Aleksej Skoromni čuo je vijest o povlačenju Rusa na malom radiju na baterije, jedinom prozoru u svijet tu u skloništu na području Donecka. U okrugloj ukrasnoj kutiji s otiskom pozlaćenog anđela ima još desetak baterija. Dobro se sjeća kad ih je, njega i gospođu, na blagajni velikog centra za prodaju namještaja blagajnica pitala žele li možda metar ili paket baterija (oboje u vrijednosti naših 20 kuna). Iako je negodovao, prevrnuo nekoliko puta očima i rekao:
"Baš ti to sad treba", gospođa je u mali, žuti ruksak, pospremila dva paketa baterija. "Nikad se ne zna", lakonski je dobacila. Valjda joj je svakih pola sata, dok joj nije dosadilo, u mračnom podrumu potvrđivao da je imala pravo kad se umornoj i nezainteresiranoj blagajnici dala nagovoriti...