Vladimir Putin je na "ukrajinskom pravcu" ubacio u višoj brzini, i to na vijugavoj skliskoj cesti. Vrlo riskantno, ali iz njegove perspektive, kada mu na bojištu planovi ne idu kako treba, jedino moguće.
Prvo je objavljen "referendum" o pripajanju istočnoukrajinskih regija - Doneck, Luhansk, Herson i Zaporižja - Rusiji, a potom je to još "podboltano" "djelomičnom" mobilizacijom. Putinu se sada žuri i s tom aneksijom (referendum će se održati od 23. do 27. rujna) jer su Ukrajinci u naletu na sjeveroistočnom i južnom bojištu te može izgubiti dijelove teritorija koje je dosad Rusija kontrolirala. Referendum i "djelomična" mobilizacija su ujedno znak njegove slabosti, očaja i priznanja da se situacija na terenu ne odvija kako je zamislio, ali i odgoda onoga najgoreg scenarija koji, kako god bilo, Putin drži kao posljednju očajničku opciju - uporabe nuklearnog oružja.
Ruska politologinja Tatjana Stanovaja iz moskovskog Carnegie centra kaže kako je ovime Putin poručio Zapadu da ako Kijev ne popusti, "sljedeće je atomska bomba" te da Putin ne želi samo ratnu pobjedu. "On i dalje hoće predaju Ukrajine". No, referendum je reakcija na uspješnu ukrajinsku kontraofenzivu.
Nakon pripajanja još 20-ak posto ukrajinskog teritorija, negdje u gabaritima Mađarske (Rusija ne kontrolira sav prostor koji namjerava anektirati), Putin želi dijametralno obrnuti stvari. Naime, kako kaže Olga Kovitidi, krimska senatorica u gornjem domu ruskog parlamenta, nakon provedbe referenduma i pripajanja Rusiji tih ukrajinskih dijelova ako Ukrajina nastavi s ratom, to će se smatrati "ukrajinskom agresijom na Rusiju" i "Rusija se ima pravo braniti svim raspoloživim sredstvima", što uključuje i nuklearno oružje. Putin je napomenuo kako Rusija ima pravo koristiti nuklearno oružje ako je njen " teritorijalni integritet ugrožen". Time ponovno želi preplašiti zapadnjake svojim prijetnjama.
Osim lošeg stanja na bojištu, Putina je na ove poteze koje je proglasio, natjerao i porazni rezultat njegova boravka na summitu Šangajske organizacije za suradnju (SOC) u Samarkandu, od kojeg je očekivao trijumf, a pretvorio se u fijasko. Naime, nije naišao na podršku, u prvom redu kineskog predsjednika Xi Jinpinga i indijskog premijera Narendre Modija koji su prema njemu bili suzdržani, a imali su mnogo neugodnih pitanja oko Ukrajine. Indijski premijer Modi čak mu je prijekorno prigovorio da "sada nije vrijeme ratova", nego da isproba "diplomaciju, demokraciju i dijalog". Putin se morao pred njima opravdavati, što mu sigurno nije dobro sjelo jer je osjetio da su i oni koje on naziva saveznicima (Kina, Turska i Indija nisu sklone takvim jakim terminima kada je Rusija u pitanju, eventualno će reći "partner") počeli biti vrlo oprezni, a Rusija gubi poziciju velike sile. Kako i sami ruski analitičari kažu, to su zemlje koje vole pobjednike i tako se postavljaju.
Ruska politologinja Ekaterina Šulman za BBC je rekla da se Putin iz Samarkanda "vratio vjerojatno mračan i vrlo nezadovoljan". Shvatio je da mora nešto učiniti u Ukrajini kako bi vratio poziciju koju polako gubi na globalnoj sceni te je čak tragikomično i licemjerno optužio Ukrajinu da je ona ta koja "ratom želi ostvariti svoje ciljeve", a Rusija je, kako kaže, spremna na pregovore. No, u nastavku je ipak rekao da "Rusija još nije niti počela ratovati kako spada" te da "Ukrajinci ne žele pregovarati pa je Rusija prinuđena nastaviti s ratom".
Doduše, iz Kijeva su, logično, na referendum reagirali porukom da od diplomatskog rješenja neće biti ništa ako Rusija stvarno anektira ukrajinske teritorije. No, Putin smatra, prilično bizarno, da će time "prebaciti krivnju za rat" na Kijev te da će i svoju uglavnom nezainteresiranu javnost uvjeriti da je "Rusija napadnuta i da je svi trebaju braniti". Da apsurd bude veći, Rusija od Kijeva traži da se u vrijeme referenduma Ukrajina pridržava "prekida vatre" kako bi stanovnici "mogli slobodno izraziti svoju demokratsku volju".
S druge strane, ovom aneksijom Putin će pokušati poslati poruku Zapadu da je on "ostvario svoje ciljeve" te da sada oni moraju zaustaviti Ukrajince koji "atakiraju na Rusiju". Podsjetimo da su se i na Zapadu povremeno pojavljivale ideje (sjetimo se Henryja Kissingera) da bi se rat zaustavio tako da se Rusija, odnosno Putin "namiri" istočnom Ukrajinom (slično kao svojedobno Sudeti), što bi, prema njihovu mišljenju, zaustavilo rat. No, evidentno je da upravo ovim potezima - referendumom i mobilizacijom - Putin pokazuje da nije odustao od svojih osnovnih ratnih ciljeva: okupacije Ukrajine i instaliranja tamo podobnog prokremaljskog kvislinškog režima. Doduše, ruski analitičar Andrej Kolesnikov smatra da u Kremlju nisu do kraja svjesni što će biti nakon "referenduma" i pripajanja, ali znaju da su time pokopani svi napori za diplomatsko rješenje.
Neki ruski mediji, pa čak i oni u Rusiji, navode da bi nakon proglašenja mobilizacije i eskalacije rata moglo doći do novog vala "emigracije iz Rusije". Podsjetimo da je u desecima gradova još do mobilizacije bilo napada i podmetanja požara na regrutacijske urede te paljenja "vojne arhive". Putin zaoštrava situaciju, ali je pitanje kako će na ovo reagirati njegova, odnosno ruska javnost koju je dosad nastojao uvjeriti da je "rat tamo negdje daleko" i da oni s tim nemaju puno veze, ali da njega puste "na miru" da odradi stvari. Sada se stvari mijenjaju i za Ruse i za njega. Vrlo je škakljivo kako će ruska javnost reagirati i na referendum i na mobilizaciju, koji su, kako smo rekli, očajnički potezi jer bacaju na neuspjeh.