Vojno groblje nedaleko od ukrajinskog grada Dnipra broji nešto manje od 600 ukopnih mjesta i sva su popunjena. Njih gotovo pola iskopano je nedavno. Tu su sahranjeni vojnici koji su poginuli tijekom posljednja tri mjeseca, odnosno otkad traje rat u Ukrajini, piše The New York Times.
Pokopani kod Dnipra predstavljaju tek manji postotak ukrajinskih vojnika koji su poginuli otkad si je Rusija 2014. godine počela prisvajati dijelove susjedne joj zemlje.
"Ovdje ne bi bilo ničega da oni nisu došli", rekla je Viktorija Martinova. "Nikoga nismo napali. Živjeli smo u svojoj zemlji, u svojim domovima, na svojoj zemlji."
Njezin muž Oleksij Martinov, inače električar, leži u jednom od tih nedavno iskopanih grobova. Dragovoljac je postao 24. veljače, prvog dana rata. Poginuo je šest tjedana poslije u eksploziji mine kod ruske granice.
Broj ukrajinskih vojnika koji su poginuli tijekom ruske invazije, koja traje već više od 100 dana, jako je dobro čuvana tajna. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski oprezan je kada govori o stradalima. Bolnice i vojni dužnosnici ne smiju otkriti koliko je vojnika poginulo u sukobima s Rusima. Moral trupa i nacije ne smije pasti. Novinari uglavnom ne smiju na frontu, a fotografija poginulih i ranjenih nema mnogo.
Od stvarnosti se ne može pobjeći. Zelenski je prošlog tjedna rekao da Ukrajina svakog dana izgubi 60 do 100 vojnika te je prvi puta posjetio vojnike na prvoj liniji fronte. Oni umor ne mogu sakriti. Pred njima su tjedni i mjeseci koji će odrediti tijek rata.
Sukobi ruskih i ukrajinskih trupa sada izgledaju drukčije nego na početku rata. Dok su Rusi pokušavali zauzeti Kijev, ratovalo se u urbanim dijelovima koji su Ukrajincima omogućavali da koriste taktike partizanskog ratovanja. Ukrajinske snage su se u tom okruženju izvrsno snašle. Borbe na malom prostoru u međuvremenu su zamijenili artiljerski i zračni udari s velikih udaljenosti. Tu su Rusi jači.
Ukrajinski vojnici, koji su se prošlog tjedna našli u rovovima nedaleko sela Dovhenke koje se nalazi vrlo blizu granice Harkivske i Donjecke oblasti, rekli su da su ih Rusi zasipali raznim projektilima dok su manevrirali. "Kopali smo na koljenima u blatu jer je padalo", rekao je 48-godišnji Samara, zamjenik vođe jedinice koja je do sada na prvoj liniji bila pet puta. Samara je njegovo kodno ime. Pravo nije htio otkriti iz sigurnosnih razloga. "Tijekom posljednjih 48 sati nismo imali ni trenutka predaha."
Jedan je tenk po njima udarao pet sati. Ruska ih je pješadija napala odmah nakon toga. Ukrajinski su ih snajperi uspjeli dovoljno usporiti da njihovi kolege miniraju put kojim je tenk trebao proći. Vojnici u rovovima mogli su samo čekati. "Kada tenk puca na vas, morate se sakriti. Teška je to situacija", rekao je Samara. Njegova je metalna šalica puna rupa od gelera. "Ostavio sam je izvan rova", dodao je i nasmijao se. "Nisam provirio iz njega da vidim kako se to dogodilo."
Samara kaže da boravak na "nuli", prvoj liniji, obično traje 72 sata. Ukrajinci su utvrdili da je to optimalno. Nakon toga dolaze novi vojnici. Dok traju ta 72 sata, nitko ne spava. Nekoliko je vojnika reklo da je ukopavanje jedan od najtežih dijelova boravka na "nuli". "Imali smo samo jedan ašov i on nije bio jako dobar", rekao je 19-godišnji vojnik kodnog imena Zrak. Situacija na početku sukoba nije bila toliko teška pa su se vojnici šalili i uživali u duhanu kao da se radi o kakvoj ekskurziji ili odlasku na kampiranje.
Isprva su iskopali plitak rov koji je bio dovoljno dubok da u njega legnu. Nakon što je počelo bombardiranje, shvatili su da nije dovoljno dubok. Pitali su se kako su mogli iskopati tako plitak rov. "Nismo paničarili, ali srce mi je lupalo jako brzo", rekao je Zrak. Mine i kasetne bombe padale su 10 ili 15 metara dalje od njih. "Kada dignete glavu, shvatite da ste u magli, a možete namirisati barut", rekao je Zrak.
Vadim Melnik, 40-godišnji vojnik i doktor znanosti koji je prije rata na Sveučilištu u Kijevu predavao ekonomiju, rekao je da ga je razočarala činjenica da prošlog tjedna, tijekom svog prvog boravka na "nuli", nije vidio nijedno oružje koje Zapad poslao Ukrajini. "Tamo sada traju žestoke borbe", dodao je.
Melnikova jedinica dobila je zadatak zadržati pozicije u slučaju ruskog napada. Raspolažu jednom sovjetskom jurišnom puškom i protutenkovskim oružjem. Nisu imali čak ni američki rakete Javelin kojih je veliki broj poslan u Ukrajinu.
Melnik kaže da Rusi raspolažu znatno jačim oružjem. Imaju više različitih raketnih sustava, tenkove i puške većeg kalibra. "Koristili su sve što imaju. Pucali su na nas bez ikakvih problema", dodao je Melnik i ustvrdio da ga brine činjenica da Rusi s iste pozicije po njima tuku već dva dana te da ukrajinska artiljerija naočigled nije napravila ništa da tu poziciju onesposobi.
Melnik je rekao da ih Rusi nisu uspjeli pogoditi kasetnim bombama koje su na njih bacali zrakoplovi. Dodao je da je bijeli fosfor bačen na šumu nedaleko od njihovog položaja. Jedan pripadnik jedinice u kojoj služi njegov prijatelj ostao je bez vida jer ga je spržio fosfor.
Sukobi u selu Dovkenke, koje se nalazi južno od Izjuma, posljednjih su tjedana bili osobito intenzivni jer Rusi žele što prije zauzeti posljednji dio Luganske oblasti koji nije pod njihovom kontrolom. Rusi su Dovhenke zauzeli krajem svibnja te su potom krenuli prema gradu Slovjansku. Vojnici i njihovi zapovjednici rekli su da im ruski zračni napadi rade velike probleme te da ne izgleda kao da im se mogu učinkovito suprotstaviti. Jedan je vojnik rekao da je njegova jedinica prošlog tjedna u jednoj noći tijekom zračnog napada ostala bez 28 vojnika.
Oni koji prežive bliski susret sa smrću kažu da im to da još više snage. Melnik je rekao da nitko iz njegove jedinice nije ni pomislio o odustajanju. "Svi su ostali do kraja svoje smjene", rekao je Melnik. U jedinici ima vojnika starih 19 i 20 godina, ali i onih u 50-ima. Među njima su i bivši zatvorenici i doktori znanosti poput njega. "Luda je to mješavina, ali svi smo isto. Moramo biti ovdje, moramo se boriti i moramo pobijediti", rekao je Melnik.
Dodao je da je svjestan da Ukrajina gomila žrtve, ali je rekao i da Rusija gubi vojnike. "Ako želite pobijediti, morate se boriti", rekao je. "Nema druge."