Plato ispred kapele na beogradskom groblju Lešće s pogledom na Savu i Dunav bio je mali da primi sve koji su došli odati počast tragično ubijenom čuvaru Draganu Vlahoviću. Kolone učenika koji su u rukama držali ruže i svijeće, zajedno s roditeljima i učenicima ispratili su svog omiljenog čiku Dragana.
Mnogi dječaci i djevojčice nisu mogli zaustaviti suze i bili su neutješni. - Svi drugari plaču, brate. Svima će nam trebati minimum mjesec dana da dođemo sebi. Trebali bi nam dati priliku da popravimo ocjene i puste nas, pa tko će gledati te rupe od metaka po zidovima - govori jedan dječak drugom učeniku, prenosi Slobodna Dalmacija.
Prije nego što je Dragan pokopan u zemlju članovi njegove obitelji održali su kratak govor.
- Bio je jedan od najmlađih članova obitelji Vlahović, uvijek vrijedan, nasmijan i spreman na šalu. Nesebičan i velikog srca. Posebno je bio vezan za djecu jer nije imao svoju. Neki sadašnji srednjoškolci su rekli kako ih je čika Dragan ispraćao nasmijan od prvog do osmog razreda. Pokazao je jednu veliku hrabrost šireći svoje ruke misleći da će uspjeti spriječiti olovo koje je krenulo na njega i zaštititi mališane.
Nemamo pravo prozivati Gospoda našeg, dao nam je život, ima ga pravo i uzeti, ali nije trebalo ovako biti. Sve smo očekivali, ne i ovo. Hvala ti Bože na svemu, no ovo si trebao nekako spriječiti. Ovoliki odaziv djece govori o veličini Dragana, puni nam srca. Hvala ti što si nam uljepšao djetinjstvo i život, radovali smo se svakom susretu s tobom. Ujko moj, bio si moj treći roditelj. Nisam mogao ni zamisliti da će doći ovaj dan, da ću doći, a tebe nema na dvorištu. Hvala na svemu što si me naučio životu. Znamo ti i ja što smo sve prošli. Volimo te svi puno, srest ćemo se opet. Srbija je zavijena u crno, svi te žalimo. Gdje god si se pojavio sunce je sijalo - kazao je njegov nećak.
Posebno je emotivan bio trenutak kad je pročitano pismo djevojčice Lune. - Sad više ne moraš nositi neudobna odijela i kravate koje stežu. To mi je drago. Gledam u tvoje slike i prisjećam se osmijeha kojeg nisi skidao s lica. Osjećam da si sretan. A i na vrijeme si otišao jer ovo više nije mjesto za dobre ljude. Ribnikar više nikad neće biti isto mjesto bez tebe. Sad mi samo ostaje sjećanje i naša slika koju su volio. Oboje ću čuvati zauvijek!
