Bivši američki državni tajnik Henry Kissinger izjavio je da geopolitika danas zahtijeva "Nixonovsku fleksibilnost" kako bi se ublažili sukobi između SAD-a i Kine, kao i između Rusije i ostatka Europe.
Upozoravajući da Kina ne bi trebala postati globalni hegemon, čovjek koji je pomogao u ponovnom uspostavljanju američko-kineskih veza 70-ih godina prošlog stoljeća rekao je da bi američki predsjednik Joe Biden trebao biti oprezan što se tiče miješanja domaće politike u "važnost razumijevanja postojanosti Kine".
"Biden i prethodne administracije bili su previše pod utjecajem domaćih aspekata pri pogledu na Kinu", rekao je 99-godišnji Kissinger u utorak u New Yorku tijekom intervjua s glavnim urednikom Bloomberg Newsa Johnom Micklethwaitom. "Naravno, važno je spriječiti hegemoniju Kine ili bilo koje druge zemlje". No, "to nije nešto što se može postići beskrajnim sukobima", dodao je. Prethodno je Kissinger upozorio da suparnički odnosi između SAD-a i Kine vode do rizika od globalne "katastrofe usporedive s Prvim svjetskim ratom".
‘Europski političari bez osjećaja za smjer i misiju‘
Bivši predsjednik Richard Nixon vodio je kampanju 60-ih godina kao žestoki antikomunist, ali je ipak iznenadio mnoge svoje pristaše odlukom da se angažira u vezi Mao Zedongove Kine i posjeti Peking 1972. godine, na putovanju koje je označilo povijesnu prekretnicu za obje nacije.
Geopolitika i odnosi velikih sila središnja su tema Kissingerove nove knjige, "Leadership: Six Studies in World Strategy" (Liderstvo: Šest studija o svjetskoj strategiji), koja se fokusira na šest ključnih čelnika - njemačkog Konrada Adenauera, francuskog Charlesa de Gaullea, Nixona, egipatskog Anwara Sadata, britansku premijerku Margaret Thatcher i utjecajnog prvog singapurskog premijera Lee Kuan Yewa.
Kissinger je u svojih gotovo 100 godina života upoznao svih šest čelnika čije primjere navodi, a kroz svoju konzultantsku tvrtku i dalje je tražen kako bi dao svoje mišljenje o globalnim pitanjima od Pekinga do Washingtona.
Osvrćući se na učinak današnjih europskih čelnika, od francuskog predsjednika Emmanuela Macrona do njemačkog kancelara Olafa Scholza, Kissinger je rekao da ga čini tužnim što sadašnje "europsko vodstvo nema osjećaj za smjer i misiju", što su imali prethodni šefovi država, poput Adenauera i de Gaullea, i što ih je dovelo do toga da odigraju uloge koje su odigrali na povijesnoj pozornici.
O najvećoj europskoj krizi, ruskoj invaziji na Ukrajinu, Kissinger je rekao da su komentari koje je dao ranije ove godine o početnoj točki za pregovarački kraj rata pogrešno objavljeni. Rekavši kako misli da se trenutak za razgovore sve više bliži, navodi da rasprave o budućnosti Krima, koji je Rusija anektirala 2014. godine, treba ostaviti za pregovore, a ne donositi konačnu odluku prije nego što se sukob zaustavi.
‘Lee bi bio najbolji američki predsjednik, a s Thatcher bih na večeru‘
O previranjima u vezi brexita, Kissinger je rekao kako se de Gaulleovo stajalište - da Velika Britanija "nikada neće svim srcem postati članica europske zajednice" - pokazalo opravdanim.
Upitan kako bi se lideri prikazani u njegovoj knjizi snašli u današnjem svijetu, Kissinger je rekao da bi Singapurac Lee bio najbolji od njih šestero za funkciju predsjednika SAD-a, kada bi tako nešto bilo moguće, a također bi bio najbolji i u suočavanju s dugoročnim izazovom klimatskih promjena.
Na pitanje tko bi bio najjači pregovarač s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, Kissinger se odlučio za de Gaullea, a zatim dodao da bi "Nixon bio sasvim dobar".
Nixon je bio "vrlo dobar vanjskopolitički predsjednik. Na domaćem terenu je uništio sam sebe", kaže Kissinger.
Kad je riječ o jednom daleko blažem pitanju, Kissinger je rekao da bi Thatcher, britanska ‘željezna lady‘ koja se suprotstavila radničkim sindikatima kod kuće i argentinskoj diktaturi na vanjskopolitičkom planu i postala najdugovječniji stanovnik Downing Streeta 10 u 20. stoljeću, bila njegov izbor za najzanimljivije društvo za večeru.