Ni dva dana nakon što je više od 150 milijuna Amerikanaca izašlo na predsjedničke izbore nismo bliže odgovoru na pitanje tko će u Bijeloj kući živjeti naredne četiri godine. Ako išta, svakom smo sekundom sve dalje i dalje. Jučer navečer Michigan je pripao demokratskom izazivaču Joeu Bidenu, koji je u toj saveznoj državi dobio niti jedan posto prednosti u odnosu na Donalda Trumpa. Djelovalo je kao da se još samo čekaju rezultati Nevade i da je utrka gotova s najmanjim brojem elektora u novijoj povijesti predsjedničkih izbora u SAD-u.
No, onda se ispostavilo da Donald Trump u Arizoni, državi koja se po svemu sudeći prerano „zaplavila”, stoji bitno bolje nego što se očekivalo, a i analitičari CNN-a tvrde da bi se novim prebrojavanjem glasova uistinu moglo dogoditi da se sreća okrene na stranu Donalda Trumpa.
Pred nama je sasvim sigurno još mnogo nepoznanica, međutim, ovi su izbori ipak iskristalizirali nekoliko bitnih zaključaka.
1. Ankete su naprosto u krivu
Većina političkih analitičara posljednjih se mjeseci pozivala na bombastične najave predizbornih anketa koje su najavljivale plavi tsunami i uvjerljivu pobjedu Joea Bidena koja bi se mogla proglasiti već tijekom izborne noći. Međutim, Biden se već danima bori za minimum potrebnih elektora, iako je nacionalnoj razini uživao prosječnu prednost od 8 posto, dok su mu neke ankete davale i dvoznamenkasto vodstvo. U Michiganu i Wisconsinu, primjerice, Biden je uživao prosječnu prednost od oko 10 posto sa statističkom greškom od 3 posto. Iako je uspio ostvariti pobjedu u obje države, a time i dobiti njihovih 26 elektora, pobijedio je s manje od 1 posto prednosti, što je u najmanju ruku šokantan promašaj agencija za ispitivanje javnog mnijenja koje su ove godine tvrdile da se ne mogu ponoviti propusti iz 2016. jer su modificirali način prikupljanja i obrade podataka.
Nakon ovih se izbora mora postaviti pitanje – imaju li uopće predizborne ankete smisla ako toliko griješe u procjenama? Hoće li se agencije ikada uspjeti oporaviti od ovakvog debakla?
2. Trumpova tiha većina uistinu postoji
Crni labud i ovih izbora svakako su bili Trumpovi tihi glasači, pa se i njima treba posvetiti pažnje. Mediji to biračko tijelo definiraju kao građane kojima je neugodno javno priznati da će svemu unatoč glasati za aktualnog predsjednika, pa se često nastavno na tu tezu postavlja pitanje zašto uopće glasaju za osobu koje ih je sram.
Prvo i najosnovnije, kao što su i ovi izbori ponovno dokazali, Donalda Trumpa ne biraju samo teoretičari zavjera, rasisti i homofobi. Štoviše, prema ovogodišnjoj statistici, ne biraju ga ni samo bijelci ni muškarci. Donalda Trumpa izabralo je gotovo 66 milijuna Amerikanaca, među kojima je čak 54 posto bijelih žena, 17 posto Afroamerikanaca i 13 posto Afroamerikanki te 35 posto Hispanaca i 28 posto Hispanki. Činjenica da dobar dio njih nije spreman javno priznati kako je Trump njihov predsjednik govori u prilog i ozračju njihove zajednice u gotovo nikad podijeljenoj Americi.
Dobar dio njih, također sudeći prema anketama CNN-a, smatra da je Trump bio dobar predsjednik po pitanju gospodarstva države. Štoviše, čak 56 posto ispitanika iste ankete neovisno o ideološkom opredjeljenju danas tvrdi da živi bolje nego prije četiri godine. Po svemu sudeći, dobar dio tih ispitanika glasa prema ekonomskom interesu zemlje, ali se možda ne želi dovesti u situaciju da ga se poistovjećuje s Proud Boysima i QAnonom, pa se odlučuje za liniju manjeg otpora i svoju političku preferenciju sačuva za privatnost koje mu nudi biralište.
3. Donald Trump nije greška, nego smjer kojim se uistinu želi kretati nezanemariv broj Amerikanaca
Kao što su dokazali i britanski parlamentarni izbori 2019., koji su se održavali kao svojevrsni drugi referendum o Brexitu, a na kojima su Johnsonovi torijevci ostvarili povijesno dobar rezultat, Donald Trump je dokazao da nije greška, već smjer kojim se želi kretati nezanemariv broj građana.
Amerikanci su četiri godine imali priliku slušati njegove politički nekorektne izjave, afere s porno glumicama, koketiranje s Rusijom, opoziv, istragu Roberta Muellera, loš odgovor na globalnu pandemiju i poreznu prijavu koja aludira na malverzacije, ali su sa svim tim na umu 3. studenog izašli na birališta i ponovno glasali za njega. Neovisno o konačnom ishodu ove neizvjesne predsjedničke utrke, to treba uzeti u obzir i ozbiljnije proanalizirati.
4. Neovisno o konačnom rezultatu izbora, Donald Trump kao ni 'trumpizam' ne idu nigdje
Ovi su izbori Republikanskoj stranci dokazali da vrlo uspješno očitava bilo svog biračkog tijela, za razliku od Demokratske stranke koja neuspješno „postrojava” svoje glasače tijekom izbornog dana. Čak i da Donald Trump ove izbore izgubi, on gotovo sigurno neće otići s američke političke scene.
Štoviše, već sad se može početi nagađati da će se u tom slučaju, poput Grovera Clevelanda 1896., već 2024. kandidirati na predsjedničkim izborima. Do tada bi mogao održavati popularne skupove i držati masu zainteresiranom, a od velike bi mu pomoći i dalje mogli biti republikanci u Senatu koji su se ipak uspješno izborili za još jedan mandat na Capitol Hillu i po svemu sudeći zadržali dovoljan broj fotelja da eventualnoj demokratskoj Bijeloj kući rade ozbiljne probleme, jer bi u duhu tvrde kohabitacije mogli blokirati svaki Bidenov zakonski prijedlog.
5. Neovisno o konačnom rezultatu izbora, ovo je veliki poraz Demokratske stranke
Predsjednički su se izbori ove godine održavali u okolnostima globalne pandemije koja je odnijela više od 250.000 američkih života i uništila ekonomski rast Donalda Trumpa, dok su prosvjedi inicijative Crni životi vrijede u fokus stavili rasne tenzije. Stožer Joea Bidena uvjerljivo je vodio u predizbornim anketama, ali i u prikupljanju donacija.
Sve osim uvjerljive pobjede za njih je trebao biti poraz, pa tako i tanašna većina od upitnih 270 elektorskih glasova. Propust je sasvim sigurno napravljen, a na stranačkom je vodstvu da pod hitno zapita gdje.