Nakon što je ruska vojska početkom ožujka 2022. okupirala ukrajinski gradić Balaklija na istoku zemlje, lokalni automehaničar Ivan Kovryga svojim je izgladnjelim i užasnutim sugrađanima želio pomoći tako da im je svojim vozilima svakodnevno dostavljao mlijeko iz obližnjih sela. No, jednog kobnog dana sredinom travnja presreli su ga ruski vojnici, uperili u njega oružje i obavijestili ga da "njegovo putovanje završava ovdje".
- Pokušao sam im objasniti da još od 2017. nisam policajac i da ne znam ništa o pozicijama ukrajinske vojske, ali su me oni nastavili mlatiti te su me odveli u nekadašnju policijsku stanicu koju su prenamijenili u centar za mučenje ratnih zatočenika - ispričao je Kovryga svoju potresnu priču reporterima The Guardiana.
Nakon što je punih pet dana bio zaključan u podrumu s ostalim zatočenicima, ruski vojnici stavili su mu vreću na glavu, odveli ga u šumu, dali mu lopatu u ruke i zapovjedili da počne kopati vlastiti grob.
- Molio sam ih da mi dopuste barem da posljednji put porazgovaram sa svojom majkom i suprugom. Nisu mi htjeli izaći ususret; možda zato što me, zapravo, nisu planirali ubiti, nego su me željeli psihički mučiti. Uživali su u mojem strahu - rekao je i dodao da se teroriziranje ljudi ispostavilo kao svojevrsna specijalnost ruskih vojnika.
Nakon povratka u policijsku postaju Rusi su ga počeli mučiti elektrošokovima i to putem naprave koja je bila povezana sa starim vojnim radiom iz Drugog svjetskog rata.
- Preklinjao sam ih da prestanu. Osjećao sam da moje tijelo ne može izdržati novi udar. Ponovno su tražili da im odam pozicije ukrajinskih vojnika, a nakon što sam to odbio učiniti, tražili su me da ispred kamera priznam da smo mi Ukrajinci zapravo klali lokalne obitelji. Trebao im je taj video za propagandu - objasnio je.
Na slobodu je pušten tek nakon deset dana brutalnog mučenja.
S reporterima The Guardiana razgovarala je i 34-godišnja Albina Strelec, jedna od 30 Ukrajinki koja je bila zatočena u spomenutoj policijskoj stanici.
- Bila sam svjesna da je pitanje trenutka kada će me Rusi zatočiti jer sam u prvim danima okupacije ukrajinskim snagama prenosila informacije o pozicijama i kretanjima ruskih snaga u okolici - rekla je Strelec. Ona je uvjerena da su je Rusima otkucali kolege kolaboracionisti, koji su nakon pada Balaklije prebjegli u Rusiju.
- Istodobno su sa mnom u zatvoru bile još dvije žene. Mi smo imale drugačiji tretman jer su se nad nama psihički iživljavali - rekla je, priznavši da je cijelo iskustvo bilo stravično.
- Jednog dana u periodu između 8. i 12. kolovoza, čuli smo muškarca kako vrišti. Čuo se pucanj, nakon čega je uslijedila jeziva tišina. Ubrzo zatim ruski su vojnici doveli neku ženu i grupno su je silovali. Čuli smo njezine urlike kojima ih je preklinjala za milost - ispričala je danas osam mjeseci trudna Strelec reporterima The Guardiana. Na slobodu je puštena nakon 16 dana.
Njihove potresne priče nisu izolirane.
Naime, nakon što su ukrajinske snage početkom rujna 2022. oslobodile grad Balakliju, lokalni je tužitelj u bivšoj policijskoj postaji sakupio cijelu planinu dokaznog materijala kojim dokazuje da su kroz taj centar u razdoblju okupacije prošla 374 ruska vojnika, kao i najmanje 200 ukrajinskih civila, redom ilegalno zatočenih. Osim Strelec, slična je sudbina zadesila još 29 žena. Mučeno je 150 muškaraca, a ubijeno najmanje sedam civila.
- Prikupljeni dokazni materijal uspjeli smo potkrijepiti brojnim fotografijama koje smo pronašli na ruskim društvenim mrežama, a u identifikaciji počinitelja pomagale su nam i preživjele žrtve. Među počiniteljima protiv kojih će biti podignuta optužnica za ratni zločin, nalaze se i dva agenta zloglasnog FSB-a, kao i ruski vojni zapovjednik Valerij Sergejevič Buslov - najavio je harkivski tužitelj Maksim Blokin, koji je zadužen za ovaj slučaj.
Buslov zvan Granit još je u svibnju ove godine obaviješten da je protiv njega podignuta optužnica zbog kršenja Međunarodne konvencije, nakon čega su novinari Reutersa s njim uspjeli stupiti u kontakt. Nalazi se u rodnom Kalinjingradu, te je reporterima priznao da je tekuće godine služio kao ratni zapovjednik ruske vojske, ali je odbio priznati da je bio zadužen za područje Balaklije unatoč tome što se u gomili dokaznog materijala nalaze dokumenti s njegovim potpisom.