Devedesetih godina je Hong Kong trebao zamijeniti svoju zastarjelu zračnu luku, piše ugledni portal za infrastrukturu The B1M. Jedini problem bio je onaj isti problem koji se uvijek pojavi u gusto razvijenom gradu okruženom planinama: Gdje ju smjestiti?
Odgovor je u tome da grad postane veći, a Hong Kong je zauzeo 10 četvornih kilometara oceana te na njemu izgradio tada najveći aerodromski terminal na svijetu.
Dvadeset godina kasnije, ta se zračna luka sada približava svom maksimalnom kapacitetu. Stoga Hong Kong ulaže 18 milijardi američkih dolara da se opet proširi i zračna luka, i sam grad.
Kada je otvorena 1998. godine, međunarodna zračna luka Hong Kong (HKIA) bila je jedna od najnaprednijih na svijetu.
Izgrađena je na umjetnom otoku, zgrade i prometne veze bile su svjetske klase, dok je dvostruka pista samo u prvoj godini propustila 28 milijuna putnika kroz zračnu luku.
Britanci su Hong Kong 1997. vratili Kini, a taj je grad bio jedinstveno pozicioniran da djeluje kao most za zapadne tvrtke koje žele prodrijeti na kineska tržišta u nastajanju.
To, ali i činjenica da je na manje od pet sati leta od gotovo polovice svjetske populacije, gurnuli su količine putnika i tereta do krajnjih granica aerodroma.
Izgradnja satelitske dvorane i drugog terminala 2007. godine zapravo nisu riješili problem i postala je jasno da se aerodrom mora opet proširiti.
Nakon trogodišnje studije i odbijenog plana za pokušaj povećanja kapaciteta zračne luke jednostavnim poboljšanjem operativne učinkovitosti, usvojen je novi sustav s tri piste.
Ogroman projekt poznat pod nazivom Masterplan 2030 u osnovi je poput izgradnje potpuno nove zračne luke uz postojeću.
Na novoizgrađenom zemljištu bit će nova pista od 3,8 kilometara koja će svake godine omogućiti prolazak kroz zračnu luku 100 milijuna putnika i nekih devet milijuna tona tereta.
Jednom dovršena, nova pista preuzet će operacije postojeće sjeverne piste, dok će ova biti rekonfigurirana kako bi se omogućio pristup terminalu 1 bez potrebe da se prelazi središnja pista.
Nova putnička hala od 280.000 četvornih metara podržat će novu pistu i biti povezana s rekonfiguriranim i proširenim Terminalom 2 pomoću 2,6 kilometara duge pokretne trake ili APM-a (automated people mover).
Između terminala 2 i nove dvorane, APM će prevoziti do 10.800 putnika svaki sat.
Iza kulisa bit će tu i novi sustav brzog rukovanja prtljagom od 500 milijuna USD - koji može trostruko brže premještati torbe - i pametna tehnologija za pojednostavljivanje postupka polaska.
S dodatnih 30 milijuna putnika koji koriste zračnu luku, svake će se godine proširiti postojeći cestovni i prometni sustav, čime će se povećavati veze s vlastitim gradom i kontinentalnom Kinom.
Kako bi se sve to moglo prilagoditi, daljnjih 6,5 četvornih kilometara zemljišta bit će oduzeto moru sjeverno od postojeće zračne luke.
Zbog zabrinutosti za okoliš zbog kontaminacije tla i povećane nestašice materijala poput morskog pijeska, zemljište će se graditi postupkom poznatim kao duboko miješanje cementa.
To uključuje ubrizgavanje cementa u mekano ili kontaminirano tlo - njegovo stabiliziranje i uklanjanje potrebe za bageriranjem koje šteti okolišu - prije nego što se doda više materijala za podizanje tla iznad razine mora.
Kako se faza melioracije bude bližila kraju, započet će radovi na nadzemnoj infrastrukturi.
Unatoč kolapsu međunarodnih putovanja tijekom 2020. godine i stalnoj neizvjesnosti, posao je napredovao, a očekuje se da će se broj putnika vratiti na razinu prije pandemije znatno prije završetka projekta 2024. godine.
Ovaj zrakoplovni megaprojekt trebao bi doprinijeti s 4,6 posto cjelokupnog hongkonškog BDP-a do 2030. godine i ključan je za buduću konkurentnost grada i njegovu ulogu u globalnom gospodarstvu.