Talijanski Desni centar premoćno je pobijedio na nedjeljnim parlamentarnim izborima u Italiji, osvojivši oko 45 posto svih glasova, što mu jamči apsolutnu većinu u Zastupničkom domu, a vjerojatno i u Senatu. Protivnički Lijevi centar prikupio je oko 27 posto. Razlika je, dakle, tolika da je nikakva promjena u definitivnom prebrojavanju glasova ne može bitno izmijeniti.
Evo, dakle, procjena na temelju prvih desetak posto prebrojanih glasova za Senat, jer se glasovi za taj gornji dom broje prije glasova za Zastupnički dom.
Braća Italije, pod vodstvom Giorgie Meloni su, s osvojenih 26 posto, najsnažnija pojedinačna politička snaga u Italiji. Na prošlim parlamentarnim izborima u proljeće 2018 ta su Braća imala 4,35 posto, bila su treći, slabi partner u Desnom centru, a sada su vodeći. Po njihovu unutrašnjem kodeksu, to znači da će Giorgiu Meloni predložiti za premijerski položaj Sergiu Mattarelli, predsjedniku Talijanske Republike, koji daje mandat za sastav vlade.
U Desnom centru druga je Liga koju vodi Matteo Salvini, s oko 8,4 posto, a 2018 imala je 17 posto i bila vodeća na desnici. Salvini je tvrdio da je sve manje od 10 posto – poraz. Zaostaje, sa 7,9 posto, Forza Italia, stranka Silvija Berlusconija, koja je dva desetljeća predvodila desnicu, a prije četiri godine je imala 14 posto.
U Lijevom centru lavovski prinos donijela je Demokratska stranka pod vodstvom Enrica Lette: ima oko 18,1 posto. Ona je druga pojedinačna politička snaga, ali u očitome višegodišnjem padu. Ima jedan posto manje nego 2018, a 7,3 posto manje nego 2013.
PoKret 5 zvjezdica je sa 32 posto u 2018 spao na oko 15,5 posto ove godine, što je uspjeh novog vođe Giuseppea Contea, jer je prije samo dva mjeseca u anketama stajao oko 10 posto.
Napokon, Treći pol Carla Calende i Mattea Renzija ima oko 7,9 posto. Obojica su bivši prvaci Demokratske stranke. Jasno je kome su ujeli glasove.
Ovakvi rezultati, s jedne strane, dovode u pitanje političku sudbinu i Lette i Salvinija, a s druge dovode u prvi plan Giorgiu Meloni kao novu evropsku političku figuru. Pitanje je hoće li biti bliže Abascalovu Voxu u Španjolskoj ili Visegrádskoj skupini – ali jamačno neće ići niz dlaku Evropskoj pučkoj stranci više nego što će biti neizbježno prezaduženoj Italiji.
Golem je interes stranih novinara, osobito u sjedištu Braće Italije, da čuju prve najave Giorgie Meloni. Za razliku od medija, burze i tržišta ne pokazuju neku nervozu. Možda i pamteći da su sve izmjene desnog i lijevog centra u Italiji u ovom stoljeću prošle s jakim političkim potresima ali bez velikih potresa. Bilo je brige, ali nije bilo straha. Možda i zato što je Italija bila kadra u svakoj bitnoj perturbaciji očuvati stanovitu ravnotežu – brbljavu, svadljivu, teatralnu – ali ipak ravnotežu kadru izbrusiti, zaobliti, oštre uglove ideoloških ekstrema.