Smjena šefa obavještajne službe SBU Ivana Bakanova i glavne državne odvjetnice Irine Venediktove nije baš mali politički potres za Ukrajinu. U jeku rata, kada se od vlade obično očekuje maksimalna konsolidacija, takav potez sliči na javno kažnjavanje najbližih suradnika, piše u svom komentaru novinar Deutsche Wellea Eugen Theise.
U svojoj video poruci u nedjelju predsjednik je prvobitno govorio o suspenziji i samo je kritizirao činjenicu da je u obje državne institucije previše dužnosnika i službenika s istoka i juga zemlje pobjeglo nakon što su te regije zauzele ruske trupe.
Je li moguće da je rat natjerao predsjednika na preispitivanje vlastitog stava nakon što se u početku u velikoj mjeri okružio prijateljima i bivšim poslovnim partnerima? Ne bi se reklo. Jer njegov obračun samo na prvi pogled djeluje odlučno.
U početku se govorilo samo o suspenziji, a ne o razrješenju s dužnosti. Kako je priopćeno iz predsjednikovog ureda, žele se istražiti slučajevi veleizdaje u obje državne institucije. Ali onda su se stvari odjednom počele brzo događati: na zahtjev Volodimira Zelenskog parlament je u utorak razriješio dužnosti Bakanova i Venediktovu. O istrazi više nije bilo riječi.
Predsjednikova neodlučnost u ovom neobičnom pokeru s važnim kadrovima ostavlja dojam da je bivši komičar, koji je poslije ruske invazije na njegovu zemlju nadmašio samog sebe i pred očima svijeta postao hrabri vođa ponosne nacije - iznenada sam sebe pretvorio u patuljka. I to u trenutku kada je trebao preuzeti odgovornost za neuspjehe svojih bliskih suradnika.
Veleizdaja generala
Slučajevi veleizdaje ili dezerterstva u organima sigurnosti postali su poznati u prvim tjednima rata. No predsjedniku su bili potrebni mjeseci da na to javno reagira. Na primjer, čovjeku se diže kosa na glavi od slučaja generala SBU-a Andrija Naumova, koji je pobjegao u inozemstvo 23. veljače, točno dan prije ruske invazije.
Naumov je bio desna ruka Bakanova u SBU. U roku od nekoliko mjeseci Bakanov je Naumova imenovao generalom tajne službe. Kao šef Odjela unutarnje sigurnosti Bakanovljev štićenik je zapravo trebao otkrivati slučajeve korupcije u SBU ili ući u trag krticama. Već sam njegov bijeg bio je dovoljan razlog za smjenu Bakanova.
No pravi problem nije Bakanov, već Zelenski koji ga je postavio za šefa SBU-a. Bakanov je intimni prijatelj predsjednika - znaju se od malih nogu, kasnije su zajedno studirali i postali poslovni partneri u šoubiznisu. Jedini razlog da ga postavi na čelo tajne službe je žeđ Zelenskog za vlašću, želja da netko njemu blizak osobno kontrolira SBU. Umjesto da prizna da je imenovanje bilo greška, predsjednik je sa suspenzijom prvo pokušao skrenuti pažnju.
Činjenica je - obojica su odgovorni za to da unutarnja tajna služba, koja nikada nije imala naročito dobru reputaciju u Ukrajini, nije bila očišćena prije ruskog napada. I to da tamo još uvijek postoji korupcija, a sada i veleizdaja.
Neodlučnost po ovom pitanju ostavlja mjesta sumnji da predsjednik uopće nije svjestan vlastitih grešaka. Postavljati nekoga na važnu dužnost u sigurnosnom aparatu samo zato što ga poznaješ cijeli život nije bila dobra ideja.
Nema više odlaganja reformi
Mnogo toga upućuje na to da ova otpuštanja imaju veze s informacijama zapadnih partnera. U svom govoru u nedjelju predsjednik ne samo da je kritizirao Bakanova i Venediktovu, već je pozvao i da se što prije izabere državni odvjetnik za borbu protiv korupcije.
Veleposlanici članica skupine G7 u Ukrajini su više puta kritizirali činjenicu da odgovorna izborna komisija ne reagira već́ skoro dvije godine. Predsjednik je do sada ignorirao ove zahtjeve. Baš kao i kritike zbog nedostatka političke volje da se dovrši spora reforma prenapuhane tajne službe, koju muče korupcijski skandali.
Ali, Zelenski više ne može ignorirati kritike zapadnih partnera kao što je činio prije rata. Bez novca i oružja iz EU i SAD-a Ukrajina bi odavno bankrotirala i teško bi mogla izdržati ruski napad. Sada će reforme koje su hitno potrebne za jačanje ukrajinske državnosti morati biti završene usred rata. Za to su potrebni najbolji profesionalci, a ne predsjednikovi prijatelji iz djetinjstva, zaključuje u komentaru novinar DW-a.