Slovačka će uskoro dobiti petog premijera u samo četiri godine, a budući da oporbena stranka Roberta Fica - simpatizera Kremlja - vodi u anketama uoči izbora u subotu, Zapad sve to s uznemirenošću promatra.
Otkako je Rusija napala Ukrajinu u veljači prošle godine, Slovačka je bila jedan od najvjernijih saveznika Kijeva. Dvije zemlje dijele granicu, Slovačka je bila prva država koja je poslala protuzračnu obranu u Ukrajinu i primila je desetke tisuća izbjeglica.
No sve to bi se moglo promijeniti ako Fico dođe na vlast. Taj bivši premijer ne krije svoje simpatije prema Kremlju i okrivio je "ukrajinske naciste i fašiste" za provociranje ruskog predsjednika Vladimira Putina da pokrene invaziju, ponavljajući time lažni narativ kojim se Putin koristio da opravda svoju invaziju punog opsega.
Fico je pozivao slovačku vladu da prestane isporučivati oružje Kijevu i rekao da ako on postane premijer, Slovačka "neće poslati iduću rundu streljiva". On se također protivi ulasku Ukrajine u NATO.
Grigorij Mesežnikov, politički analitičar i predsjednik slovačkog think tanka Institute of Public Affairs, rekao je da, poput mnogih simpatizera Rusije, Fico svoju potporu Moskvi predstavlja kao mirovnu inicijativu.
"On i njegovi saveznici tvrde da ne bismo trebali slati oružje Ukrajini jer će to produžiti rat. Kažu da će ‘biti mira ako prestanemo slati oružje Ukrajini‘ jer ako to ne učinimo, sukob će prije završiti. Dakle, u biti, oni nisu za mir, oni su proruski orijentirani", rekao je Mesežnikov za CNN.
Morao otići zbog ubojstva novinara i njegove djevojke
Fico je ranije obnašao funkciju slovačkog premijera više od desetljeća, prvo između 2006. i 2010. godine, a zatim ponovno od 2012. do 2018. Bio je prisiljen podnijeti ostavku u ožujku 2018. nakon višetjednih masovnih prosvjeda zbog ubojstva istraživačkog novinara Jana Kuciaka i njegove zaručnice Martine Kušnírove. Kuciak je izvještavao o korupciji među elitama zemlje, uključujući i osobe izravno povezane s Ficom i njegovom strankom SMER.
Birači su okrenuli leđa SMER-u odmah na idućim izborima 2020. i izabrali stranku desnog centra Obični ljudi i neovisne ličnosti (OLaNO - Obycejni lide a nezavisle osobnosti). Prvotno doživljen kao svježa krv, OLaNO i njihov čelnik Igor Matovič na kraju su razočarali mnoge svoje birače. Matovič, milijunaš koji je sam stekao bogatstvo, pobijedio je na izborima s temom snažne antikorupcijske platforme, obećavajući da će "očistiti" Slovačku.
No njegova antikorupcijska referenca pretrpjela je nekoliko udaraca već na početku. Bio je prisiljen priznati da je plagirao svoj magistarski rad te je predsjedao vladom koja je bila opterećena unutarnjim sukobima. Bio je prisiljen odstupiti nakon nešto više od godinu dana nakon što je njegova jednostrana odluka da kupi cjepiva protiv covida 19 iz Rusije izazvala pobunu u njegovoj koalicijskoj vladi.
Matovič je zarotirao mjesto sa svojim ministrom financija Eduardom Hegerom, ali kaos se i pod Hegerom nastavio. Dok se zemlja borila s posljedicama pandemije i ruske invazije na Ukrajinu, više unutarnjih i osobnih sukoba dovelo je do raspada vladajuće koalicije u prosincu prošle godine. Heger je nastavio kao privremeni premijer, ali je i on dao ostavku u svibnju, a zamijenio ga je tehnokrat Ludovit Odor.
Moguća koalicija s ekstremističkom Republikom
Upravo je taj politički kaos posljednjih godina dao Ficu novu priliku.
"Godinu dana nakon prošlih izbora izgledalo je gotovo kao da će stranka potpuno nestati. No (Fico) se uspio oporaviti i sad je favorit”, kaže Mesežnikov.
"SMER i dalje ima snažnu potporu među svojim glavnim biračima i ta je potpora emocionalno povezana s (Ficom), ali su im pomogli i mnogi sukobi unutar vlade i neki vanjski čimbenici, uključujući covid, visoku inflaciju, energetsku krizu i rat u Ukrajini".
Slovačka ima kompliciran izborni sustav i fragmentiranu političku scenu s čak 10 političkih grupacija koje potencijalno mogu doseći prag od 5 posto, potreban za ulazak u parlament.
To znači da će Ficova stranka, čak i ako pobijedi na izborima, vjerojatno trebati barem jednog koalicijskog partnera. On nije isključio suradnju s Republikom, ekstremističkom, krajnje desnom, proruskom strankom koja tvrdi da je rat u Ukrajini posljedica "politike širenja NATO-a" i "agresije Kijeva prema ruskoj manjini u istočnoj Ukrajini".
Unutarnji sukobi u vladi i nekoliko korupcijskih skandala na visokoj razini oslabili su povjerenje ljudi u javne institucije i stvorili plodno tlo za propagandne i dezinformacijske kampanje.
U posljednjoj aferi prošlog mjeseca, slovačka policija optužila je šefa špijunske službe zemlje i nekoliko drugih najviših sigurnosnih dužnosnika za urotu za zlouporabu ovlasti. Fico, koji je blizak nekima od onih koji su bili upleteni u skandal, opisao je situaciju kao "policijski puč".
Prema istraživanju sigurnosnog think tanka GlobSec sa sjedištem u Bratislavi, samo 40 posto Slovaka vjeruje da je Rusija odgovorna za rat u Ukrajini, što je najmanji udio među osam srednjoeuropskih i istočnoeuropskih i baltičkih država na koje se GlobSec fokusirao. Za usporedbu, u Češkoj, koja je sa Slovačkom nekad činila jednu državu Čehoslovačku, 71 posto ljudi za rat krivi Rusiju.
Dezinformacije i ruska propaganda padaju na plodno tlo
Isto istraživanje pokazalo je da 50 posto Slovaka doživljava Sjedinjene Države - dugoročnog saveznika zemlje - sigurnosnom prijetnjom.
Dominika Hajdu, direktorica politike GlobSecovog Centra za demokraciju i otpornost, kaže da je Slovačka jedinstven primjer ranjivosti na rusku propagandu.
"Neke od stranaka koje trenutačno vode u anketama šire iste narative - primjerice, da je Zapad taj koji nas pokušava ‘uvući‘ u rat i da je svatko tko je proukrajinski orijentiran automatski anti-Slovak", rekla je.
Kaže da proruska propaganda ima odjeka i zato što je velik dio stanovništva uvijek bio vrlo proruski orijentiran, a čak i sad barem četvrtina ljudi pozitivno gleda na ruskog predsjednika Vladimira Putina.
"Povijesno gledano, uvijek je postojao jak panslavenski narativ o Rusiji kao jačem bratu koji će zaštititi Slovake od Mađara i koji je zatim oslobodio Slovačku od nacista", dodala je.
Slovačka ima kompliciran odnos s Mađarskom jer je stoljećima bila dio Austro-Ugarskog carstva. Mađari su najveća manjina u Slovačkoj i mnogi Mađari još uvijek vide Trianonski ugovor iz 1920. godine, kojim su redefinirane nacionalne granice nakon Prvog svjetskog rata, kao nepravdu prema svojoj zemlji. To je dovelo do nacionalističke retorike s obje strane granice.
Věra Jourová, najviša dužnosnica Europske komisije za digitalna pitanja, rekla je da će glasovanje u subotu biti test toga koliko su društvene mreže bile učinkovite u suprotstavljanju ruskoj propagandi u Slovačkoj jer je to pitanje glavna linija podjela na izborima.
"Rusija je odabrala Slovačku kao zemlju u kojoj postoji plodno tlo za uspjeh ruskih prokremaljskih, proratnih narativa", kaže Jourová, glavna dužnosnica Europske komisije za digitalna pitanja.
‘Prošla vlada bila je na pravoj strani povijesti‘
Mesežnikov navodi da Fico i njegovi saveznici koriste rastući umor i bijes među slovačkim glasačima zbog vladine nedvosmislene potpore Ukrajini.
"Vlada je donijela vrlo brzu i čvrstu odluku - i rekao bih da se time našla na pravoj strani povijesti - podržati Ukrajinu", smatra on.
"Slovačka je postala proaktivna članica EU-a u predlaganju sankcija Rusiji i poslala je Ukrajini svu opremu koju je mogla".
Nakon odluke Bratislave da pošalje protuzračnu obranu samo nekoliko tjedana nakon početka invazije, uslijedila je isporuka oklopnih vozila, helikoptera, haubica i druge opreme. Također, zemlja je prihvatila više od 100.000 ukrajinskih izbjeglica, što je značajan broj za zemlju od 5,4 milijuna ljudi.
Ipak, ističe Mesežnikov, velika se skupina Slovaka ne slaže s takvim pristupom te su im se stoga SMER i Republika brzo počeli umiljavati.
"Njihov drugi argument, osim mirovnog, jest da ne trebamo pomagati Ukrajini jer to ide na štetu Slovaka. Kažu da je to preskupo i da bi trebali brinuti jedino o sebi".
To je snažan argument za birače koji se bore s krizom troškova života, ali Mesežnikov kaže da se ne temelji u potpunosti na činjenicama jer se većina potpore subvencionira iz fondova Europske unije.