Katastrofalni potresi poput ovih koji su pogodili Tursku za tu zemlju nisu neuobičajeni, niti će, nažalost, ovi današnji biti posljednji, slažu se stručnjaci s kojima smo jučer razgovarali.
"Turska je na vrlo aktivnom seizmološkom području. Seizmotektonski se najvećim dijelom nalazi na Anatolijskoj ploči, okruženoj s južne strane Arapskom pločom, a sjeverno Euroazijskom tektonskom pločom. Sjevernoanatolijski rasjed je rasjed na granici sudara Anatolijske i Euroazijske ploče, dok je na granici između Anatolijske i Arapske ploče koja se kreće prema sjeveru Istočnoanatolijski rasjed koji je odgovoran za potrese koji se sada događaju u Turskoj", objašnjava Ines Ivančić, rukovoditeljica Seizmološke službe RH.
Napetost u stijenama
Prema riječima Hrvoja Tkalčića, redovitog profesora i voditelja Odsjeka za geofiziku na Australskome nacionalnom sveučilištu u Canberri i jednog od najvećih stručnjaka za potrese, "Istočnoanatolijski rasjed dug je oko 700 kilometara i kod njega se smicanje uglavnom događa u smjeru pružanja rasjeda, a to je približno jugozapad-sjeveroistok. No, i taj rasjed ima kompleksnosti tako da može doći do gibanja koja su nešto drugačija od jednostavnog smicanja u smjeru pružanja rasjeda, npr. može doći i do ekstenzije zbog polja napetosti u tom dijelu svijeta".
Tkalčić napominje kako je upravo područje gdje se danas dogodio potres i u prošlosti bilo lokacija katastrofalnih potresa. "Od kraja 18. stoljeća u blizini prvog potresa dogodili su se potresi magnitude 7,0 godine 1795., magnitude 7,2 godine 1872., magnitude 7,1 godine 1893. te magnitude 6,8 godine 2020. Na sjeveroistočnom dijelu ovog rasjeda dogodili su se potresi magnitude 7,2 godine 1866., 7,1 godine 1874., 6,7 godine 1875., 6,7 godine 1971. te 6,1 godine 2010.".
On podsjeća da intenzitet trešnje ne ovisi samo o magnitudi momenta potresa, nego i o drugim parametrima, npr. udaljenosti od rasjeda, vrsti tla na kojem se nalazi građevina ili infrastruktura te o tome kako se energija tijekom aktivacije rasjeda oslobodila i širila na razne strane svijeta. Isto tako, podsjeća da se potresi magnituda većih od 7,0 u svijetu događaju 10 do 20 puta godišnje, a oni magnituda većih od 8,0 u prosjeku jednom godišnje.
O uzrocima katastrofalnih potresa u Turskoj u časopisu Priroda pisao je Tihomir Marjanac, profesor geologije na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. U tekstu pod naslovom "Zašto se Turska trese?" on ističe da se "Euroazijska ploča kreće prema istoku, a Anatolijska prema zapadu, što nazivamo desnim kretanjem. Ploče se duž tog rasjeda kreću u suprotnim smjerovima brzinom od približno centimetar godišnje. Stoga se u stijenama stvara sve veća napetost sve dok se odjednom ne oslobodi, što doživljavamo kao potres".
Plitki potres
Razornosti potresa uvelike je pomogla i činjenica da se dogodio na maloj dubini od oko 18 kilometara. Profesor Tkalčić pojašnjava da su, "nažalost, kod rasjeda kod kojih je smicanje dviju stijenskih masa u smjeru pružanja rasjeda, gotovo svi potresi plitki". U struci se potresi do 70 kilometara dubine nazivaju plitkima, no ovdje govorimo o vrlo plitkim potresima, dubine do dvadesetak kilometara. Zapravo se kod velikih plitkih potresa dogodi to da stijenska masa puca i ruptura se širi sve do površine Zemlje.
Iako je jučerašnji prvi potres bio "samo" 2,3 stupnja jači od onoga u Zagrebu 2020. godine, on je bio mnogo jači. "Koliko je jak potres u Turskoj, možemo usporediti da se tom prilikom oslobodila energija 125 puta veća nego u slučaju potresa u Petrinji i 5600 puta veća nego kod zagrebačkog potresa", naglašava Ines Ivančić. Tihomir Marjanac, pak, u svom članku naglašava da "što je veća duljina i površina loma gdje dolazi do pomaka stijena, oslobađa se veća energija".
Nakon prvog potresa uslijedio je niz novih potresa, a oko podneva na istom se području dogodio novi potres jačine 7,5 stupnjeva. Profesor Tkalčić namjerno taj potres još ne želi nazvati "naknadnim" jer će oko toga biti još dosta polemike, "s obzirom na to da se prema prvim podacima drugi potres ne nalazi na istom rasjedu kao i prvi". "Sjevernije je i sasvim sigurno na drugom rasjedu.
Međutim, udaljenost između lokacija žarišta prvog i drugog potresa je manja od dijela rasjeda koji se aktivirao kod prvog potresa i sasvim sigurno je povezan s prvim potresom s obzirom na lokaciju i vrijeme, tako da će vjerojatno svugdje, barem na početku, prevladavati termin "aftershock" ili naknadni potres".
Ines Ivančić naglašava kako ovaj potres svakako spada u katastrofalne potrese, ali razmjeri njegove razornosti ovise i o kvaliteti sagrađenih objekata na području na kojem se dogodio. "Primjerice, u Čileu se događaju slični ili čak jači potresi, ali su tamo kuće i stambeni objekti puno kvalitetnije građeni i potresno su puno izdržljiviji te nema takvih razaranja."
Na pitanje može li ovaj razorni turski potres prouzročiti neke nove potrese na području Europe, pogotovo na njezinu jugoistočnom dijelu, Ines Ivančić ističe kako gibanje jedne tektonske ploče prema drugoj ima za posljedicu događanje potresa, a da potres na nekom mjestu kao posljedica nekog potresa na nekom udaljenom području nije vjerojatna. "Nema pravilnog ponašanja potresa", zaključila je Ivančić.