U svibnju prošle godine ruski čelnik Vladimir Putin izjavio je da je odluka Rusije da pokrene ‘specijalnu vojnu operaciju‘ u Ukrajini bila ‘neophodna, ispravna i pravovremena‘.
Prije toga, u najavi invazije Putin je optužio NATO da predstavlja prijetnju Rusiji. Putin već godinama ne gleda blagonaklono na ekspanziju NATO-a na istok, a na njegovoj je listi i želja da se Ukrajina zauvijek ostane vojno neutralna. Također traži da NATO povuče svoje snage i vojnu infrastrukturu iz zemalja članica koje su se pridružile savezu od 1997. godine. To su središnja i istočna Europa te zemlje Baltika.
Tvrdi da je NATO iskoristio rusku slabost nakon raspada Sovjetskog Saveza da se proširi na istok, kršeći obećanja koja su zapadni čelnici navodno dali Moskvi.
No takva obećanja nisu nikada dana, a to je potvrdio i netko tko je to morao znati: Mihail Gorbačov, tadašnji predsjednik SSSR-a, podsjetio je i objasnio prije 9 godina Steven Pifer, bivši američki veleposlanik u Ukrajini i stručnjak za europska pitanja i razoružanje na Institutu Brookings.
Ovih dana je na Twitteru isplivao davni intervju Gorbačova njemačkoj televiziji ZDF iz 2014. godine.
Navodno kršenje obećanja sa Zapada da se NATO neće širiti dugo je figuriralo kao ključni element u Putinovu narativu protiv vojnog saveza.
U govoru na sigurnosnoj konferenciji u Münchenu održanoj 2007. godine Putin je govorio:
- I imamo pravo pitati: protiv koga je ovo [NATO] širenje namijenjeno? A što se dogodilo s jamstvima naših zapadnih partnera nakon raspada Varšavskog pakta?
Institut Brookings svojedobno je pisao kako zapadni čelnici nikada nisu obećali da neće širiti NATO, što je nekoliko analitičara utvrdilo. Podsjećaju da je Mark Kramer detaljno istražio to pitanje u članku iz 2009. za The Washington Quarterly. Kao izvor su mu poslužili deklasificirani američki, njemački i sovjetski zapisi. Primijetio je da u raspravama o ponovnom ujedinjenju Njemačke, Sovjeti nikada nisu postavili pitanje proširenja NATO-a, osim kako bi se ono moglo primijeniti u bivšem DDR-u. Tvrdio je da su Nijemci, Amerikanci, Britanci i Francuzi 1990. pristali da neće biti raspoređivanja nenjemačkih NATO snaga na teritoriju bivšeg DDR-a. Godine 1990. malo je tko ozbiljno razmišljao o mogućnosti širenja NATO-a na istok.
Tako je Gorbačov 2014. u intervjuu njemačkoj televiziji tijekom rasprava o ujedinjenju Njemačke govorio o obećanjima.
Na pitanje novinara zašto nije inzistirao da obećanja koja je dobio, osobito obećanje američkog državnog tajnika Jamesa Bakera da se NATO neće širiti na istok, budu pravno regulirana, Gorbačov je odgovorio:
- O temi širenja NATO-a uopće se nije raspravljalo, niti se o njoj govorilo tih godina.. Razmatralo se o još jednom pitanju: osigurati da vojne strukture NATO-a ne napreduju i da dodatne oružane snage ne budu raspoređene na teritoriju tadašnjeg DDR-a nakon ujedinjenja. Bakerova izjava je dana u tom kontekstu. Sve što se moglo i trebalo napraviti da se učvrsti ta politička obveza je učinjeno. I ispunjeno, rekao je.
Gorbačov je nastavio da je u ‘sporazumu o konačnom rješenju s Njemačkom stajalo da se neće stvarati nove vojne strukture u istočnom dijelu zemlje, da neće biti raspoređene dodatne trupe, da se neće raspoređivati oružje za masovno uništenje‘. Ustvrdio je da se sporazum poštivao svih tih godina.
Doduše, bivši sovjetski čelnik kritizirao je proširenje NATO-a i nazvao ga kršenjem duha jamstava datih Moskvi 1990. godine, ali je jasno rekao da nije bilo obećanja u pogledu ekspanzije saveza.