Luksuzni plutajući hotel, na koji su nekad helikopterima slijetali bogati i slavni kako bi uživali u pogledu na koraljni greben usred oceana, danas hrđa nedaleko od obale Sjeverne Koreje, i čeka da ga se razreže i pošalje u staro željezo.
Nevjerojatna je to priča o nekadašnjem odmaralištu s pet zvjezdica, koje je u više od tri desetljeća svojeg postojanja prevalilo put od 15.000 kilometara, bilo raj za ronioce, simbol pomirbe dviju Koreja, dok danas, napušteno, čeka svoju konačnu sudbinu.
Hotel je prvotno osmislio talijanski ronilac i poduzetnik Doug Tarca, koji je toliko volio i cijenio australski Veliki koraljni greben da je poželio stvoriti prenoćište za druge ljubitelje ronjenja koji su uživali u australskom čudu prirode.
Originalna ideja bila mu je usidriti stari luksuzni putnički brod kod koraljnog grebena, no na kraju je odlučio kako bi bilo bolje po okoliš da se sagradi poseban plutajući hotel. Njegova gradnja stajala je više od 100 milijuna današnjih dolara, a službeno je otvoren za posjetitelje u ožujku 1988., pod imenom "Four Seasons Barrier Reef Resort".
Sedam glomaznih sidara držalo je hotel čvrsto na mjestu, usred potkove koraljnog grebena. U 176 soba u hotelu moglo se smjestiti oko 350 gostiju, a u sklopu hotela radili su i noćni klub, dva restorana, istraživački laboratorij, knjižnica i trgovina s potrepštinama za ronjenje. Na plutajućoj platformi nalazilo se i tenisko igralište.
Do hotela se dolazilo ili dvosatnom plovidbom brzim katamaranom, ili znatno bržim letom helikopterom, a gosti su mogli uživati u ljepotama koraljnog grebena čak i ako nisu bili ronioci, uz pomoć podmorskog vozila nazvanog "Žuta podmornica".
Unatoč izrazitoj popularnosti kada je tek otvoren, hotel je ubrzo počeo gubiti svoj imidž kada su se gosti počeli suočavati sa sve više problema. Nemirno more i vremenske prilike znale su odsjeći hotel od kopna i na nekoliko dana, kada su plovidbe i letovi bili nemogući. Snažni valovi znatno bi ljuljali hotel, pa bi brojni gosti oboljeli od morske bolesti, a najgornji katovi - inače rezervirani za najluksuznije apartmane - bili su namijenjeni posluzi, jer je u njima ljuljanje bilo najgore.
Hotel je sljedeće godine zatvoren i prodan jednoj vijetnamskoj tvrtki, koja ga je preselila 5400 kilometara sjevernije, na obalu rijeke Saigon, gdje je bio znatno uspješnija turistička atrakcija. Bio je blizu kopna, putovanje nije bilo problem, a i valovi su znatno manje mučili goste.
U Vijetnamu je proveo deset godina prije nego što je propao, no 1998. ga je kupila Sjeverna Koreja, kako bi privukla turiste na planinu Kumgang, blizu granice s Južnom Korejom. U to vrijeme dvije su Koreje pokušavale normalizirati odnose, no Sjeverna Koreja nije imala hotele privlačne južnim turistima.
Ponovno je otvoren 2000., kao "Hotel Haegumgang", kojim je upravljala južnokorejska tvrtka i dovozila turiste iz Južne u Sjevernu Koreju. Jedno je vrijeme bio simbol pomirenja, a i mjesto gdje su se razdvojene obitelji mogle ponovno susresti.
No, sjevernokorejski vojnici ubili su 2008. 53-godišnju turistkinju iz Južne Koreje koja je zalutala iz turističkog područja u vojnu zonu. Južnokorejska tvrtka prekinula je sva putovanja, zatvorila svoje odmaralište i hotel, i vjeruje se kako su ga od tada koristili jedino pripadnici vladajuće stranke u Sjevernoj Koreji.
Hotel se i danas nalazi pored planine Kumgang i polagano hrđa. Korejski je vođa Kim Jong-Un posjetio zapušteno odmaralište 2019., i korio lokalne dužnosnike zbog zapuštenog stanja odmarališta, uključujući i hotel. Naložio je rušenje brojnih zgrada i gradnju novih sadržaja u skladu sa sjevernokorejskom kulturom, no od tada se na lokaciji nije ništa promijenilo. Što će partija u konačnici učiniti s prvim plutajućim hotelom, tek ćemo doznati.