U siječnju 2013., nekoliko mjeseci nakon što je zasjeo na čelno mjestu kineske Komunističke partije, Xi Jinping, okupio je vodeće političke umove u zemlji i postavio im jednostavno pitanje - zašto se raspala Komunistička partija Sovjetskog saveza?
Bilo je to, naravno, retoričko pitanje a Xi je odmah ponudio odgovor.
- Raspala se jer je potpuno negirala povijest Sovjeta, povijest Sovjetske komunističke partije, negirali su i Lenjina i Staljina. Partijske organizacije na gotovo svim razinama nisu imale utjecaja, a vojska nije bila uz njih - kazao im je.
Devet godina kasnije ništa od navedenog ne odnosi se na Kinesku komunističku partiju (CCP). Kao glavni tajnik Xi je Partiju vratio na centralno mjesto života u Kini, građani slave njenu (uglavnom uljepšanu) povijest na posebnim turističkim manifestacijama i turama, a od 2015. se provodi i program reformi i modernizacije vojske koji je također rezultirao "oživljavanjem" uspavanih partijskih ćelija.
Sam si je stvorio problem
No, pod koju cijenu?
CNN piše kako je Xi u svojim nastojanjima preuzeo više ovlasti no ijedan kineski partijski dužnosnik te stranku i zemlju vodi u diktaturu. Ukinuo je zakon donesen 1982. kojim je predsjednikovanje ograničeno na najviše dva mandata kako bi se izbjegla diktatura, prikupio više titula nego ijedan vođa CCP-a proteklih desetljeća i stvorio svoju političku ideologiju koju je utkao u partijske ključne dokumente.
Stručnjaci za kinesku politiku kažu kako je Xi u nastojanju da revitalizira stranku bio toliko žestok da je stvorio problem za samog sebe.
- Koncentrirajući svoju moć Xi je postigao da je čak 95 milijuna članova Partije žrtva njegove volje, a Partiju kao organizaciju je uništio - kaže bivša profesorica na prestižnoj kineskoj školi za obrazovanje političkih kadrova Cai Kai.
Analitičari kažu kako su se obrisi Xijeve politike dali naslutiti još 2012., kada se poklonio brončanom kipu bivšeg vođe Denga Xiaopinga u Szenzhenu. To je područje bilo ključno za kineski gospodarski preporod krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća kojeg je Deng i pokrenuo, a Xi je poslao više nego jasnu poruku kako doba blagostanja opet dolazi.
CNN podsjeća i da je njegov otac bio Xi Zhongxun, revolucionarni ratni veteran i liberal koji je saslušavan i zatočen tijekom Kulturne revolucije. Deng ga je osobno odabrao kako bi bio na čelu provincije Guangdong i nadzirao pretvaranje Shenzhena u novu, posebnu ekonomsku zonu. Stoga su mnogi pogrešno pretpostavili da će Xi mlađi nastaviti njegovim stopama. No, ubrzo se pokazalo da on ima sasvim drugačije namjere. Zemlju je pridružio Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO), organizirao Olimpijske igre 2008., i preuzeo drugo mjesto najveće ekonomije na svijetu od Japana. Iznutra, Xi je reformirao Partiju u kojoj su bili brojni sukobi, nedostatak discipline, nevjerojatna razina korupcije i nedostatak vjere u političke ideale.
- Xi je bio u poziciji moći zbog rascjepkanosti unutar Partije - kazala je Cai.
Xijev prethodnik Hu Jintao stekao je imidž slabog lidera što je, u kombinaciji s kolektivnim vodstvom, sustavom kojeg je utemeljio sam osnivač partije Mao Ce-tungova, dozvolilo devetorici članova Politbiroa, najvišeg partijskog tijela, da upravljaju svojom voljom, što je otežalo donošenje odluka na središnjoj razini te uzrokovalo brojne sukobe. Stoga je Xijeva odluka bila radikalna, ali i najučinkovitija - upravljanje je vratio u ruke jedne osobe, u ovom slučaju - svoje.
- No, to je stvari samo učinilo još gorima - kaže Cai.
Nedugo nakon što je preuzeo vlast Xi je poveo bespoštednu kampanju protiv korupcije. No, na meti nisu bili samo korumpirani dužnosnici već i njegovi politički neprijatelji. Nadgledao je pad nekih od najmoćnijih figura unutar Partije poput Zhoua Yongkanka koji je bio jedna od najprominentnijih sigurnosnih ličnosti u stranci, a osuđen je na doživotni zatvor, generala Xu Caihoua koji je umro od raka nakon što je izbačen iz Partije... Sveukupno je u devet godina pod istragom završilo gotovo 400 visokih partijskih dužnosnika te više milijuna članova Partije. Oni koji su ostali znali su da je samo jedna stvar važna za opstanak - lojalnost.
Pozicija mu se ljulja
Da bi učvrstio vlast, Xi je utemeljio vlastite "centralne grupe vođenja" koje su nadzirale važne poslove poput reforme vojske, kibernetičke sigurnosti, financija i vanjske politike. Iskoristio je ostavštinu iz Maove ere prema kojoj su te skupine neformalne i vrlo tajne. Prema dosad dostupnim informacijama, Xi predvodi najmanje sedam od tih grupa. Te grupe, naime, ne donose samo političke odluke, već i nadziru njihovo provođenje. Xi je tako u potpunosti preuzeo vlast u Partiji koja je sada njegova personifikacija, a kolektivna vlast samo je relikt prošlosti.
Aleksandra Kubat, stručnjakinja za visoku politiku u Kini s Lau China Instituta Kraljevskog sveučilišta u Londonu smatra kako je Xijevo inzistiranje na vlasti jedne osobe stvorilo najmanje tri problema - progoni ga netrpeljivost u stranci, pozicija mu se zbog toga ljulja, a teško će zbog takvog načina upravljanja biti pronaći nasljednika.
CNN piše kako je Xijev napredak na vrh stranke bio sve samo ne iznenađenje. Znakovi su se dali naslutiti godinama. Prirdružio se ključnom komitetu kao sin bivšeg lidera Partije, a bio je dovoljno mlad da ostane na čelu stranke dva mandata bez da napuni 68 godina, što je propisana dob za umirovljenje. No, do tog trenutka je ostala još samo jedna godina, a u komitetu nema adekvatnog kandidata koji bi ga zamijenio. Svi su ili prestari ili preneiskusni. Stoga se vjeruje da će Xi pronaći načina da na čelu Partije ostane i u trećem mandatu.
Nis Grunberg, analitičar Mercator instituta za Kinu u Berlinu kaže kako je ipak moguće da se naznake Xijevog nasljednika pojave na partijskom kongresu 2022., no ističe i da je to teško sa sigurnošću reći. Osim što nije uspio u pronalasku svog nasljednika, Xi je - kažu stručnjaci - posve razorio sustav upravljanja Partijom.
Tako je 2018. promjenama propisa Partiju doveo u situaciju u kojoj može vladati do kraja života, a osim generalnog tajnika uzeo si je i naslov šefa Centralne vojne komisije. Analitičari smatraju kako je time poništio učinke najvažnije političke reforme u protekla četiri desetljeća, a koja se odnosila na mirnu primopredaju vlasti.
- Time je Kinu gurnuo u potencijalnu krizu i nestabilnost - kazuju studije.
Politika lojalnosti
CNN analizira i tko bi mogao preuzeti njegovo mjesto dođe li do toga. Bivši partijski sekretar Sun Zhengchai 2018. je osuđen na život u zatvoru zbog mita, a zamjenik premijera Hu Chunhua izostavljen je 2017. od napredovanja u Partiji. Neki od najviše pozicioniranih dužnosnika prestari su da ga zamijene. Carl Minzner, profesor prava sa Fordham pravne škole u SAD-u, pribojava se da bi to moglo dovesti do smjene generacija i vlasti koju će preuzeti neiskusni i neposobni kadrovi.
- Osamdesetih i devedesetih godina pravilo je bilo - "pokaži mi što znaš. Bojim se da se politika u Kini sada bazira na tome da se pokazuje lojalnost prema jednoj osobi - rekao je.
Ističe se i kako Xi svojim postupcima nije naštetio samo Partiji, već i ugledu Kine u međunarodnoj javnosti koji je na najnižoj razini u proteklih nekoliko desetljeća. Velik dio štete nanijela je i pandemija koronavirusa. Istovremeno, Xi smatra kako Kina treba zauzeti svoje mjesto među vodećim velesilama poput Ujedinjenog Kraljevstva, Sjedinjenih Američkih Država i Rusije.
Stoga je u svijet poslao novu generaciju agresivnih diplomata, takozvanih "vučjih ratnika" nazvanih prema istoimenoj patriotskoj kineskoj seriji filmova, koji poduzimaju sve kako bi spriječili bilo kakav negativan stav prema Partiji i njenom vodstvu. U svom govoru na proslavi 100. obljetnice utemeljenja stranke Xi je upozorio da će "svaka zemlja koja pokuša ugnjetavati Kinu završiti razbijene, krvave glave na zidu od čelika".
- Kina je dobila dojam da je američki utjecaj u padu i da je to šansa Pekinga kako bi se nametnuo. No, način na koji su to pokušali postići bio je u režiji Xi Jinpinga i napravljen je na način koji nije bio najbolje prihvaćen - kaže Grunberg.
U analizi se zaključuje kako Kineskoj komunističkoj partiji trenutno ne prijeti kolaps kakav je proživjela ona u Sovjetskom Savezu. No, stručnjaci kažu kako su Xijeve politike dovele do toga da će budućim kineskim liderima biti teško nositi se s budućim problemima poput usporenog ekonomskog rasta, sve manjeg nataliteta i strateškog nadmetanja sa SAD-om.