Više od 1500 policajaca angažirano je za suzbijanje demonstracija tijekom današnjeg posjeta turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana Berlinu. Poduzete su intenzivne mjere sigurnosti, kao da je u pitanju posjet nekog američkog predsjednika, navodi BBC.
To je prva posjeta turskog predsjednika Berlinu u pet godina, a poziv mu je upućen još ljetos, nakon što je Erdogan u svibnju ponovo izabran za predsjednika, navodi Tagesspiegel. Erdoganov dolazak visoko je kontroverzan, jer je turski predsjednik nakon Hamasovog napada na Izrael podržao Hamas kao borce za slobodu, dok je Izrael napao zbog "fašizma" i osudio ga kao "terorističku državu". Njemačka pak izrazito podržava Izrael, a Hamas smatra terorističkom organizacijom.
Njemački kancelar Olaf Scholz uoči posjeta odbacio je Erdoganove optužbe protiv Izraela kao apsurdne. Izrael je po Scholzovim riječima predan ljudskim pravima i međunarodnom pravu i u skladu s tim se ponaša.
Turski predsjednik stiže u Berlin dan nakon velike policijske racije u sedam saveznih država protiv islamističkih organizacija koje podržavaju Hamasa i Hezbollah. No Erdogan je jako važan partner Njemačkoj, zbog kontrole useljavanja s Bliskog istoka.
Njemačko-turski odnosi manje su loši nego što se misli, piše Die Welt, posebno zato što je posljednjih godina porastao geostrateški značaj Turske. Glavna tema razgovora, prema očekivanjima, bila je politika azila i nastavak sporazuma između EU i Ankare. Turska je najvažnija tranzitna zemlja za ilegalne migrante s Bliskog istoka u EU, a Njemačka je njihovo najčešće odredište. Nakon sporazuma tadašnje kancelarke Angele Merkel i Erdogana iz 2016, drastično je pao broj ljudi koji je dolazio balkanskom rutom. Međutim, sporazum nikada nije funkcionirao u dijelu o vraćanju migranata u Tursku.
Erdogan ga je koristio kao političku polugu u odnosima s EU. Sada brojke ponovo rastu. Scholz želi novi sporazum. Važno mu je unaprijediti suradnju s Ankarom i zato što je domaći politički pritisak po pitanju migracija velik, piše Die Welt.
Odnose Njemačke i Turske određuje i to što je Turska, članica NATO-a, tradicionalno jedan od najvećih kupaca njemačkog oružja. Između ostalog, Njemačka je prodala Turskoj šest podmornica tipa 214, od kojih su dvije dosad isporučene. Ne treba zaboraviti da u Njemačkoj živi tri milijuna građana turskog porijekla, što je najveća turska dijaspora na svijetu.
Osim turskog stava prema Izraelu i Hamasu, za Njemačku je problematičan turski odnos prema ljudskim pravima i demokraciji. Berlin se 2016. bio jako distancirao od Erdoğana zbog masovne represije na pokušaj državnog udara, zbog masovnog hapšenja oporbenih aktivista i novinara.
Mnogi su pobjegli u Njemačku. Erdoğan je ostao vjeran svojoj autoritarnoj politici, ali su kritike sve tiše, piše Spiegel. Die Welt tu smanjenu kritičnost Berlina tumači i time što se Turska pozicionirala kao geopolitički igrač čija riječ ima težinu, naprimjer u ratu u Ukrajini. Turska vlada stala je na stranu Ukrajine nakon ruske invazije, ali je zadržala bliske veze s Moskvom - što joj je priskrbilo poseban položaj unutar NATO-a. Turci su posredovali u postizanju sporazuma o izvozu ukrajinskih žitarica, pa bi mogli igrati ulogu i u budućim mirovnim pregovorima.
Erdogan je stigao u Berlin u najgorem mogućem trenutku za Scholza, navodi BBC. Zbog nacističke prošlosti, za njemačku vladu je podrška Izraelu neupitna. No kako se napadi izraelske vojske na Gazu intenziviraju a broj mrtvih raste, njemačka vlada je pod sve jačim pritiskom. Nakon prvotnih zabrana, održavaju se demonstracije podrške Palestincima, Njemačka ima veliku zajednicu palestinske i arapske dijaspore.
Židovske organizacije osudile su Erdoganov dolazak, ali Scholz je pod udarom kritika i od vlastitih koalicijskih partnera. Obraćajući se svom parlamentarnom klubu ovog tjedna, piše Politico, Erdoğan je dodatno zaoštrio retoriku:
"Izraele, tvoj kraj je blizu", zaprijetio je. Supredsjedateljica Zelenih Ricarda Lang poručila je da od kancelara Olafa Scholza kao i od predsjednika Steinmeiera očekuje jasno očitovanje "u vezi s ovim nepodnošljivim Erdoğanovim izjavama". Glavni tajnik FDP-a Bijan Djir-Sarai, ocijenio je da je "više nego upitno" treba li Njemačka u ovom kontekstu uopće primiti Erdogana. No u tom slučaju "više ne biste mogli primiti katarskog emira, jordanskog kralja ili predsjednika Egipta", navodi Spiegel stav Scholzovih suradnika: svi oni su umanjivali Hamasov zločin ili ga nisu spomenuli.
Erdogan ima dugu povijest kontroverznih izjava, a još je veći problem njegova autokratska vladavina i pritisak na sudove i medije. No zbog svojih interesa, EU i SAD i dalje trebaju stabilne odnose s Turskom, članicom NATO-a koju se smatra ključnom za regionalnu sigurnost. Erdogan spremno koristi tu poziciju. Tako je ucjenjivao oko pristanka na ulazak Finske i Švedske u NATO. "Ništa što bi mogao učiniti neće me iznenaditi", kaže o njemu Nancy Pelosi, bivša predsjednica Zastupničkog doma američkog Kongresa. Naime, prije rata Izraela i Hamasa, Erdoğan je težio tješnjim vezama s Izraelom, podsjeća Politico: u rujnu se prvi put osobno susreo s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom tijekom zasjedanja Opće skupštine UN-a u New Yorku.
Turska kolumnistkinja Nuray Mert smatra da se Erdoğanove izjave o Hamasu ne bi trebale preozbiljno shvatiti. Erdogan je pod pritiskom puno radikalnijih struja, koje pokušava obuzdati. Cilj mu je pretvoriti Tursku u regionalnog posrednika s liderskim težnjama, objašnjava turska novinarka za Spiegel. Politico pak navodi da Erdoğan teži tome da bude vrhovni vođa islamskog svijeta.
Za kancelara Olafa Scholza nije bilo govora o otkazivanju posjete Erdoğana. Jasno svrstavanje turskog predsjednika na stranu Hamasa u uredu kancelara tumači se kao ustupak jakom propalestinskom raspoloženju u njegovoj zemlji, navodi Spiegel. Identifikacija s Palestincima je jaka, rat na Bliskom istoku ujedinjuje inače jako podijeljeno tursko stanovništvo. Sljedećeg ožujka su lokalni izbori, Erdoğanu je posebno važno vratiti vlast u Istanbulu, gdje je i sam bio gradonačelnik.
Jedna od najvažnijih tema posjeta je oživljavanje sporazuma EU-a i Turske o ograničenju priljeva izbjeglica koji je dogovorila Scholzova prethodnica Angela Merkel (CDU), a koji je stupio na snagu u proljeće 2016. godine. Dogovor je predviđao da će Ankara prihvatiti migrante koji su ilegalno ušli u Grčku. Zauzvrat, Sirijci koji traže azil trebaju biti izravno iz Turske raspoređeni u zemlje EU. Turska se obvezala zatvoriti puteve bijega u EU. Zauzvrat je dobila milijarde pomoći za zbrinjavanje izbjeglica. Razgovara se o novim milijardama pomoći Turskoj za zbrinjavanje izbjeglica, piše Spiegel. Na sastanku Europskog vijeća u prosincu raspravljat će se hoće li Ankara dobiti nove milijune. Među ostalim, turski građani mogli bi dobiti olakšanje viznih procedura.