Sve je više dokaza da Rusija organizirano krade žito s okupiranih područja Ukrajine i potom ga prodaje kao svoje na svjetskom tržištu. Britanski BBC je analizirao satelitske snimke i podatke o kretanjima teretnih brodova, te je razgovarao s nekolicinom ukrajinskih poljoprivrednika, kako bi mogao ustanoviti puteve kojima se ukrajinsko žito šverca van iz te države.
Jedan od rijetkih poljoprivrednika koji se usudio razgovarati s britanskim novinarima skriva se iza pseudonima Dimitro i oko 80% njegove obradive površine sada se nalazi pod kontrolom ruskih snaga. Dmitro tvrdi kako su mu ruski vojnici uništili opremu, uništili zgrade na farmama i - ukrali žito. S njegove su farme, koja broji više desetaka tisuća hektara, odnesene tone žita, a prevezne su njegovim kamionima koji su također ukradeni. No, nekolicina kamiona imala je u sebi praćenje uz pomoć GPS-a, što je ekipi BBC-a omogućilo da dobiju jasniju sliku o kretanju ukradenog žita.
Žito je prvo bilo prebačeno na poluotok Krim, koji Rusija kontrolira još od ilegalnog pripajanja 2014. godine. Podaci s GPS-a ukazuju kako su kamioni zastali pored grada Oktiabrske, gdje se nalazi postrojenje za skladištenje i utovar žita. Satelitske snimke tog grada pokazuju kako je sredinom ovog mjeseca ispred postrojenja bila duga kolona kamiona, pored silosa sa žitom na čijem je krovu nacrtano slovo "Z" - simbol ruske invazije na Ukrajinu.
Satelitske snimke prikazuju i kilometarske kolone na ulasku na Krim - 17. lipnja ove godine, primjerice, više od 350 kamiona čekalo je na prijelazu Čonhar, u koloni dugoj pet kilometara.
Kolona kamiona snimljena je i na željezničkom terminalu Džankoi na Krimu, postrojenju za skladištenje i pretovar žita iz kamiona na vlakove, poput postrojenja pored Oktiabrske, a oba su postrojenja željezničkom linijom povezana s lukama Sevastopolj i Kerč - lukama u kojima se isto to žito može pretovariti u teretne brodove.
Prema stručnjaku Andriju Kljimenku s Instituta za crnomorske strateške studije, žito se ukrcava na manje brodove i potom prevozi do Kerčkih vrata, gdje se prebacuje na velike transportere rasute robe - u njima se miješa s ruskim žitom, ili se jednostavno tovari u brodove, a kasnije se tvrdi da se ukrcaj odvio s ruske strane tjesnaca. Brodovi potom plove za Siriju ili Tursku.
Američki i ukrajinski dužnosnici identificirali su čak devet brodova za koje se vjeruje da su prevozili ukradeno ukrajinsko žito. BBC je putem tvrtke koja prati transpondere transportnih brodova pratio nekolicinu tih brodova na njihovim rutama između Krima, Turske i Sirije - plovila bi gasila svoje transpondere čim bi ušli u Crno more ili kad bi se kretali oko Kerčkih vrata.
Kada bi ih ponovno uključili, brodovi bi prijavljivali znatno dublji gaz nego prije - što ukazuje da su za vrijeme dok su plovili "na crno" utovarili značajan teret. Prema međunarodnim zakonima, civilni bi brodovi uvijek morali imati uključene transpondere, osim ako su u opasnosti od, primjerice, napada gusara. No, stručnjaci iz Lloyd's List Intelligencea smatraju kako ne postoji opravdanje za gašenje transpondera blizu Krima ili obale Sirije. "Ta praksa očito nije povezana s rizikom od piratstva", kazala je Michelle Bockmann iz te analitičke tvrtke. "Drugi brodovi drže svoje transpondere upaljenima, pa zašto ne bi i oni?", pitala se.
Još su jedan dokaz i dokumenti ruskih dužnosnika na okupiranim područjima u kojima se nalazi lista farmi na kojima se nalazi žito koje im je potrebno prebaciti. Odvojena istraga novinara BBC-a iz Ukrajine i Rusije otkrila je i kako ukrajinske poljoprivrednike pod prisilom tjeraju da prepišu svoje žito okupatorima, ili da ga prodaju po smiješno niskim cijenama, kako bi postojao "dokaz" da su kupljeni legalno. Stručnjaci za međunarodno pravo ističu kako se tu najvjerojatnije radi o još jednom kršenju Ženevske konvencije i pravila Međunarodnog kaznenog suda o postupanju u okupiranim područjima.