"Najbolje vrijeme za prikupljanje leševa je loše vrijeme, ono kad je magla i kiša", kazuje Oleksij Jukov za The New York Times. Civil i volonter, Jukov je vođa ekipe sakupljača tijela Platsdram i o toj temi zna sve. Vidio je dovoljno mrtvaca za stotinu života. Sa zaleđenog tla u okolici Bahmuta vlastoručno ih je pokupio oko 300.
U krvavim borbama koje se odvijaju svaki dan pogibaju mnogi ukrajinski vojnici. Ali Jukov tvrdi da su većina tijela koja prikuplja ostavljeni Rusi. "Mi se bavimo realnošću rata, a ne ratom na papiru", rekao je. "Kažem konkretno ono što vidim: na svakih pet ili šest tijela ukrajinskih vojnika nalazimo gotovo 80 ruskih tijela."
No posljednja dva do tri mjeseca primjećuje ozbiljne promjene, dodao je aludirajući na sve veći broj žrtava u Ukrajini. Nakon što pokupi tijela, Jukov ih odnese u lokalnu mrtvačnicu ako su civili. Ako su vojnici, neovisno o tome koje vojske, predaje ih ukrajinskoj vojsci. Posmrtni ostaci Rusa mogu se zamijeniti za posmrtne ostatke ukrajinskih vojnika. To je jedno od rijetkih pitanja oko kojih zaraćene vojske još uvijek surađuju.
Ne postoje pouzdane ili precizne procjene koliko je ukrajinskih i ruskih vojnika poginulo u posljednje dvije godine. Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski rekao je prošlog mjeseca da je 31.000 ukrajinskih vojnika ubijena otkako je Rusija pokrenula invaziju.
Također je ustvrdio da na ruskoj strani ima 500.000 žrtava, uključujući 180.000 vojnika ubijenih u akciji. Međutim, brojke koje je iznio ne mogu se neovisno provjeriti.
One se uvelike razlikuju od procjena američkih dužnosnika, koji su prošlog ljeta rekli da je ubijeno blizu 70.000 Ukrajinaca, a ranjeno 100.000 do 120.000.
Procjene raznih zapadnih obavještajnih agencija govore da je broj ruskih mrtvih, ranjenih i zarobljenih između 300.000 i 350.000. Većina procjenjuje da ih je ubijeno više od 100.000.
Kako bi bolje shvatili razmjere krvoprolića u ratu Rusije u Ukrajini, u kojem se ruski vojni vrh optužuje za poseban nemar prema svojim ljudima, reporteri New York Timesa Tyler Hicks i Marc Santora su s civilnim sakupljačima tijela i ukrajinskom vojskom posjetili nekoliko mjesta na frontu. O tome su izvijestili u potresnoj reportaži u američkom dnevniku.
Opisali su snimke iz zraka mrtvih ruskih vojnika, koji izvaljeni na tenkovima ili na tlu još čekaju da ih netko pokupi. Jukov ističe kako je broj mrtvih na ruskoj strani i dalje "šokantan", koliko god dugo rat trajao.
"Mislim da ljudi razumiju što se događa, ali se boje istine", rekao im je Jukov. "Lakše je vjerovati propagandi. Ali vidimo ogromne gubitke na ruskoj strani, katastrofalno velike", dodao je.
Smrt je, piše The New York Times, dio svakodnevnog života na frontu. Međutim, ukrajinskim vojnicima često je teško opisati kako je to ubijati val za valom napadača samo da bi vidjeli da iza njihovih leđa pristižu novi.
Ukrajinski vojnik Pavlo Zinenko (36) prije rata je bio serviser optičkih kablova. A onda je počela invazija i dogodio se masakr u Buči. "Bio sam spreman dati svoj život kako bih osigurao da nijedan civil s naše strane više ne pogine", rekao je. "Ali s vremenom, kada vidite toliko smrti, pogotovo kada vam bliski prijatelji umru pred očima, to vas zaista slomi. Sada mi smrt nije zastrašujuća", rekao je. "Samo je mučna."
Kad naiđe na mrtve ruske vojnike, nema "nikakvih osjećaja, nikakvih emocija", rekao je.
"Jedina misao koja mi je da, ako su mrtvi, to znači da više nikoga ne mogu ubiti", rekao je. "Smrt, kao takva, nije ugodna pojava, a kada vas okruži, utjecaj je još dublji."
Vitalij Šoludko, 20-godišnji mitraljezac, rekao je da o smrti nije razmišljao dok se ruska raketa nije srušila na zgradu u blizini njegove kuće u Dnjepru prije dvije godine.
"Vidio sam mamu i sestru kako plaču", priča. "I što da učini jedan klinac? Nisam mogao ništa drugo nego uzeti oružje i braniti svoju obitelj."
Šoludko je spavao u rovovima punima mrtvih ruskih vojnika. "Spavali smo, jeli i stražarili pored tijela", rekao je. Bitka je bila previše žestoka da bi se brinuli hoće li ih pomaknuti.
"Nije bilo vremena za razmišljanje i niste si mogli priuštiti da razmišljate o nečijoj smrti ili da žalite", rekao je. "To je ili vi ili oni."
Oleksij Jukov je za razliku od njih civil. Skupljao je mrtve s bojnih polja u Donbasu više od desetljeća, radeći s obje strane bojišnice sve dok invazija nije onemogućila prelazak na rusku stranu. Njegova predanost misiji - bez obzira na to koju su uniformu mrtvi nosili za života - zaradila mu je duboko poštovanje i povjerenje ukrajinske vojske. Njegov rad se financira privatnim donacijama.
Prošle godine je u eksploziji mine izgubio oko. No zna zašto nastavlja riskirati život. "Važno mi je da ih sve vratim kući jer smo ljudi i moramo se sjetiti da to i ostanemo", rekao je.
Saznanje da ožalošćenim obiteljima pruža barem malu utjehu pomaže mu da spava noću. Ali pokreće ga nešto dublje.
"Kada govorimo o čovječanstvu i ljudskim pravima, moramo zapamtiti da čak i mrtvi imaju prava", poručuje.