Srbija, odnosno tadašnje srbijansko vodstvo, izravno je odgovorno za sudjelovanje u zločinima počinjenima na području Hrvatske i BiH tokom ratova u 90-ima. Potvrđeno je kako je Beograd bio organizator, planer i "akter" udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bio protjerivanje nesrpskog stanovništva s područja BiH i Hrvatske.
To je u svojoj zadnjoj presudi - bivšem šefu srbijanske Službe državne sigurnosti Jovici Stanišiću i Frenkiju Simatoviću, zapovjedniku Jedinice za specijalne operacije - izrekao Haški sud, koji tako, velikom i značajnom, ne samo pravosudnom, nego i povijesnom, političkom, pa i moralnom odlukom, okončava svoj rad.
Iako su u prvostupanjskoj presudi bilI osuđeni na po 12 godina i to "samo" zbog zločina u Bosankom Šamcu, na kraju su dobili tri godine više, a prošireno je i područje počinjenog zločina. Njih dvojica su prvi državni dužnosnici Srbije osuđen za umiješanost u rat u Hrvatskoj i BiH. Podsjetimo, Slobodan Milošević umro je prije završetka suđenja. Utvrđeno je ono najvažnije i to je za ovu presudu od krucijalnog značaja - Stanišić i Simatović bili su "karika" koja je povezivala režim u Beogradu sa srpskim snagama u BiH i Hrvatskoj.
Apelaciono vijeće prihvatilo je žalbu haškog tužiteljstva i zaključilo da su Stanišić i Simatović odgovorni za udruženi zločinački poduhvat koji je za cilj imao nasilno uklanjanje nesrpskog stanovništva za trajanja ratova u BiH i Hrvatskoj. Osuđeni su za zločine počinjene u nekoliko općina BiH (Zvornik, Bijeljina, Šamac, Doboj, Sanski Most) te dijelovima Hrvatske.
Proces je trajao 20 godina (uhićeni su 2003. godine), ali su 2013. bili oslobođeni optužnice (tada se špekuliralo da je to zato jer se za Stanišića govorilo da je bio konfident CIA-e), ali je proces obnovljen 2017. i sad je dobio epohalni epilog. Žrtve tih zločina (ubojstva, mučenje i deportacije) su ipak našle svoj mir i sudsko zadovoljenje, a Miloševićeva Srbija nije se izvukla kao "promatrač" ratnih zbivanja u Hrvatskoj i BiH, kako se u Srbiji interpretiralo njihovo učešće u ratnim zbivanjima u zadnjoj dekadi 20 stoljeća.
Ovo je vrlo važna odluka Haškog suda na odlasku, koja je sada postavila stvari, iz ratova na području bivše Jugoslavije, više manje na svoje mjesto, odredivši i krivce i planove "etničkog čišćenja" i genocida te precizirajući mjestro i ulogu Beograda. Nažalost, jedno "ratno čedo" sa svim svojim groznim posljedicama je preživjelo - Republika Srpska. I Serge Brammertz kazao je kako je ova presuda bitna za vjerodostojnost Haaga, kojeg su, za cijelo vrijeme njegovog postojanja, jače ili slabije, osporavali svi s ovih prostora.
No, ne mogu se njihove presude selektivno preuzimati, samo one koji nekome odgovaraju. Na kraju puta Haškog suda možemo reći - dugo se čekalo, no pravda je spora ali dostižna,