Stojeći na pozornici 8.studenog 2011. u suptilno osvijetljenoj dvorani, tik uz grad Lubmin na njemačkoj baltičkoj obali, Angela Merkel i Dmitri Medvedev doimali su se iskreno sretnima, piše POLITICO.
S njemačkom kancelarkom i ruskim predsjednikom družili su se i francuski premijer François Fillon, nizozemski premijer Mark Rutte i Günther Oettinger, europski povjerenik za energetiku. Zajedno su položili ruke na golemu repliku plinskog ventila i okrenuli volan. Taj igrokaz je osmišljen kako bi simbolizirao otvaranje plinovoda dugog 1200 kilometara koji bi svake godine isporučivao do 55 milijardi kubičnih metara plina iz Rusije u EU.
Govoreći pred kremom njemačkog političkog i poslovnog svijeta Medvedev je pozdravio "novo poglavlje u partnerstvu i prijateljstvu Rusije i Europske unije". Merkel je pak rekla da je plinovod dokaz "da smo ušli u sigurno, stabilno i dugotrajno partnerstvo s Moskvom".
Sa samo 2.100 stanovnika, gradić na njemačkoj baltičkoj obali u sjeveroistočnoj pokrajini Mecklenburg-Vorpommern, Lubmin - koji je u susjedstvu izbornog okruga koji je Merkel predstavljala 31 godinu - mjesto je rođenja plinovoda Sjeverni tok.
Sa svojim apartmanima uz more i elegantnim šetalištem, Lubmin na prvi pogled definitivno ne izgleda kao mjesto na kojem se pomiču tektonske ploče energetske geopolitike. Ali upravo je na tome mjestu, prije jedanaest godina, započela era gotovo potpune njemačke i europske energetske ovisnosti o Rusiji.
I upravo u Lubminu, za svega nekoliko tjedana, bit će postavljena nova energetska prekretnica. Instalacijom ogromnog plutajućeg terminala za ukapljeni prirodni plin (LNG), industrijska luka Lubmina otvorit će se za isporuke iz SAD-a, Bliskog istoka i drugih dobavljača, odražavajući veliku promjenu uvoza energije kroz koju Europa prolazi 2022. Jasno nagli porast LNG-a potražnje izravan je rezultat iznenadne potrebe Europe da prekine svoju ovisnost o ruskom plinu. Iako su opskrbe LNG-om neizvjesne - i trenutno vrlo skupe - one predstavljaju najbolju šansu za europsku energetsku sigurnost. Za Njemačku i ta transformacija počinje u Lubminu.
Ulazimo u novu eru
Potrebu za promjenom prepoznaju čak i oni koji su nekoć navijali za Sjeverni tok. Valja svakako naglasiti kako je Lubmin značajno profitirao, prvo dolaskom građevinskih radnika koji su gradili Sjeverni tok 1, a kasnije i Sjeverni tok 2, a potom i poreznim prihodima koji su samo prošle godine iznosili 2,5 milijuna eura.
Ali, kaže gradonačelnik grada, Axel Vogt, samo nekoliko stotina metara od mjesta gdje cijevi Sjevernog toka 1 izlaze na obalu, "prijašnji načini razmišljanja su se rasplinuli."
Vogt je bio jedan od 450 gostiju na inauguraciji 2011. godine. On i dalje staje u obranu odlukama donesenim u to vrijeme. “Svakako su postojali dobri razlozi za to. Bio je to dobar plin, pouzdano dostupan u odgovarajućim količinama i po povoljnoj cijeni”, objasnio je.
Ali čak i on, bivši zagovornik 7,4 milijarde eura vrijednog Sjevernog toka 1 i njegovog zlosretnog sestrinskog projekta Sjeverni tok 2 (za koji se procjenjuje da je koštao 11 milijardi eura, ali nikada nije isporučio niti jednu molekulu plina) sada prepoznaje zamke potpisivanja ugovora s Rusima.
Vogt vjeruje da budućnost Lubmina leži u projektima na vodik. Ali za sada je LNG Europi hitno potreban kako bi preživjela.
Gledajući u industrijsku luku, Vogt pokazuje mjesto gdje će biti usidren novi LNG brod.
"Dvjesto osamdeset tri metra dugačak, 44 metra širok, iznad 40 metara[visok... Poput je velikog broda za krstarenje .Ona je porijeklom s Dalekog istoka, dolazi kroz Crveno more i Sredozemlje i sada plovi prema Baltiku", priča Vogt.
Riječ je o brodu Neptune, potvrdila je Deutsche ReGas, privatna tvrtka koja će upravljati Lubminovim LNG terminalom Deutsche Ostsee. Takozvana plutajuća jedinica za skladištenje i ponovno rasplinjavanje, Neptun može pohraniti plin u tekućem stanju na minus 160 stupnjeva Celzijusa. Kada je potrebno, LNG će se zagrijavati pomoću morske vode ili antifriza sve dok se ne vrati u svoje plinovito stanje, a zatim će se cijevima prenijeti s broda u njemačku plinsku mrežu.
Terminal će imati kapacitet za uvoz 4,5 milijardi kubičnih metara plina godišnje — što je tek djelić onoga što je dolazilo putem Sjevernog toka 1. Ali postoje planovi za proširenje kapaciteta LNG-a u Lubminu putem projekta koji financira država, a trebao bi započeti u 2023. Diljem Njemačke također je u razvoju pet drugih projekata plutajućih LNG terminala koje podupire država.
I LNG nosi znatne rizike
Ovisnost o LNG-u neće biti bez rizika, upozorio je Georg Zachmann, viši suradnik u think tanku Bruegel, koji je pratio promjene u opskrbi plinom u EU.
Očekuje se i da će opskrba biti ograničena 2023. godine, prema nekoliko vodećih stručnjaka uključujući izvršnog direktora Međunarodne agencije za energiju Fatiha Birola. A tu su i klimatske implikacije, potencijalno dugoročnih ugovora.
"Europske vlade govorile su svima da ‘plin drže u zemlji‘. Sada tražimo od ljudi da ‘kopaju i samo kopaju‘. To je pomalo zabrinjavajuće", rekao je Zachmann.
Ipak diverzifikacija europske opskrbe plinom od ekstremne ovisnosti o Rusiji može donijeti samo dobro u pogledu dugoročne energetske sigurnosti, dodao je Zachmann. “Njemačka je za 55 posto od svojeg plina ovisila o Rusiji. To je bilo potpuno ludo. LNG je mnogo svestraniji način dopremanja energije u Europu”, objasnio je.
Slično misli i Günther Oettinger, bivši povjerenik EU za energetiku.
"LNG nije tako jeftin kao što je bio i jest plin iz cjevovoda, ali Njemačka nije voljna koristiti vlastite opcije plina za frakiranje, tako da je uvoz preko LNG brodova neophodan", kazao je.
Rusi su još u igri
Postrojenje Nord Stream 1 — gdje je održana inauguracija 2011. —danas je zatvoreno i pod strogim sigurnosnim protokolima.
"Sve se dogodilo vrlo brzo", prisjeća se Vogt napada na Sjeverni tok - koji se još uvijek istražuje, no većina promatrača na Zapadu pripisuje ga Rusiji.
Nije neobično ovih dana vidjeti policiju kako patrolira ceste koje vode prema industrijskoj luci, rekao je Vogt. Zahtjev POLITICO-a za pregled LNG postrojenja u izgradnji je odbijen.
Što se tiče toga hoće li plin ikada više teći kroz plinovode Sjevernog toka, Vogt predviđa da će o tome biti moguće razmišljati tek nakon završetka rata i ponovne uspostave trgovinskih odnosa s Rusijom. I to ako cjevovodi budu uopće upotrebljivi.
Čini se da je era Sjevernog toka gotova. Međutim, europska ovisnost o Kremlju nije u potpunosti gotova.
Dok većina LNG-a uvezena u Europu ove godine dolazi iz SAD-a i Katara, također je došlo do porasta uvoza iz Rusije.
Količine su prilično male u usporedbi s ogromnim padom uvoza ruskog plina iz plinovoda u Europi. No izgledno je da će ruski LNG još neko vrijeme teći u Europu.
Nešto od njega moglo bi čak stići i do Lubmina, zaključuje POLITICO.