Venecija, jedan od najposebnijih gradova na svijetu, i nije baš tako posebna kada pitate stanovnike toga jadranskog bisera, kojeg iz godine u godinu posjećuje sve više inozemnih turista, piše Slobodna Dalmacija.
Kako je nedavno kolega Inoslav Bešker napisao u svom tekstu, u ovom trenutku u Veneciji živi nešto manje od 50 tisuća stanovnika, s tendencijom daljnjeg opadanja.
Zašto je to tako i zašto stanovnici Venecije bježe iz grada, dok iz godine u godinu u njega dolazi sve više inozemnih turista, porazgovarali smo s dr. Teom Burmaz, Splićankom, liječnicom javnog zdravstva, koja već više od 15 godina živi i radi u Veneciji.
‘Imaš stan za 20 dana‘
– Jedan od razloga zbog čega domicilno stanovništvo napušta Veneciju upravo treba potražiti u ogromnom broju stranih turista koji dolaze u Veneciju. Od njih se ne da normalno živjeti.
No, ipak, najveći razlog su cijene nekretnina, koje su otišle u nebo, pa tako kvadrat stana u Veneciji ne možete naći ispod tri do četiri tisuće eura, i to u lošijim kvartovima, pa sve do 8 ili 10 tisuća eura po četvornome metru u onim boljim dijelovima Venecije.
U boljem dijelu Venecije stan od 100 četvornih metara kupac će morati platiti najmanje od 500 do 800 tisuća eura, a na kanalu Grande i više od milijun eura. Zgrada u kojoj se nalazi naš stan ima tri kata i jedan od stanova prodan je za 800 tisuća eura. U njemu novi vlasnici, koji su stranci, borave najviše 20 dana godišnje. A takvih je slučajeva jako puno. Bogataši kupe stan i u njemu borave tijekom godine jedva 20-ak dana, a ostali dio godine stan zjapi prazan – kazuje dr. Burmaz.
Kao primjer navodi slučaj svojih prijatelja koji su se iz Venecije odselili u jedno od okolnih mjesta (sela), u venecijanskom zaleđu.
– Njih je u obitelji petero, od čega je troje djece. Htjeli su kupiti stan u Veneciji jer cijeli život žive u tom gradu. Međutim, kada su stavili na papir što mogu učiniti s novcem koji imaju, postali su svjesni da za taj novac mogu u Veneciji kupiti mali stan, u kojemu djeca ne bi mogla imati potreban komoditet. Za taj isti iznos kupili su stan u zaleđu Venecije u kojemu svako dijete ima svoju sobu i imaju sav potreban komoditet – govori dr. Burmaz.
U okolici Venecije, kako kaže naša sugovornica, stotine su sela u kojima su stanovi i kuće po bagatelnoj cijeni u odnosu na Veneciju.
Sve su kupili Kinezi
– Ma to je sada jedna velika gradska konglomeracija, gotovo više i nema prirode, svugdje se gradi i svi koji mogu iseljavaju se iz Venecije. Tu tereni za izgradnju kuće, kuće ili stanovi koštaju puno manje, neusporedivo manje. Venecijancima teško pada što se iseljavaju iz svoga grada jer ga jako vole i njima je smrt otići negdje drugdje živjeti, ali stanje u Veneciji je takvo da se mnogi odlučuju na to – kaže dr. Burmaz.
I dok jedni odlaze, u Veneciju drugi dolaze.
– U Veneciji je sve manje-više kinesko, počevši od kafića, restorana, dućana... Dolaze Kinezi s kuferima novca i kupuju sve odreda. Stave na stol ponudu koja se ne može odbiti i tada kupe prostor. Riječ je o golemim novčanim sredstvima, mjerenima u milijunima eura. Domicilno stanovništvo uzme novac jer na taj način osigurava svoj, ali i život svojih potomaka i odsele se iz Venecije.
Međutim, turisti rijetko ulaze u te “kineske kafiće” jer žele nešto autohtono, a ne Kineze koji se “prodaju” za Venecijance. Međutim, sada Kinezi zapošljavaju sve više Talijana pa turisti zapravo i ne znaju da kafić nije venecijanski, već kineski. Osim Kineza, u posljednje vrijeme sve više i Bangladešana kupuje po Veneciji poslovne prostore – govori dr. Burmaz.
I pri kupnji suvenira turisti moraju biti oprezni.
– Pa evo primjer. Ni Murano staklo nije više ono što je bilo. Vrlo često turisti kupe nešto što se prodaje pod Murano staklo, a zapravo je neko staklo koje je uvezeno iz Kine. No u Veneciji još uvijek ima vrlo kvalitetnih obrtničkih dućana u kojima se može kupiti nešto originalno – kazuje dr. Burmaz.
Venecijanci nisu zadovoljni ni gradonačelnikom koji je izabran na još jedan, drugi mandat.
– On radi u interesu Mestrea, grada u zaleđu Venecije koji ima više stanovnika od Venecije. Kako gradonačelnik postaje onaj koji dobije više glasova, tako je naš gradonačelnik ponovno izabran jer su ga Mestre izabrale svojim glasovima, budući su Mestre i Venecija ista izborna jedinica – dodaje dr. Burmaz.
Velik problem Venecijancima su i vaporeti (brodići koji prometuju venecijanskim kanalima, nešto kao autobusi na moru).
Nije više sigurno
– Stalno štrajkuju, razina usluge u tim vaporetima se srozala. Kako imamo puno turista, svi se oni žele voziti vaporetima i za jednu vožnju plaćaju 7,5 eura. Ja kao stanovnica Venecije vožnju plaćam 1,5 eura. Kako svi stranci žele u vaporete, stvara se velika gužva, a ja kao stanovnica Venecije nemam prednost ulaska na svim stanicama, a uz to stranci na vaporete unose i ogromne kufere koji dodatno zauzimaju mjesto. Nije njih briga što ja kao liječnica žurim na posao, u svoju ambulantu gdje me čekaju pacijenti. Ako je vaporeto pun, elegantno će me odbiti primiti. Neka pacijenti čekaju – govori naša sugovornica.
Posljednjih godina u Veneciji je i kriminal u porastu.
– Prije je u Veneciji bilo puno sigurnije. Mogla sam u četiri sata u noći najnormalnije šetnjom doći do svoje kuće. Danas se to ne bih usudila. Ima jako puno dječjih bandi, u kojima su djeca od 15 do 17 godina i oni te jednostavno usred noći zaustave i opljačkaju. Jedno je doći u Veneciju na nekoliko dana, a drugo je u njoj živjeti cijelu godinu.
Mojemu suprugu, koji je rođeni Venecijanac, još je i teže jer se on prisjeća svoje mladosti i koliko je bilo lijepo u njegovu gradu. No, bez obzira Venecija je uvijek Venecija i ima svoju čar i svoju draž i ja je osobno nikada ne bih zamijenila za neko okolno mjesto, iako ima mnogo nedostataka – zaključuje dr. Tea Burmaz.