Mukotrpna je potraga za protivnicima primanja Finske i Švedske u NATO, barem kada se radi o europskim državama. Sve je spalo na dva slova, reklo bi se.
Najprije je predsjednik Zoran Milanović rekao da bi Zagreb trebao uvjetovati podršku Finskoj i Švedskoj za ulazak u NATO izmjenama Izbornog zakona u BiH. Milanović je poručio da je ovo trenutak da Hrvatska iskoristi svoj, kako je rekao, "srebrni metak i natjera međunarodnu zajednicu da na BiH izvrši pritisak da što prije izmijeni Izborni zakon na način da hrvatski narod bira hrvatskog člana Predsjedništva". Tvrdio je da se zanemaruju interesi i potrebe Hrvatske kao članice EU i NATO-a, međutim na međunarodnoj razini doživio je ignoriranje.
Puno veći odjek izazvao je turski predsjednik Tayyip Erdoğan kada je rekao da Turska ne može podržati proširenje s obzirom na to da su Finska i Švedska "dom za brojne terorističke organizacije", ali je njegov glasnogovornik u subotu rekao da Turska nije zatvorila vrata. To je kasnije ublažio i ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu, koji je posebno govorio o švedskoj potpori kurdskoj militantnoj skupini PKK, koju Turska, Europska unija i SAD smatraju terorističkom organizacijom.
U stvarnosti, zanimljivo je da su se ulasku Švedske u NATO ovih dana usprotivile dvije tamošnje stranke, koje načelno podržavaju manjinsku, socijaldemokratsku vladu premijerke Magdalene Andersson. Najprije su istupile Nooshi Dadgostar i Lijeva stranka (Vänsterpartiet), koji su se do 1967. nazivali komunistima. "Švedska bi mogla biti uvučena u sukob u Ukrajini. Osim toga, NATO savez može zahtijevati sudjelovanje u ratovima, od kojih bi se švedska strana radije suzdržala", izjavila je Nooshi Dadgostar, čija je obitelj u prošlosti emigrirala iz Irana u Skandinaviju. Uzgred, njezina stranka je i protiv Švedske u EU.
Lijevima su se priklonili i Zeleni, čija je glasnogovornica i članica parlamenta Marta Stenevi u subotu upozorila kako se "Švedska ne bi smjela priključiti NATO-u, već zadržati nezavisnost, bez obzira na to što napravi Finska", a usprotivila se i eventualnom referendumu o članstvu. Ljevica i Zeleni imaju 43 od 349 zastupnika u Riksdagu, ali o njihovim glasovima ovisi manjinska vlada Magdalene Andersson koju podržava 175 članova parlamenta, dok ih je 174 protiv. No, prilično je izvjesno da će oporba podržati prekid švedske neutralnosti pa neće biti važno što misle Zeleni i krajnja ljevica.