Giorgia Meloni je u utorak nestala iz javnog opticaja. Još nije viđen pobjednik na izborima koji nije slavio koji dan. Meloni pak nije sazvala ni uobičajenu konferenciju za novinare da se malo hvali uspjehom, što je bilo opće mjesto. Čini se da je uistinu ozbiljno shvatila svoju pobjedu na nedjeljnim izborima i da se već sada bacila na premijerski posao, iako dužnost neće preuzeti prije kraja listopada.
Svejedno se čuje da Meloni već dogovara sastav buduće vlade, i s prvacima svoje Braće Italije, a vjerojatno već i s koalicijskim partnerima iz Lige i Forze Italije. Uostalom, dala je razumjeti da ideje o tome ima jasne već i ranije.
Vođa Lige Matteo Salvini, unatoč relativnom porazu svoje stranke u nedjelju, i dalje računa i zahtijeva da bude ministar unutrašnjih poslova. Pitanje je hoće li smjeti, pa i zato što je još pod istragom zbog nekih akata počinjenih dok je vladao tim resorom u prvoj Conteovoj vladi 2018-2019.
Berlusconi u nezavidnoj poziciji
Vođa Forze Italije Silvio Berlusconi u još je goroj situaciji. U srijedu opet izlazi pred sud u procesu "Ruby ter", gdje je optužen da je potkupljivao svjedokinje kako ne bi svjedočile o prostituciji u njegovoj vili u Arcoreu. Rekao je da za se ne zahtijeva ništa. Ali pretendira da njegov zamjenik u stranci Antonio Tajani, bivši predsjednik Evropskog parlamenta, bude ministar vanjskih poslova, te da neki važan resor dobije njemu vjerna Licia Ronzulli.
To su zasad računi bez krčmara, koji mirno sjedi u Kvirinalskoj palači. Običaj je, još od osnutka Republike, da mandatar vlade četiri ključna ministra dogovara s predsjednikom Republike. Posrijedi su resori unutrašnjih odnosno vanjskih poslova, ekonomije, te obrane. Predsjednici su poneki put mijenjali i predložene ministre u drugim resorima.
Naime, po Ustavu predsjednik Republike imenuje ministre na prijedlog predsjednika Ministarskog vijeća, ne može ih sam premijer iznijeti pred Parlament. Formulacija je takva da Predsjednik može imenovati i drugoga, a ne onoga koga predlaže premijer. Naravno, to se događa iza zatvorenih staklenih vrata u Kvirinalskoj palači, pred kojima novinari čekaju, katkad i više od sat vremena, dok telefoni rade. Osim svega, i financijska tržišta i Atlantski savez bit će mirniji znajući da iza tih četiriju imenovanja stoji i Mattarella.
Čuje se, doduše, da bi predsjednik Senata bio istaknuti postfašistički senior Ignazio Benito La Russa, a da bi predsjednik Zastupničkog doma bio netko iz Lige, navodno umjereni i razboriti Giancarlo Giorgetti, Salvinijev stranački zamjenik i Draghijev ministar ekonomskog razvitka.
O budućim ministrima se i Meloni i njezini doglavnici izbjegavaju izjašnjavati jer bi to, kažu, bilo nepristojno spram predsjednika Republike.
Kadrovska problematika
Sva ta kadrovska problematika još je na čekanju. Prvo se moraju izborom predsjednikâ konstituirati parlamentarni domovi, pa onda predsjednik Sergio Mattarella, nakon formalnih konsultacija, mora dati mandat Giorgi Meloni, pa ona tu vladu mora Predsjedniku privesti na prisegu. Tek tada slijedi primopredaja zvonca, koji talijanski premijeri predaju jedan drugome kao štafetu.
Zvonce može i mora pričekati – ali ne mogu čekati financijske obaveze Italije, ni nacionalne, ni evropske.
Čuje se da Meloni priprema prve mjere za smanjivanje računa za režije Talijana, koji su počeli skakati i prije rata u Ukrajini, a zatim su uzletjeli. "Ako Evropa ništa ne poduzme morat ćemo sami", rekla je i dodala: "Treba zasukati rukave!" Taj poljodjelski poklič u doba kompjutera zvučao je anakrono i kad ga je 2013 koristio tadašnji demokratski kandidat za premijera Pier Luigi Bersani. Još je anakroniji sada kada ga rabi ipak omanja dama. Ako ćemo pravo, treba pustiti u pogon moždane, rukavi tu ne znače baš nešto.
Dok je Giuseppe Conte dobio glasove na jugu braneći zubima i noktima "prihod od državljanstva" za nezaposlene (što je u praksi uključilo i mafijaše, a nije baš pripomoglo novom zapošljavanju – ali je svakako dio građana privremeno iščupalo iz bijede), nova vlast planira svoje strategije protiv siromaštva. "Slabe ne smijemo ostaviti bez podrške", kaže Francesco Lollobrigida, šef postfašističkih zastupnika i svȃk Giorgie Meloni (oženio je njezinu sestru).
Guido Crosetto, koji je Braću Italije osnovao zajedno sa Giorgiom Meloni, podsjetio je svoje stranačke drugove da novi zakon o bilanci, koji sadrži i državni proračun za kriznu 2023, mora biti dostavljen u Bruxelles 16 listopada, dakle prije formiranja nove vlade. To je, objektivno, najteže breme pred pobjednicima. "Vjerujem da ćemo se stoga morati dogovarati sa starom vladom, raditi četveroručno", rekao je Crosetto. Poznato je odranije da je Draghijeva vlada u ostavci najavila da će pripremiti sve parametre i tehničke podatke za novi zakon o bilanci, ali da će mu završni oblik morati dati nova vlada i usvojiti ga novi Parlament.
Imajući to na umu, nije čudo što Meloni nema vremena za slavlja i zdravice.
Vremena za dodatno zadovoljstvo, barem još jedan dan prije ročišta, ima Silvio Berlusconi: na oblasnim izborima na Siciliji pobijedio je njegov kandidat Renato Schifani, bivši predsjednik talijanskog Senata, čiji je član bio 26 godina.