Trebaju li europske države suspendirati tržište kao mehanizam određivanja cijena energije temeljem odnosa ponude i potražnje? S obzirom na informacije koje dolaze s energetskog tržišta čini se kako su se cijene u potpunosti otele kontroli. Dojam je da tržišna alokacija zbog kombinacije panike i profiterstva postaje disfunkcionalna te se čini kako u uvjetima ratnog sukoba uopće ne pridonose konkurentnosti, što bi trebalo voditi ublažavanju cjenovnog udara. Upravo suprotno.
Tijekom tjedna iza nas redom su padali cjenovni rekordi energije u više europskih zemalja. Iako se kao zemlja s najviše problema u prvi plan ističe Njemačka zbog svoje energetski intenzivne industrije, niti druge velike nacije ne prolaze bolje. Manje je, primjerice, u fokusu europske javnosti da i u Francuskoj također padaju dnevni rekordi. Ugovori za kupovinu energije za godinu dana unaprijed u tjednu iza nas u Francuskoj su porasli za 25 posto te su po prvi put u povijesti dosegli nekada nezamislivu cijenu od 1.130 eura po megavat/satu na European Energy Exchangeu.
Njemački ekvivalent porastao je pak 33 posto te je u petak iznosio 995 eura za megavat/sat; to je rast od 70 posto u jednom tjednu. Kad bi se te cijene preračunale na ekvivalente nafte, govorili bi o nafti po 1600 dolara za barel odnosno o doista šokantnoj cijeni energije. Posebno osjetljiva situacija je, naravno, s prirodnim plinom. Njegova cijena u Europi raste šest tjedana za redom.
Dodajmo kako je Francuska tradicionalno jedan od najvećih neto izvoznika električne energije, ali je trenutačno njezin nuklearni output najniži u tri desetljeća. Raspoloživost nuklearnih reaktora u Francuskoj u petak je iznosila 42 posto.
Kako bi smirili tenzije i nezadovoljstvo potrošača zbog rasta cijene energije europski političari namijenili su 280 milijardi eura, ali već padaju procjene kako to neće biti dovoljno.
Češki premijer Petr Fiala u petak poslijepodne otvorio je javno ‘vruću temu‘ – tvrdi da se kod bujanja cijena energije radi o manjkavosti tržišnog sustava koja je dovela do razine cijena koje si nitko ne može priuštiti. Češka trenutačno drži rotirajuće predsjedništvo EU. Nameće li češki premijer ideju suspenzije energetskih tržišta kao alokatora, umjesto cjenovnih ograničenja koja se trenutačno javljaju kao pan-Europsko rješenje?