Romanu Kushnaryovu trebala su tri tjedna da skupi 10 tisuća dolara i nabavi nekoliko terenaca za oružane snage i teritorijanu obranu Ukrajine. Rodom iz grada Čuhuiva, Roman (41) za donacije i pomoć obrani svoje zemlje skuplja preko poslovne društvene mreže LinkedIn na kojoj ima 25 tisuća pratitelja i brojne poslovne kontakte.
- Strašno je što ljudi misle da bi rat prestao ako daš dio teritorija drugoj zemlji. Zato sam prestao pokušavati s uvjeravanjem. Nastojim samo pokazati što se događa i kakav je osjećaj biti obični Ukrajinac, kaže mi. Za njega i brojne Ukrajince društvene mreže integralan su dio ovog rata, a mnogi na Facebooku i Twitteru dijele vijesti i svoja iskustva.
Roman je IT regruter koji je zbog prirode posla inače najaktivniji na LinkedInu, mreži kojoj je svrha povezivanje poslodavaca s osobama koje traže posao. Tamo nije uobičajeno dijeliti misli, fotografije i ostale sitnice iz svakodnevnog života kao, primjerice, na Instagramu ili Facebooku. Upravo zato to što je na LinkedInu povezan s tisućama stranaca dodatno ga motivira za objavljivanje, jer, kako sam kaže, na Facebooku je povezan s Ukrajincima, kojima ne može prenijeti ništa što već sami ne znaju.
Broj pregleda varira mu ovisno o objavama, a penje se do više desetaka tisuća. Tako objava o raketiranju u Novoyavorivsku primjerice ima 38 tisuća pregleda. Uz to, glavninu Romanovih objava čine akcije prikupljanja sredstava za pomoć Ukrajini.
- Razmišljao sam gdje ja mogu biti koristan. Nisam čovjek iz vojske. Naravno, ako bi naše oružane snage trebale, išao bih i naučio, ali u ovom trenu mogu širiti riječ i sakupljati novac. U prva tri tjedna rata skupio sam preko 10 tisuća dolara od raznih donatora. Kupili smo nekoliko terenaca za oružane snage i teritorijalnu obranu. Stare poslovne konekcije sada mi dobro dolaze, a pomažu mi i kolege iz firme, govori Roman i dodaje da su ga ljudi sami počeli kontaktirati i pitati gdje bi mogli donirati novac.
- Ljudi žele pomoći i pri tom vidjeti svoj konkretan utjecaj. Kada velike zemlje poput SAD-a odluče poslati milijarde dolara, to je odlično, ali proces raspršivanja novca predugo traje. Naš narod treba pomoć sada, objasnio je.
Kusharnyov osim aktivizma na društvenim mrežama i prikupljanja donacija sudjeluje u lokalnoj obrani teritorija. U sklopu toga svaka tri dana patrolira na zapadu Ukrajine, gdje se sada preselio. Volonterima poput njega zadaća je pomoći lokalnim vlastima da je sve mirno uslijed sve većeg pritoka ljudi koji migriraju s istoka zemlje, no o tome nam ništa više nije mogao reći.
Njegov šesnaestogodišnji sin pitao ga je može li i on ići patrolirati.
- Naravno da ne, odgovorio mu je Roman. No, i ovaj tinejdžer našao je način da pomogne. Inače slika za što se planira i akademski obrazovati. Pronašao je skupinu mladih umjetnika koji su odlučili napraviti NFT-ove, prodati ih i prikupljenim novcem pomoći ukrajinskoj vojsci.
Roman je imao sreće što ionako radi posao na daljinu pa je iz Čuhuiva odlučio otići na prve prizore granatiranja obližnjeg grada Harkiva. Uslijedilo je granatiranje čuhujivskog aerodroma. Prizori plamenih stupova u noći Roman nikada neće zaboraviti. U roku dva sata od početka bombardiranja, nakon prvotnog šoka i razmišljanja što dalje, njegova obitelj se spakirala, uskočila u auto i krenula na zapad. Putovali su tri dana.
- Prve vijesti pojavile su se oko 5 sati i 10 minuta ujutro. Sin je na YouTubeu našao Putinov govor da je započeo posebnu operaciju u Ukrajini. Od prijatelja na društvenim mrežama vidio sam da se isto događa i u drugim gradovima. Pitali smo se koja je poanta udaranja na Kijev. Lukašenko je neki dan govorio da je Ukrajina planirala napasti Bjelorusiju i Rusiju, pa da oni nisu krenuli prvi, Ukrajina bi krenula na njih. "S čime?", pitao sam se, prepričao je Roman. Objasnio je da su predsjednika Zelenskog Ukrajinci krivili što je više pažnje pridavao izgradnji infrastrukture zemlje, nego naoružanju vojske. Zbog toga riječi o navodnim ukrajinskim namjerama ovaj narod još teže pogađaju.
Roman je u kontaktu i s onima koji su ostali u Čuhuivu. Razumije da nemaju svi poslove koji om omogućuju odlazak. Jedan od neobičnijih prizora s početka rata bilo mu je kako ljudi idu ulicama i odlaze na posao a u blizini je granatiranje.
- Teško je pojmiti da se prizori koje smo vidjeli samo na televiziji sada događaju tebi. Gledam videe uništenja u Harkivu na ulicama kojima sam do prije četiri tjedna hodao, gdje sam kupio ove naočale, govorio nam je Roman.
Iznenadila ga je odlučnost vodstva njegove zemlje. - Ostali su i nastoje održati gospodarstvo, osigurati da se ukrajinski glas čuje, isto što i ja na manjoj skali nastojim na LinkedInu. Vladajuća partija i opozicija su se čak udružile i trude se da gospodarstvo ostane stabilno i istovremeno se branimo od ruske vojske. Naravno, ima onog što se može poboljšati. Rade najbolje što mogu. Ističu sve probleme i pritišću međunarodnu zajednicu, komentirao je.
Svjestan je da se druge svjetske države brinu oko ruskih resursa poput nafte i plina, čiji bi nestanak znači velik udarac na gospodarstva zemalja. - I dalje razmišljaju je li moguće biti dobar prema Ukrajini, ali i prema Rusiji. To je problem jer na kraju dana morat će izabrati strane. Ako stojiš kraj nasilnika, i sam postaješ nasilnik. Baš je na LinkedInu jedna žena iz Europske unije govorila kako i oni pate. Razumijem da je to nivo diskomfora, ali odgovorio sam joj da dok oni pate od povećanja cijena, Ukrajince doslovno ubijaju.