Finsko-kanadski biznismen u modnoj industriji, Peter Nygard, svakako je osoba koju bi mnogi doživjeli kao susjeda iz pakla ‘samo‘ zbog toga što je u 2020. optužen za dugogodišnju trgovinu seksualnim robljem (uključujući maloljetnice), silovanje i reketarenje, ali ono što je činio svom susjedu – hedge fond menadžeru Louisu Baconu - moglo bi proći samo u hollywoodskim crnim komedijama jer bi za ostale filmske žanrove fakti iz sinopsisa zvučali previše nerealno. Sreća u nesreći za Bacona uz susjeda iz pakla bila je što je na kraju uspio dobiti jednu od najvećih tužbi za klevetu u povijesti planeta, u iznosu od 207 milijuna dolara.
Tijekom sudskog procesa utvrdilo se kako je Nygard potrošio 15 milijuna dolara za kampanju uništavanja reputacije Louisa Bacona, a sve zbog toga što je tvrdio da je obnovom prilazne ceste Bacon stvorio smrdljive lokve na njegovom Lyford Cay imanju od 25.000 četvornih metara, gdje je instalirao imitacije vulkana s dimom, majanske hramove te bazene sa staklenim barijerama u kojima su plivali morski psi. Čak su se i iskusni sudski izvjestitelji pomalo čudili koliko je sočnih detalja u presudi protiv 81-godišnjeg Nygarda.
Nygard je, što se kaže, živio život na svoj način: organizirao je nešto što je nazivao ‘zabave u pelenama‘, karaoke uz ples i masaže tijekom kojih je decibele bilo teško mjeriti te se Bacon mogao samo čuditi dugačkim linijama automobila parkiranim uz njegovo imanje. Nije se bunio, ali je pogriješio što je, podsjetimo, popravljao cestu, što je navodno naljutilo Nygarda koji je zbog tobožnjih smrdljivih rupa orkestrirao baražnu vatru lažnih poruka, audio snimki, pa i ukazivanja lažnih zviždača protiv Bacona.
Sudska presuda nije razriješila konkretne sporove između Bacona i Nygarda nego se fokusirala na Nygardove pokušaje difamacije Bacona. Optužio je Bacona za korištenje ‘supersoničnog oružja‘; tvrdio je da je fond menadžer prema njegovom imanju usmjerio moćne zvučnike. Policija je zbog toga pretresla Baconovu kuću, ali nije našla ništa nalik takvom ‘oružju‘.
Nygard je potom na više načina i u više navrata plasirao lažne tvrdnje o Baconu. Učinilo mu se tako zgodnim i korisnim Bacona proglasiti bijelim supremacistom. Između ostalog, Nygard je platio stotine lažnih prosvjednika koji su nosili majice i natpise s parolama koje su trebale raskrinkati Bacona kao člana Ku Klux Klana. S jednim od lokalnih urednika na Bahamima dogovorio je da izradi ‘prilagođenu‘ verziju jednog naslova Financial Timesa gdje se Bacona optužuje za insidersku trgovinu, a iskoristio je i to što je na njegovom imanju zbog kvara na električnim instalacijama izbio požar te je stradao njegov upravitelj imanja, i to od srčanog udara. Širio je priče da je Bacon podmetnuo požar i počinio ubojstvo.
Prema zaključcima iz presude Nygard je u svom difamacijskom obračunu protiv Bacona angažirao više od 20 ljudi, ali se niti oni nisu usudili stati u njegovu obranu.
Bacon je ukupno protiv Nygarda podnio 11 tužbi, a u svim tim procesima protiv Nygarda od 2015. godine potrošio je ukupno 53 milijuna dolara. Iz njegovog tima poručuju kako se nada mirnom i povučenom životu nakon što je u Vanity Fairu izišao naslov ‘Bitka milijardera‘.
Bacon će teško naplatiti 207 milijuna koje je dobio u presudi jer je Nygard u međuvremenu bankrotirao.