ŽELE OTIĆI

Mladima iz Donjecka nije do rata: ‘Cijelo djetinjstvo slušam bombardiranje i gledam tenkove‘

Ni na koga ratni sukob u ukrajinskoj oblasti Donjeck nije utjecao kao na generacije djece kojima je obilježio djetinjstvo

Situacija u Donjecku najgore pada mladima, koji ne vide budućnost ondje

 Alexander Nemenov/AFP/Profimedia

Oružani sukob između proruskih separatista i Ukrajinaca na samom istoku Ukrajine traje od 2014. godine, a pored trinaest tisuća mrtvih, najveća žrtva sukoba su mladi koji odrastaju bez perspektive.

"Još uvijek je opasno ovdje", požalio se 17-godišnji Ruslan Čebotajev. "Zastrašujuće je što sam kroz čitavo moje djetinjstvo ovdje u Donjecku slušao samo zvukove rata - bombardiranje i tenkove koji prolaze kroz grad. U rijetkim trenucima kad smo mogli prošetati s prijateljima to je sve što smo viđali - tenkove i naoružane vojnike."

Ruslan završava svoje četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje, ali ne može vjerovati da zvukovi i prizori kojima je svjedočio tijekom čitavog djetinjstva traju i dalje. "Sanjam o miru već dugo. Muka mi je od ovog ratovanja", kazao je.

Dvojica studenata medicine imala su tek koju godinu više kad je započeo sukob. "Bilo je u početku vrlo stresno, jako strašno. No onda se to toliko ukorijenilo u naše živote da su eksplozije i pucnjava postali uobičajeni, svakodnevni zvukovi", opisao je situaciju student Danil Čebotok.

Njegov kolega Maksim Bližnjuk (20) potpuno je rezigniran zbog situacije u kojoj se nalazi njegov rodni kraj. "Umoran sam od ove situacije. Konflikt je besmislen. Više nikome nije jasno zašto se rat vodi. Kao da smo u nekom sukobu bez kraja", kazao je Maxim.

Dok Donjeck nije proglasio svoju neovisnost, Danil je smatrao kako još uvijek postoji nada da će imati normalan život, no sad želi samo jedno - otići. "Naravno da želim otići. Ne vidim nikakvu budućnost, nikakve izglede za kvalitetan život", objasnio je budući liječnik.

S njim se složila i još jedna studentica medicine, Nastja Karpušina. Ona kaže kako ima osjećaj da su u Donjecku "potpuno izolirani od svijeta". Kaže kako si ne mogu priuštiti niti narudžbe robe s interneta te da je "svako putovanje izvan zemlje logistička noćna mora, a ne možeš biti siguran hoće li te pustiti natrag u zemlju." Ni Nastja se ne vidi dugoročno u Donjecku.

"Još nisam razmotrila sve opcije, no za početak bi mogla probati u Rusiji. Dobiti 'normalnu' diplomu, specijalizaciju i nešto iskustva, pa se pokušati prijaviti u Europu ili neku drugu razvijenu zemlju", kazala je studentica.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. svibanj 2022 23:51