Engleski The Guardian objavio je da grčka policija prisiljava tražitelje azila da prijetnjama, mlaćenjem i pljačkanjem tjeraju svoje kolege migrante natrag u Tursku preko granice na rijeci Marici (Evrosu). To je nova faza evropske solidarnosti: umjesto da sama policija mlati da je to Milina, nasilje se povjerava u outsorcingu ucjenjivim strancima, koji će odgovarati pred sudom ako ih uhvate. Ti stranci kažu da ih je unovačio i ucijenio neki Sirijac koji živi u kontejneru u dvorištu policijske stanice.
Ako "odbijaju" migrante, dopušten im je jednomjesečni boravak u Grčkoj, a ako odbiju, rečeno im je da će i sami biti vraćeni u Tursku. Funkcioniraju, ali u ipak manje smrtonosnim uvjetima, kao sonderkommandosi, logoraši kojima su esesovci povjerili ubijanje i spaljivanje logoraša, osiguravši im napokon ljudsku hranu, prije nego bi i njih likvidirala sljedeća Sonderkommando.
Šestorica pomoćnih mlatitelja, Sirijaca i Marokanaca, tvrde da su migrante tukli i pljačkali sami grčki policajci, prije nego bi ih natjerali nazad u prekrcane gumenjake i otjerali na tursku obalu brze i nemirne Marice.
Navode te šestorice potvrdilo je zajedničko novinarsko istraživanje koje su proveli Guardian, Lighthouse Reports, Le Monde, Der Spiegel i ARD Report München. Ta su glasila to potkrijepila i vizualnim snimcima, vidljivima na njihovim portalima.
Vijesti o brutalnom "odvraćanju" množe se otkako je u ožujku 2020 turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan objavio da je otvorio "vrata" u Europu. Od tada tisuće migranata stižu na kopnenu tursko-grčku granicu u Trakiji, pokušavajući je ilegalno prijeći i otputovati dublje u Evropsku uniju, koristeći uvriježenu "balkansku rutu". Grčke vlasti i njezin premijer Kyriakos Mitsotakis neprestano su odbacivali optužbe za nezakonitost, grubost i nasilje, insistirajući da Grčka provodi "čvrstu, ali pravednu" migracijsku politiku.
Novinarima su pak stanovnici pograničnih sela otvoreno govorili da za policiju "rade" tražitelji azila, obično maskirani. Novinari citiraju i dva visoka grčka dužnosnika koji potvrđuju postojanje prakse korištenja državljana trećih zemalja kao "opunomoćenika u odvraćanju".
Navedeno je i svjedočenje Sirijca, pod pseudonimom Bassel, koji veli da je proveo tri mjeseca u policijskoj postaji u Tycherou, blizu grčko-turske granice, tjerajući druge natrag. Bassel je u Grčku ušao prešavši Maricu, kaneći zatražiti azil. Njegovu skupinu dočekala je grčka policija koja ih je, kako kaže, pretukla palicama i odvezla u policijsku postaju Tycheró. Ondje im je naređeno da se svuku pa su potrpani u pretrpane ćelije.
Kad su ustanovili da govori engleski, Basselu su policajci ponudili izbor: ili će raditi za policiju ili će biti optužen da krijumčari ljude i otići u zatvor. U zamjenu za dozvolu da ostane u Grčkoj mjesec dana, ostao bi zatvoren danju, a pušten noću kako bi "odvraćao" druge tražitelje azila. Rečeno mu je da za "rad" neće biti plaćen, ali da može odabrati stvari opljačkane drugim migrantima. Još dvojica njegovih "kolega" iznijeli su slične tvrdnje: i kako su ih unovačili, i kako su ih tukli ako bi što pošlo naopako.
"Taj je posao veoma opasan i zbog neprijateljstva između Grka i Turaka", rekao je Bassel. Policijski izvori su novinarima potvrdili da se posrednici poput Bassela koriste radi izbjegavanja sukoba s turskim sigurnosnim snagama.
Bassel je pušten na slobodu i sada je napustio Grčku, ali je istraumatiziran time što je proveo u ćeliji i odveden, maskiran, kako bi tjerao grupe očajnih, često polugolih tražitelja azila natrag u Tursku. "To je za mene bilo razdoblje ropstva", kaže.
Guardian piše da je više puta kontaktirao policijske postaje Tycheró i Neo Cheimonio, ministra za zaštitu građana i predsjednika granične straže na Marici, ali da nije dobio nikakav odgovor do trenutka objave.