VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Kremlj bjesni zbog prijedloga sankcija EU, ali šuti o najvećem udarcu koji je ruska ratna avijacija doživjela u 77 godina

Čitava linija bojišta od oko 1.100 kilometara ne miruje – dapače, posljednjih se dana ponegdje i vidljivo borbeno zažarila

Igor Tabak i satelitska snimka uništenih aviona nakon eksplozija u ruskoj zračnoj bazi Saki na Krimu

 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/

Petak 12. kolovoza ujedno je i 170. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Ta se država od kraja veljače nalazi pod izvanrednim stanjem i općom mobilizacijom stanovništava, koje je do sada tamošnji parlament već tri puta produžavao za po dva mjeseca – što ističe 23. kolovoza. No, budući da se borbe širom istoka, jugoistoka i juga države itekako nastavljaju, danas je Vrhovnoj radi podnesen i daljnji prijedlog o produljenju trajanja ovih mjera za još 90 dana, o čijem će se četvrtom po redu produženju raspravljati i odlučiti na prvoj sljedećoj plenarnoj sjednici.

Do tada nastavlja se i izvoz žita iz luka u Ukrajini, u okviru „žitnih koridora“ usuglašenih pod pokroviteljstvom organizacije Ujedinjenih naroda i Turske prije nešto više od 3 tjedna. Dok u provedbi ovog sporazuma do sada nije bio bilježeno ikakvih većih problema, od početka njegove primjene je ukupno 12 brodova stiglo u Sredozemlje iz ukrajinskih luka Čornomorsk, Odesa i Južni. Njima je izvezeno oko 375.000 tona raznog žitnog tereta i drugih prehrambenih roba, a za razliku od jučerašnjeg dana kad je isplovljavanja otežavalo loše vrijeme, danas su iz Ukrajine krenula i dodatna dva broda – „Sormovsky” pod zastavom Belizea s 3.050 tona pšenice krenuo je za Tursku iz luke Čornomorsk, a brod „Star Laura” sa 60.000 tona kukuruza krenuo je za Iran iz luke Južni (Pivdenny). Ujedno je u tu istu ukrajinsku luku Južni danas kasno poslije podne stigao drugi po redu prazni brod („Brave Commander“, pod pogodovom zastavom Liberije) kako bi utovario oko 23.000 tona žita za istočnu Afriku. Riječ je o plovilu iznajmljenom u okviru UN-ovog Svjetskog programa za hranu (WFP), koji će biti poslan preko luke Djibouti u Etiopiju.

No, nisu svi do sada odaslani žitni tereti ujedno i stigli na svoja odredišta bez problema – čemu svjedoči primjer broda „Razoni“, prvog plovila koje je u sklopu ovog programa isplovilo iz Ukrajine. Naime, nakon isplovljavanja, pregleda i odlaska u Mediteran, njegov teret nisu htjeli prihvatiti trgovci iz Tripolija u Libanonu, navodno zbog višemjesečnog kašnjenja isporuke prema onoj prvotno ugovorenoj – tako da se ovo plovilo prvo vratilo u Tursku, da bi onda nakon isporuke dijela žita ondje s ostatkom tereta produžio u Egipat.

Vojna pomoć stiže i dalje

I dok izvoz žita i prehrambenih proizvoda iz Ukrajine (ali i iz luka Ruske Federacije) nadalje traje, nastavljeno je i slanje dodatne vojne pomoći Ukrajini. Konkretno, čulo se da Velika Britanija šalje dodatne lansere MLRS i pripadajuće rakete M31A1, a nastavlja se i tamošnji program provođenja temeljne vojne obuke za ukrajinsko ljudstvo. Pri tome, ova aktivnost se izgleda pokazala privlačnom i za niz drugih država – tako da su uz Kanađane, Fince te Švede, sada i Danci, Norvežani te Nizozemci izrazili namjeru slanja svojih instruktora u ovaj program, kao i odvajanje dodatne financijske pomoći za takva djelovanja. Dapače, Danska je ponudila dio ovakvih djelatnosti obavljati i na svom državnom prostoru, gledajući takve aktivnosti kao nastavak prije nekoliko godina aktivnog britanskog programa obuke Ukrajinaca pod imenom „Operacija Orbital“, te sličnog kanadskog programa zvanog „Operacija Unifer“. No, to je samo dio novosti koje se jučer, 11. Kolovoza, čulo u Kopenhagenu, na sastanku ministara obrane u formatu Konferencije sjevernoeuropskih saveznika za podršku Ukrajini.

Ovaj skup više od 20 država rezultirao je okupljanjem ukupno 23 nacionalna ministra obrane te akumuliranjem oko 1,5 milijardi eura dodatne pomoći Ukrajini, od čega je zemlja domaćin (Dansk) objavila sudjelovanje od oko 110 milijuna eura. Okupljenim ministrima se, kako je već tradicionalno, virtualnim putem obratio i ukrajinski predsjednik Zelenski, koji je tom prilikom vrijeme iskoristio za optuživanje Ruske Federacije za „nuklearni terorizam“ – budući da su se posljednjih dana zaoštrila sukobljavanja oko nuklearne elektrane Zaporižje. Riječ je o kompleksu kojeg okupatori nastoje isključiti s ukrajinske energetske mreže te priključiti na rusku, dok ujedno kompleks koriste i kao lokaciju baziranja vojnih snaga te mjesto s kojeg u sjeni nuklearnih reaktora mogu nekažnjeno granatirati i raketirati ukrajinske gradove na drugoj strani rijeke Dnjepar. Naravno, kada su takva djelovanja dobila odgovor – koji je dovoljno precizan da pogađa prostore oko reaktora i razne pomoćne objekte kompleksa – uslijedilo je međusobno optuživanje zaraćenih snaga za napade na elektranu, gdje svi tvrde da je gađaju baš oni drugi. Sva ta međusobna optuživanja potakla su i međunarodne pozive za uspostavom demilitarizirane zone na prostoru NE Zaporižje – što opet ruskoj strani ne pada na pamet prihvatiti, kako je jučer javno potvrdilo i ruski izaslanik u UN-u na namjenskom sastanku Vijeća sigurnosti. Ipak, Rusija je maksimalno spremna na posjet izaslanstva Međunarodne agencije za nuklearnu energiju nuklearki Zaporižje, i to po mogućnosti do kraja kolovoza.

Sedmi paket sankcija Rusiji

Jednako kao što se s raznih strana poziva na demilitarizaciju prostora ukrajinskih nuklearnih elektrana, na repertoaru u Europskoj uniji je i 7. po redu paket sankcija Ruskoj Federaciji, o kojem aktivno traju dogovori i usuglašavanja. Tu vjerojatno još neće biti govora o proglašenju Rusije državom koja podržava međunarodni terorizam, što pojedine članice EU i dio međunarodnih igrača podržava radi dodatnih sankcijskih učinaka koje bi takva titula sa sobom nosila. No, izgleda da se itekako raspravlja o uvođenju širom čitave EU jedne druge mjere, koju su također neke članice samostalno već počele primjenjivati. Riječ je o zabrani ulaza na prostor Europske unije svim ruskim državljanima, pa i onima koji su nosioci važećih schengenskih viza. Već prve pojave primjene ovakvih mjera među pojedinim EU državama na Baltiku izazvale su gromoglasan protest u ruskim medijima i javnosti, čak to uspoređujući s objavom rata te upućivanjem posebnih nuklearnih prijetnji za slučaj da tako nešto postane ukupna politika Europske unije.

Iako se zapravo teško sjetiti ijedne druge sankcijske mjere koja bi izazvala tako žestoke ruske reakcije – prvi njemački odgovor na takve sankcijske prijedloge došao je iz usta kancelara Olafa Scholza koji je konstatirao: „Ovo je Putinov rat i zato mi je teško složiti se s tom idejom“. Naime, za sada svi oni ruski državljani koji nisu poimenice na sankcijskim „crnim listama“ slobodno putuju širom Unije te slobodno koriste i svu svoju imovinu – kako nekretnine, tako i sredstava u bankama do kojih već neko vrijeme ne mogu pristupiti iz same Ruske Federacije. Koliko su takve opcije zapravo privlačne dobro ilustrira i primjer Hrvatske, u kojoj je ove godine od početka intenzivnog sukobljavanja u Ukrajini krajem veljače boravilo gotovo 50 tisuća ruskih državljana. Iako već neko vrijeme između naše zemlje i Ruske Federacije ne postoje direktne prometne veze, ipak se navodno oko 7 tisuća Rusa i trenutno nalazi u Republici Hrvatskoj, a pretpostavlja se da su pristigli preko susjedne Srbije ili Turske.

Iako je to tek malo manji broj ruskih turista u nas nego lani – već su i hrvatski mediji zaključili da je u Lijepu našu i usprkos hrvatskoj podršci za Ukrajinu, te izričitom statusu „neprijateljske države“ za Rusku Federaciju, ove godine pristiglo više Rusa nego prijateljskih Ukrajinaca. Naime, njih je od eskalacije ratovanja u Ukrajini u Hrvatsku pristiglo oko 20.000, a usprkos glasno proglašavanim programima primanja i potpore itekako je često da se nikakve isplate državnih potpora za zbrinjavanje zapravo još nije pokrenulo – tako da domaća birokratska sporost kao da je računala na kratko trajanje rata i povratka Ukrajinaca u domovinu i prije konačnog početka funkcioniranja svih objavljenih sustava potpore. No, kako bilo da bilo, o nastavku izdavanja viza za ruske građane i njihovom daljnjem slobodnom ulazu u Europsku uniju trebalo bi i službeno biti govora na sastanku ministara vanjskih poslova EU članica krajem ovog mjeseca u Češkoj. Imajući u vidu predstojeće rasprave i usuglašavanje ne čudi ni oštar odgovor ukrajinskog ministra Dmitra Kulebe na njemačke zadrške – kada je, referirajući se na Scholzovu izjavu, jasno konstatirao: „Ovo je ruski rat, ne samo Putinov. Ne Putin, nego pravi ruski vojnici dolaze iz Rusije ubijati, mučiti i uništavati. Rusi velikom većinom podržavaju rat, pozdravljaju raketne napade na ukrajinske gradove i ubijanje Ukrajinaca. Neka onda ruski turisti uživaju u Rusiji". Pri tome, on na umu zasigurno nije imao ruski turizam na Krimu, ukrajinskom poluotoku kojeg si je Ruska Federacija jednostrano prisvojila 18. ožujka 2014, godine.

Veliki udarac za Ruse na Krimu

Upravo je ruski turizam na Krimu završio posebno teško pogođen eksplozijama koje su u popodnevnim satima u utorak 9. kolovoza pogodile zrakoplovnu bazu Saki nedaleko krimskih plaža kod naselja Novofedorivka, sjeverno od Sevastopolja. Dok su tamošnji turistički radnici još dan kasnije tvrdili kako među gostima „nema panike, nema ni otkazivanja rezervacija“ – ruske i međunarodne društvene mreže preplavile su prvo slike golemih gužvi na cestovnom mostu preko tjesnaca Kerč – jedinog direktnog prometnog pravca s Krima u sigurnost Rusije – a nakon egzodusa koji je trajao čitavu noć i iduće jutro, onda i slike sablasno praznih plaža na sada praznom Krimu, što i ne čudi kada se sjetimo niza golemih vatrenih lopti i dima s napadom pogođenoga aerodroma. Iako još uopće nije jasno što se na poprištu eksplozija dogodilo, dok ruska strana i dalje tek spominje eksplozije streljiva, ukrajinska je strana preuzela zasluge za događanje ne ulazeći u detalje događanja. Ono što je sigurno pokazale su satelitske snimke poprišta eksplozija, koje su u širu javnost stigle tijekom dva dana od događanja – i koje su pokazale do 12 kompletno uništenih raznih ruskih borbenih aviona, barem tri velika kratera na stajankama te vojne zračne luke, te izgleda netaknuta tamošnja velika ukopana skladišta streljiva. O kakvoj se žestini detonacija radilo jasno su pokazali navodi i o otprilike 60 civilnih kuća s teškim oštećenjima kod aerodroma, dok su u zoni od oko 2 km naokolo bile bilježene razne štete. Što se vojne štete tiče, ruski su izvori ostali gotovo nijemi, iako se neslužbeno moglo čuti da je riječ i o možda najtežem incidentu ruskog Ratnog zrakoplovstva od vremena Drugog svjetskoga rata – pa bio za njega kriv nemar osoblja, sabotaža ili neka od potencijalnih varijanti ukrajinskoga napada na ovu zračnu luku smještenu oko 200 km iza borbenih linija.

Stanje na bojišnici

A kakvo je za to vrijeme stanje na bojišnici? Pa, kao što je već uobičajeno, čitava linija bojišta od oko 1.100 kilometara ne miruje – dapače, posljednjih se dana ponegdje i vidljivo borbeno zažarila. I dok su se posljednjih dana bilježila pojedina manja borbena djelovanja agresora sjeverno od Harkiva, te onda i jugoistočnije kod Izjuma (Velika Komišuvaha), težište borbi nedvojbeno je dalje na istoku, posebice koncentrirano oko gradova Bahmut i Donjeck. Kod Bahmuta posebno je aktivna borbena zona sjeveroistočno od grada. Ondje se ruski napadi bilježe od Verhnokamjanke (oko 33 km sjeveroistočno), preko Ivano-Darivke i Vjimke (oko 26 km sjeveroistočno), pa sve do ukrajinskih uporišta Vesele i Jakovlivka (oko 19 km sjeveroistočno), te Soledara i Bahmutske na oko 10 km sjeveroistočno. Na svim ovim prostorima zadnjih se dana bilježi intenzivan ruski pritisak koji je izgleda urodio i određenim plodovima – zauzimanjem, ili barem pražnjenjem od branitelja prostora naselja Spirne, Berestove i Bilogorivka na cesti T1302, koja je dugo bila aktivnom borbenom crtom. Ujedno su se ruske snage primakle Soledaru u kojem sada traju borbe, možda su ukrajinski branitelji evakuirali dio ili cjelokupno mjesto Bahmutske, a ruska borbena izviđanja su bilježena i kod sela Pidgorodne, neposredno sjeverno od grada Bahmuta. Iako je prilično jasno da su agresori samome Bahmutu prišli sa sjeveroistoka, nije jasno kako im (ako uopće) ide napredovanje u ovaj oveći i navodno utvrđeni urbani prostor. Jednako tako nije jasan ni ishod borbi na jugozapadu od Bahmuta, gdje Ukrajina izgleda i dalje uspješno drži obrambeni pojas na oko 4 km istočno od ceste T0513 kod naselja Vesela Dolina, Zaiceve, Kodema. Izgleda da je tu posljednjih dana u ruske ruke ipak palo selo Veršina, dok se na oko 16 km južno od Bahmuta i dalje drži uporište Družba, a trenutno su intenzivne borbe u još jednom selu pod imenom Zaiceve (koje je zadnjih dana najprije završilo podijeljeno, da bi onda navodno nakon žestokih borbi danas palo u potpunosti u ruske ruke).

Iako je na gotovo 70 km južnije, oko grada Donjecka, borbena situacija jednako žestoka – ondje su izgleda borbeni pomaci tijekom posljednjih dana bili manji. Naime, usprkos žustrim nastojanjima separatista iz tzv. „Donjecke Narodne Republike“ za nekakvim obuhvatom ukrajinskog uporišta Avdivka (oko 15 km sjeverozapadno od Donjecka) – do takvoga pomaka nije došlo. Jednako tako, do trenutka pisanja ovoga teksta nije zabilježen ni uspjeh ukrajinskih separatista na oko 10 km sjeverozapadno, kod sela Piski. Treba napomenuti kako je baš Piski poprište iznimno žestokih borbi tijekom posljednjih tjedana, u kojima su snage separatista postupno ipak napredovale. Iako se iz njihovih izvora već niz puta čulo o potpunom ili skoro potpunom osvajanju, i usprkos pridodavanju ukrajinskih pojačanja - izgleda da je sada u rukama branitelja tek sjeverozapadni dio naselja, kojeg se posljednjih dana masivno te spektakularno gađalo termobaričkim bojnim glavama iz višecijevnog lansera TOS-1A, kalibra 220 mm.

Barem na prvi pogled se sva ova borbena događanja odvijaju u sjeni ruskog prebacivanja snaga na jug i jugozapad Ukrajine, na prostor Hersonske i Zaporiške oblasti. No, kako bilježe lokalni promatrači, izgleda da je i u tim kretanjima došlo do određenih promjena. Kako izgleda, Rusi su prestali dovlačiti dodatne snage na desnu stranu Dnjepra, što i ne čudi budući su sve mostovne komunikacije na tom bojištu pod stalnom ukrajinskom vatrom iz preciznih oružja. Dapače, uspjeh u gađanju kako cestovnih tako i mostovnih pravaca izgleda da je gotovo pa prekinuo sve veze osim nekoliko pontonskih skela – čime je otežana i redovita opskrba nagomilanih postrojbi agresora, a kamoli ikakvo prikupljanje zaliha za veća ofenzivna djelovanja. S druge strane, sve to je rusku stranu potaklo na jačanje postrojbi na istočnoj strani Dnjepra, gdje su izgleda krenuli i u šire utvrđivanje položaja (koji su, osim preciznoj vatri Ukrajinaca, izloženi i raznim djelovanjima lokalnih partizana vjernih vlastima u Kijevu). Takav ukupni razvoj stvari i ne čudi ako imamo na umu izjavu Mihaila Podoliaka, savjetnika predsjednika Zelenskog, koji je za BBC u utorak 9. kolovoza izjavio da ukrajinski gubici u aktualnoj fazi ratovanja iznose 30 do 50 ljudi (za razliku od 100-200 krajem svibnja i početkom lipnja), ali i da je čitava opsežno najavljivana ukrajinska „ofenziva na Herson“ prvo i osnovno informacijska te psihološka operacija Oružanih snaga Ukrajine, kojoj je bio cilj postaviti stanje koje bi omogućavalo braniteljima da oko agresora „lepršaju kao leptir i bodu kao pčela“.


(Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na jutarnji.hr objavljuje vojne analize)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
08. studeni 2022 04:47