glavnim stolom prekrivenim bijelim stolnjacima, a okruženi američkim i ukrajinskim zastavama. Svaki sastanak počinje najnovijim ukrajinskim izvješćem o stanju na bojnom polju. Ostali članovi skupine sjede za dva uska stola postavljena okomito na stol trojice čelnika. Austin je taj vodi raspravu i koji daje uvodne i završne komentare, no obično više vremena provodi slušajući prezentacije. Wallander je svojevrsna moderatorica, ona koja koordinira prezentacije. Tijekom posljednjeg sastanka, članovi skupine su posvetili sat i pol vremena raspravi o održivosti i izazovima industrijske baze - cijeli sastanak, inače, može trajati više od šest sati.
Poticaj za okupljanja u Ramsteinu nastao je bez ikakve pompe na početku sukoba. Dok su pripremali tajno putovanje u Ukrajinu, koju je već razdirao rat, svega mjesec dana nakon početka ruske invazije, osobe koje su prisustvovale sastancima u 6:30 ujutro na trećem katu Pentagona - nazvanima "politika harmonizacije" i po uzoru na sastanke koji su se održavali dvaput dnevno i kojima je Austin predsjedao tijekom evakuacije iz Afganistana - shvatile su da nastaje veliki problem.
Kijev je preživio početni ruski napad, no postajalo je sve više jasno da će SAD i druge zemlje morati prevladati dvojbe iz prošlosti oko naoružavanja Ukrajine i posvetiti se tome dugoročno. U tim prvim danima nitko nije koordinirao opremu koju su zemlje ubrzo počele obećavati, čime se riskiralo ozbiljne pogrešne procjene za zapadne zemlje koje pomažu Ukrajini.
"Obavila sam mnogo telefonskih poziva razgovarajući s državama, pitajući ih ‘možete li poslati ovo‘ i mislim da se u tom trenutku razvila ideja koju je ministar imao, ‘ne, moramo okupiti ključne suradnike u pomoći Ukrajini, tako da možemo razumjeti koliki je opseg ovoga‘", rekla je Wallander u razgovoru za Politico. Austin je skup nazvao Kontaktna skupina za obranu Ukrajine, koja se sastala 26. travnja 2022. u Ramsteinu. Bio je to sastanak - koji je zamišljen i isplaniran u otprilike tjedan dana - koji je pokrenuo proces spašavanja Ukrajine.
Iako među sudionicima ima sporova, ‘teška paljba‘ obično se ostavlja izvan sobe, što je izvanredan podvig za koji članovi skupine navode da je rezultat Austinova postojanog vodstva, smirenosti i dubokog vojnog znanja. Austinova pažnja kada su u pitanju bilateralni odnosi - uključujući uvijek i javno odavanje priznanja državama zbog njihovih donacija - donijela mu je kredibilitet, kažu dužnosnici koji su uključeni u sastanke u Ramsteinu. Politico je razgovarao sa 17 osoba koje su bile izravno uključene u rasprave, od kojih su mnoge željele ostati anonimne kako bi mogle govoriti o sastancima iza zatvorenih vrata.
Rast napetosti
Sastanci u Ramsteinu obično se odvijaju prema scenariju, odnosno tijekom njih ministri čitaju iz unaprijed pripremljenih bilješki. No, ova redovita okupljanja prikrivaju značajne razlike između vlada koje rade na naoružavanju Ukrajine. Zemlje istočne Europe, poput Poljske i Estonije, prednjače u pružanju pomoći, dok Njemačka i Francuska često zaostaju. Sjedinjene Države - posebno Austin - ponekad moraju posredovati između te dvije strane.
Istovremeno, Kijev stalno traži više i sve bolje opreme. Primjerice, tinta se u siječnju jedva osušila na odluci da se isporuče glavni borbeni tenkovi Abrams, kada su ukrajinski dužnosnici obnovili pritisak da dobiju borbene zrakoplove F-16. Pitanje borbenih zrakoplova još uvijek je aktualno, a nesuglasice između različitih članica skupine oko slanja zapadnih borbenih zrakoplova mogle su se vidjeti na posljednjem sastanku u Ramsteinu. Dok su Austin i drugi američki dužnosnici jasno rekli kako ne vjeruju da su F-16 potrebni u sadašnjoj situaciji, neki drugi ističu da skupina još uvijek raspravlja o tom pitanju. "U tijeku je rasprava o drugim vrstama zrakoplova", rekao je glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg, obraćajući se novinarima dok su sudionici sastanka bili na pauzi.
Ipak, čini se da su neki drugi sudionici sigurni da će zapadni zrakoplovi u jednom trenutku krenuti prema Kijevu. "Zapadni borbeni lovci bit će dio zapadne vojne integracije ukrajinskih oružanih snaga, dogodilo se to sada ili možda kasnije", kaže Pulkkinen.
Američki predsjednik Joe Biden povremeno je pozivao Austina da iskoristi sastanke u Ramsteinu kako bi izravno apelirao na svoje kolege da učine više kako bi pomogli Ukrajini. U siječnju, nakon što je njemački kancelar Olaf Scholz odbio poslati tenkove Leopard, ako SAD ne pošalje vlastite tenkove Abrams, predsjednik je rekao Austinu da uputi posljednji apel svom novom njemačkom kolegi, ministru obrane Borisu Pistoriusu, na skupu tog mjeseca.
Biden se imao razloga nadati da bi Austin mogao postići dogovor. Tijekom cijelog sukoba, američki ministar obrane je dosljedno uspijevao u tome da svoje ‘veze‘ pretvoriti u konkretnu pomoć Ukrajini. Na početku rata, Austin je osobno posredovao u dogovoru sa slovačkim ministrom obrane da ta istočnoeuropska zemlja pošalje Kijevu jedan od svojih ruskih sustava protuzračne obrane S-300, u zamjenu za to da SAD rasporedi jedan od svojih moćnih raketnih sustava Patriot u Slovačku. Ipak, ovoga puta Austin nije mogao protiv oklijevanja Berlina. Na kraju je Biden dao zeleno svjetlo za Abramse, omogućavajući tako da Njemačka pošalje Leoparde.
Istovremeno, neke su države i dalje frustrirane sporim tempom njemačkih donacija. Njemačka bi trebala "slati više oružja, slati više streljiva i davati više novca Ukrajini jer su oni daleko najbogatija i najveća zemlja", kaže za Politico poljski premijer Mateusz Morawiecki. Dodaje da Nijemci "nisu bili velikodušni koliko su trebali biti" prema Ukrajini od početka rata. "Zajedno moramo i možemo učiniti više. Svi razumijemo što je u pitanju", rekao je, pak, estonski ministar obrane Hanno Pevkur. "Definitivno smo puno učinili", rekao je govoreći o vlastitoj vladi.
‘Ne smijemo sad pokleknuti‘
Unatoč razlikama između zemalja, sudionici sastanaka kažu da Austinova dosljednost i obazrivost kada su u pitanju osobni odnosi omogućavaju da svako okupljanje prođe glatko i razlog su zašto se predstavnici članica uvijek iznova vraćaju u Ramstein kako bi razgovarali o novim načinima podrške Ukrajini. Kanadska ministrica obrane, Anita Anand, prisjetila se kako ju je Austin nagovorio da donira neke od 82 kanadska tenka Leopard 2. Slanje tih tenkova "nije mala stvar", kaže ona. Njezin osobni odnos s Austinom - kojeg ona naziva "dosljednim džentlmenom" - bio je ključan u odluci Ottawe da konačno pošalje četiri tenka. "Zbog toga se moramo okupiti. Zato se moramo udružiti i zato moramo pomoći Ukrajini", navodi Pevkur.
No, napetosti oko odluke o tenkovima mogle bi ukazivati na još više problema u nadolazećim mjesecima, dok će Ukrajina nastaviti iscrpljivati zalihe streljiva vrijedne milijarde dolara. Nadopuna zahtijeva vrijeme, planiranje i značajna ulaganja. Tijekom posljednjih nekoliko sastanaka skupine za Ukrajinu bilo je uočljivo da su saveznici počeli ozbiljno razmišljati o tome kako pronaći novac i industrijski kapacitet da nadoknade ranije poslanu opremu. "To je još uvijek jedini učinkovit format kada je u pitanju koordinacija isporuka, ali i potrebna oprema", rekao je jedan visoki europski diplomat. “Bez obzira (na) razlike u mišljenjima". Osim toga, moraju naći način da se nose s golemim interesima i učine ostvare nešto još teže - zajedničku proizvodnju streljiva i druge opreme dok rat u Ukrajini bjesni i pojedinačne proizvodne linije dolaze do točke pucanja.
Drugo pitanje koje izaziva podjele jest kako se troškovi raspodjeljuju među saveznicima. Godišnje izvješće NATO-a objavljeno u ožujku pokazalo je da je, unatoč godinu dana obećanja o povećanju potrošnje za obranu, samo sedam od 30 zemalja ispunilo devetogodišnji cilj izdvajanja 2 posto svog BDP-a na obranu. Na sastancima u Ramsteinu pojavili su se i neki drugi trendovi koji su također frustrirali neke od sudionika. Prema dvojici europskih diplomata, nekolicina zemalja stalno je obećavala opremu za koju se činilo da nikada neće isporučiti i to se iznova obećava na svakom sastanku bez priloženog vremenskog okvira. "Nikad ne spominju kada će se to dogoditi, a onda se dogodi još jedan format Ramsteina, a oni i dalje tvrde isto", rekao je jedan od dužnosnika.
Unatoč ovim razdorima, držanje leđa Kijevu tema je razgovora za sve NATO saveznike od početka rata pa čak i uz neka kašnjenja u obećanoj opremi, donacije i dalje pristižu u Kijev. I nakon 14 mjeseci, s novim proljetnim i ljetnim ofenzivama na horizontu, nema promjena u toj retorici. "Ne možemo dozvoliti da zamor ratom zavlada našim društvima i politikom", rekla je latvijska ministrica obrane Inara Murniece tijekom posjeta Washingtonu neposredno prije posljednjeg sastanka u Ramsteinu. "Moramo držati ovaj zamah i učiniti sve što je moguće da proljetna i ljetna ukrajinska ofenziva budu uspješne. Ne smijemo pokleknuti u ovom trenutku", zaključila je.