Akademici koji rade za slavno kazalište Shakespeare‘s Globe potaknuli su sumnju u rodni identitet jedne od najvećih engleskih kraljica Elizabete I., a teatar se počeo referirati na vladaricu, inače jedino preživjelo dijete kraljice Ane Boleyn i engleskog kralja Henrika VIII. s rodno neutralnim zamjenicama, piše ugledni britanski The Telegraph.
"Znam da imam tijelo slabe i nejake žene, ali imam srce i želudac kralja", rekla je svojedobno Elizabeta I. kako bi okupila svoje trupe da se suoče sa španjolskom armadom. Vladala je kraljevstvom kao posljednja vladarica iz dinastije Tudor od 1558. do 1603., dakle čak 44 godine, a njezina vladavina smatra se zlatnom erom.
Sad su akademici koji rade za Shakespeare‘s Globe potaknuli sumnju u rodni identitet jedne od najvećih engleskih kraljica. Naime, prema eseju koji je objavio Shakespeare‘s Globe, Elizabeta I. predstavljena je kao vjerojatno nebinarna, a to su osobe čiji je rodni identitet nešto što nije muško ili žensko.
Esej je napisao "trener svjesnosti o transrodnosti" u obranu odluke Globea da postavi novu predstavu koja prikazuje nebinarnu Ivanu Orleansku, ali i drama i esej izazvali su zabrinutost da su slavne žene tako ispisane iz povijesti, piše The Telegraph.
U eseju se tvrdi: "Elizabeta I. sebe je u govorima redovito opisivala kao ‘kralja‘, ‘kraljicu‘ i ‘princa‘, strateški birajući naglašavanje svog ženskog identiteta ili svoje muške monarhijske uloge u različitim momentima".
Čini se kako se ovo odnosi na taj već spomenuti najslavniji govor koji se pripisuje Elizabeti, onaj iz 1588. u Tilburyju, u kojemu je pripremila naciju za bitku sa Španjolcima, rekavši da ima "srce i želudac kralja" te "kralja Engleske".
Esej na web stranici Shakespeare‘s Globe, koji je napisao dr. Kit Heyam, sugerira da te slavne žene koje su obilježile povijest nisu bile samo buntovnice zbog obavljanja onoga što se smatralo tipično muškim zadaćama, već su na neki način usvojile i muški identitet.
Dr. Hayem piše u vezi s Elizabetom I. kao o vojskovođi u oklopu: "Uživljavanje u tu društvenu ulogu i odijevanje u odjeću povezanu s njom, dok živite i radite među ljudima, možda se nije osjećalo samo kao rodni prkos: možda je to bio i dubok utjecaj na njihov osjećaj sebe".
Esej brani Shakespeare‘s Globe najavljujući novu dramu pod naslovom "Ja, Ivana", u kojoj je Ivana Orleanska predstavljena kao nebinarna. Mlada ratnica, poznata po tome što je predvodila Francuze protiv Engleza u 100-godišnjem ratu unatoč tome što je bila žena u patrijarhalnom društvu, dobila je zamjenicu "oni" u promotivnom materijalu Globea za produkciju.
Esej dr. Hayema za kazalište navodi da, dok su povjesničari tvrdili da je Joan nosila muški oklop iz "praktičnosti" tijekom kampiranja, kako su "oni" možda imali "dublje motive" vezane uz "njihov" identitet.
Autorica J. K. Rowling izrazila je čuđenje što će Shakespeare‘s Globe Ivanu Orleansku prikazati kao nebinarnu tako što je lajkala post na Twitteru koji je glasio: "Sljedeće: Napoleon je bio žena jer je poražen kod Waterlooa".
Feministički dio zajednice izrazio je zabrinutost da će bacanje sumnje na ženstvenost istaknutih žena zato što su prkosile rodnim normama i činile navodno "muževne" stvari učinkovito ukloniti mnoge poznate žene iz povijesti.
"Ovo je stvarno sjajan primjer inherentnog rodnog konzervativizma u ideologiji rodnog identiteta. Tradicionalni rodni konzervativizam kaže da muškarci moraju raditi ‘muške‘ stvari, a žene moraju raditi ‘ženske‘ stvari. Ideologija rodnog identiteta to preokreće i onda završavamo s idejom da svatko tko radi ‘muške‘ stvari mora biti muškarac, a svatko tko radi ‘ženske‘ stvari mora biti žena. Ovako završavamo u situaciji u kojoj povijesne žene koje su obnašale tradicionalno ‘muške‘ uloge na kraju budu prekategorizirane kao ‘trans muškarci‘ ili ‘nebinarne‘ ili ‘ne-žene‘ na neki način", rekla je filozofikinja dr. Jane Clare Jones.
Joan Smith, autorica feminističke knjige "Misogynies", izjavila je pak kako žene i djevojke imaju pravo odbaciti stereotipe bez gubitka svog spola.
"Za početak nismo imali dovoljno ženskih uzora, pa smo proveli desetljeća ponovno otkrivajući žene umjetnice, autorice, voditeljice. A sad ih regresivna ideologija pokušava oduzeti", ističe Smith.
Elizabeta I. postala je engleski monarh s najdužim stažem sve do kraljice Viktorije, a bila je poznata po tome što je tijekom njezine 44-godišnje vladavine kraljevstvo postalo međunarodna sila. Prozvana je kraljicom Djevicom jer se nikad nije udavala niti imala djecu unatoč tome što su to očekivali njezini suvremenici.