Nakon što je Putin pokrenuo sveobuhvatnu invaziju na Ukrajinu, Europska unija konačno je krenula u rješavanje problema obrambene industrije koji ju je godinama mučio. Naime, iako su s godinama države članice EU-a trošile sve više i više na obranu, zajednička ulaganja u europske obrambene sposobnosti konstantno se smanjivala. To znači da su vlade EU-a uglavnom same sklapale poslove, zbog čega je dolazilo do natjecanje između nacionalnih industrija, što je slabilo ukupnu obrambenu sposobnost Europe.
Rat u Ukrajini razotkrio je žalosno stanje europskih obrambenih sposobnosti. U načelu, zemlje članice su se još 2017. dogovorile da će surađivati u zatvaranju tzv. praznina u sposobnostima, koje nastaju kada postojeća oprema više ne zadovoljava tehničke zahtjeve. Međutim, provedba se pokazala težom od očekivanog, jer je nabava do sada bila nacionalno pitanje i nije bilo koordinacije između država članica.
Zbog toga je EU odlučila ponuditi instrument za jačanje europske obrambene industrije putem zajedničke nabave.
Ideja je da se najmanje tri države članice EU-a udruže i kupe oružje, streljivo i drugu vojnu opremu od kompanije čije je sjedište i nadzor unutar EU. Države koje na to pristanu će dobiti djelomičan povratak troškova. U zajedničkoj nabavi mogu sudjelovati i zemlje koje su dio Europskog gospodarskog prostora – Island, Lihtenštajn i Norveška.
Zastupnici Europskog parlamenta u utorak su usvojili Akt o jačanje europske obrambene industrije putem zajedničke nabave (EDIRPA).
Izvjestitelj Odbora za proračune za EDIRPA-u Karlo Ressler kaže kako bi zajednička nabava trebala rezultirati "nižim cijenama, kraćim rokovima isporuke i boljom suradnjom između europskih oružanih snaga korištenjem iste opreme".
"Koristi bi trebale biti opipljive i malim i srednjim poduzećima koja igraju vitalnu ulogu u opskrbnom lancu. Poticat će se zajednička nabava država članica, što bi trebalo doprinijeti pokrivanju administrativnih troškova povezanih s nabavom, koji nisu stvarni obrambeni proizvod. Sve to trebalo bi potaknuti dublju suradnju europske obrambene industrije i smanjiti dupliciranje troškova", kaže nam Ressler.
Međutim, nakon što je financijski osakaćen, pitanje je koliko će taj instrument biti dovoljan poticaj za države da se odluče na zajedničku nabavu.
Prema prijedlogu Komisije, EDIRPA je trebao imati budžet od 500 milijuna eura, s čime bi EU sudjelovala u ugovorima o zajedničkoj nabavi s iznosom do 20 posto. No, nakon brojnih rasprava, fond je na kraju smanjen na 300 milijuna eura. Eurozastupnica Željana Zovko, koja je sudjelovala na raspravi i glasovanju o Aktu, kaže kako za EU u ovom trenutku nabava vojne opreme nije prioritet.
"U ovom trenutku to nije tako opasna situacija, što je za nas dobro. Budžet treba za sve, novca ima puno, ali je sada potreban i za Ukrajinu i za oporavak zemljama pogođenim poplavama i požarima. Ali, prva velika kriza će napraviti da se tu sliju milijarde", kaže nam Zovko, dodajući da bi usuglašena proizvodnja oružja trebala riješiti mnoge europske probleme.
"Mi se sada nalazimo u apsurdnoj situaciji kada neke zemlje članice nabavljaju avione od Izraela, Južne Koreje ili SAD-a. Ovim Aktom idemo k tome da se koordinirano proizvodi i raspoređuje oružje, kako ne bi došli u situaciju da postoji zemlja poput Njemačke, koja nema funkcionalnu vojsku i koja se u slučaju napada neće biti u stanju obraniti", dodaje Zovko.
Na pitanje s kime bi se mogla udružiti Hrvatska u zajedničkoj nabavi, Ressler je rekao da će ta odluka donositi "ovisno o procjeni koje suradnje mogu donijeti pravu dodanu vrijednost". Zovko je bila konkretnija, rekavši da bi se Hrvatska mogla udružiti sa zemljama juga koje imaju slične potrebe ili s onim zemljama koje graniče s trećim zemljama, poput Italije, Grčke i Estonije.