Posljednjih nekoliko tjedana i mjeseci francuski predsjednik Emmanuel Macron i talijanski premijer Mario Draghi pokazali su veliko jedinstvo po pitanjima europske politike. Pokušavaju udahnuti život "Kurinalskom sporazumu", koji je svečano sklopljen između Francuske i Italije u studenome 2021. u Rimu. Temeljni ugovor o kojem se pregovara od 2017. često se uspoređuje s "Elizejskim sporazumom" i "Aachenskim ugovorom" koji su francusko-njemačke odnose učinili posebno bliskima. Njemačka i Francuska oduvijek su se smatrale motorom ili tandemom u EU, bez kojih se ne može provesti nijedan veliki projekt, piše Deutsche Welle.
Premijer Draghi, koji od 2021. vodi relativno stabilnu tehnokratsku vladu u koaliciji velikog broja stranaka, želi vratiti Italiju u središte europske pozornice. Odnose s francuskim mediteranskim susjedima, koji su posljednjih godina bili znatno narušeni, posebno pod populističkim pokretom "5 zvijezda", ponovno treba poboljšati i ojačati. Neki mediji u Italiji i Francuskoj već pišu o dvojcu Draghi i Macron kao "Dracron". Referenca na neologizme kao što je "Merkozy", koji je svojedobno opisao francusko-njemački par Angelu Merkel i Nicolasa Sarkozyja.
Rim i Pariz demonstriraju sklad
Upada u oči kako Macron i Draghi, obojica po zanimanju bankari, sinkroniziraju svoje ideje o Europi i nakon početka ruskog rata protiv Ukrajine. Macron je u svibnju predložio "Europsku političku zajednicu" koja bi okupljala zemlje kandidatkinje za članstvo u EU-u, uključujući i Ukrajinu, Gruziju i Moldaviju. Italija je odmah prihvatila ovo drugorazredno članstvo.
Talijanski ministar za europska pitanja Vincenzo Amendola rekao je u Europskom parlamentu da će francuski prijedlozi dovesti do odlučnih koraka naprijed u suradnji na području energetike te vanjske i obrambene politike. Italija izričito podržava Macrona.
"Samo kohezijom EU-a u ovom povijesnom trenutku možemo se zaštititi od opasnosti rata", rekao je Amendola. Italija i Francuska se također slažu oko toga da se ugovori EU-a moraju izmijeniti kako bi se omogućilo većinsko odlučivanje o vanjskoj politici i drugim važnim pitanjima. Premijer Draghi govori o "pragmatičnom federalizmu". Na kraju puta morat će doći do promjena ugovora. Kako je priopćeno, želja je da se "hrabro i uz samopouzdanje" ide prema naprijed. Očito je Rimu i Parizu dosta toga da zemlje poput Mađarske uvijek iznova blokiraju važne odluke.
Berlin promatra - zasad
Iz Berlina, koji je s Parizom dosad činio EU-tandem, zasad se ne može čuti mnogo toga glede ovih prijedloga. Što se tiče francusko-talijanske inicijative, kaže se samo da su promjene ugovora iznimno teške. Kancelar Olaf Scholz (SPD) nazvao je Macronove prijedloge za "Europsku političku zajednicu" "zanimljivima", ali nije bilo oduševljenog odobrenja kao u Rimu. Na zajedničkoj konferenciji za novinare u Berlinu početkom svibnja, Scholz je podsjetio Macrona da su preuzete čvrste obveze prema šest zemalja kandidatkinja na zapadnom Balkanu, piše DW.
Tu obvezu Scholz ponavlja uvijek iznova pa i prilikom nedavnog putovanja po Balkanu. No kao i Mario Draghi, Macron je prilično skeptičan prema punopravnom članstvu ovih zemalja. U komentaru Scholzova govora na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu, talijanski list "Corriere della Sera" kritizirao je kancelara zbog "nedostatka europske vizije" i zbog toga što nije komentirao ništa u svezi s Macronovim i Draghijevim prijedlozima.
Jedinstvena politika prema Ukrajini
Francuski predsjednik, talijanski premijer i njemački kancelar uglavnom se slažu oko politike prema ruskom agresoru i Ukrajini i prema nekim navodima čak bi zajedno trebali otputovati do kraja lipnja u Kijev. Njihov cilj je postići sporazumni završetak rata. Draghi je čak predstavio mirovni plan koji je nastao uz konzultacije s Ujedinjenim narodima i koji predviđa neku vrstu kompromisa između Rusije i Ukrajine. Macron je izazvao pomutnju svojom izjavom da se ruski predsjednik Vladimir Putin ne smije ponižavati. Scholz je i dalje oprezan u odabiru riječi i još uvijek izbjegava reći kako Rusiju treba pobijediti.To je pak Macronu i Scholzu donijelo oštre kritike poljskog nacionalno-konzervativnog predsjednika Andrzeja Dude, koji je u intervjuu za njemački list Bild oštro osudio telefonske razgovore političara EU-a s Putinom. "Je li netko tako razgovarao s Adolfom Hitlerom tijekom Drugog svjetskog rata? Je li netko rekao da Adolf Hitler mora moći sačuvati obraz?".
Opušteno kad je novac u pitanju
Francuski predsjednik i talijanski premijer potpuno su složni kad je novac u pitanju. Čak i prije rata u Ukrajini, u prosincu 2021. u članku za Financial Times predložili su financiranje nacionalnih proračuna kroz veća dugovanja i to ne samo na nacionalnoj, nego i na razini EU-a. Tako bi se trebala financirati ulaganja u zaštitu i obranu klime.
Nedavno su Francuska i Italija, obje već u velikom minusu, naznačile kako žele uvesti gornje granice cijena energije u EU. Posljedice inflacije treba ublažiti povećanjem duga i trajno promijenjenim paktom o stabilnosti eura. Vlada u Berlinu dosad je odbijala ovakav kurs "Dracrona". Daljnji dugovi EU-a, za koje bi Njemačka morala snositi znatan dio tereta, i opuštena dužnička politika u eurozoni za njemačkog ministra financija Christiana Lindnera crvena je krpa.
Njemačka je od fundamentalnog značaja za Francusku
Hoće li, dakle, unutar Europske unije talijansko-francuski tandem postati važniji od francusko-njemačkog? Pojavljuju li se u Europskoj uniji dva pola moći? Francuski povjesničar i stručnjak za Italiju, Marc Lazar, ne misli tako. Lazar je u intervjuu za francuski list Les Echos rekao da će odnos Francuske s Njemačkom uvijek biti temeljniji i važniji od svih drugih. No francusko-njemački brak pomalo je u krizi i stoga ne čudi što Macron traži i druge partnere.
"Francuski diplomati uvijek prvo gledaju u smjeru Njemačke", kaže Lazar, koji predaje na elitnom sveučilištu Science Po. "Italija sanja o trokutu Pariz-Berlin-Rim jer zbog niza povijesnih razloga pati od svojevrsnog kompleksa inferiornosti prema francusko-njemačkoj vezi".
Na predstojećem summitu EU-a krajem lipnja, Macron i Draghi žele promovirati svoje reformske pristupe Uniji. To je dogovoreno na neformalnoj večeri u Elizejskoj palači u Parizu. Tradicionalno, međutim, takvi sporazumi postoje i između francuskog predsjednika i njemačkih kancelara. No ni Scholz ne sjedi mirno i upućuje oprezne signale prema Rimu, piše DW. Početkom travnja dogovorio se s Draghijem o prisnijoj suradnji na području naoružanja i obrambene politike te o promicanju inovacija.
No Draghiju ne preostaje baš puno vremena za njegove velike europske planove. On nakon izbora, koji bi se trebali održati najkasnije sljedećeg proljeća, vjerojatno više neće biti premijer. Slično kao i Macronu, i njemu su desni populisti za petama. Oni bi opet mogli postati najjača politička snaga u Italiji, a karte bi se tad trebale iznova izmiješati.