Hrvoje Tkalčić redoviti je profesor i voditelj Odsjeka za geofiziku na Australskome nacionalnom sveučilištu u Canberri i jedan od najvećih stručnjaka za potrese.
Za Jutarnji list pojašnjava što se po njegovu mišljenju događa u Turskoj:
- Ono što svi znamo je da se prvi potres magnitude momenta 7,8 dogodio na Istočno-Anatolijskom rasjedu, na njegovom jugozapadnom dijelu. To je oko 700 km dug rasjed izmedju Anatolijske i Arabijske tektonske ploče kod kojeg se smicanje uglavnom događa u smjeru pružanja rasjeda, a to je približno jugozapad - sjeveroistok. No, i taj rasjed ima kompleksnosti, tako da može doći do gibanja koja su nešto drugačija od jednostavnog smicanja u smjeru pružanja rasjeda, npr. može doći i do ekstenzije zbog polja napetosti u tom dijelu svijeta. Dalje, to je vrlo aktivan rasjed na kojem je zabilježeno niz potresa, i budući da je dobro proučen i za njega postoje povijesni podaci, za neke njegove segmente imamo i procjene o tome koliko često se potresi tako velikih magnituda ponavljaju.
Dosad ste sigurno već čuli da se u 10:24:49 UTC dogodio i drugi potres, magnitude momenta 7,5. Namjerno ga ne želim još nazvati “naknadnim” potresom jer će oko toga biti još dosta polemike, s obzirom da se prema prvim podacima drugi potres ne nalazi na istom rasjedu kao i prvi. Sjevernije je i sasvim sigurno na drugom rasjedu. Međutim, udaljenost između lokacija žarišta prvog i drugog potresa je manja od dijela rasjeda koji se aktivirao kod prvog potresa (duljina se za sada procjenjuje na 300 km), i sasvim sigurno je povezan s prvim potresom s obzirom na lokaciju i vrijeme, tako da će vjerojatno svugdje - barem u početku - prevladavati termin “aftershock” iliti naknadni potres.
Nažalost, kod rasjeda kod kojih je smicanje dviju stijenskih masa u smjeru pružanja rasjeda, gotovo svi potresi su plitki. Inače, u struci se potresi do 70 km dubine nazivaju plitkima, no ovdje govorimo o vrlo plitkim potresima, dubina od nekih desetak ili dvadesetak kilometara. Zapravo se kod velikih plitkih potresa dogodi to da stijenska masa puca i ruptura se širi sve do površine Zemlje, tako da taj podatak o dubini kojeg vidite u medijima trebate uzeti jednostavno kao podatak o tome na kojoj dubini je bilo žarište (hipocentar), tj. točka u dubini Zemlje u kojoj je došlo do inicijalnog pucanja stijene.
Prema podacima koje imamo od kraja 18. stoljeća, u blizini prvog potresa su se dogodili potresi magnitude 7,0 1795. godine, magnitude 7,2 1872. godine, magnitude 7,1 1893. godine, te magnitude 6,8 2020. godine. Na sjevernoistočnom dijelu ovoga rasjeda dogodili su se potresi magnitude 7,2 1866. godine, 7,1 1874. godine, 6,7 1875. godine, 6,7 1971. godine, te 6,1 2010. godine.
Konfiguracija rasjeda, znači njegova veličina, nagib i kontinuiranost, te polje napetosti u stijenskoj masi Zemljine litosfere u tom području (kojeg uglavnom određuje interakcija tektonskih ploča) preduvjeti su za tako velike potrese, koji su na sreću ograničeni samo na neka mjesta u svijetu. Istočno-Anatolijski rasjed i sustavi paralelnih i drugih rasjeda, nažalost, jedno su takvo mjesto.
Htio bih samo podsjetiti da intenzitet trešnje ne ovisi samo o magnitudi momenta potresa, nego i o drugim parametrima, npr. udaljenosti od rasjeda, vrsti tla na kojem se nalazi građevina ili infrastruktura, te o tome kako se energija tijekom aktivacije rasjeda oslobodila i širila na razne strane svijeta. Isto tako, podsjetio bih i na to da se potresi magnituda većih od 7,0 u svijetu događaju 10-20 puta godišnje, a oni magnituda većih od 8,0 u prosjeku jednom godišnje.