Slika američkih pograničnih dužnosnika koji odvajaju migrante od njihove uplakane i užasnute djece obišla je cijeli svijet te je postala zaštitni znak migrantske politike administracije Donalda Trumpa. Njegov oponent Joe Biden obećao je "po hitnom postupku" ukinuti tu hladnokrvnu praksu te se zaklinjao u humaniji pristup pri ophođenju s migrantima.
Reformu je počeo, ali ona je ubrzo i stala.
Danas njegova administracija grca pod brojem migranata koji svakodnevno, dobrim dijelom i ilegalno, prelaze Rio Grande, zbog čega je već jasno da će upravo to pitanje postati okosnica cijele predstojeće kampanje. Osobito ako u obzir uzmemo činjenicu da će Bidenov protukandidat, kako stvari stoje, biti njegov prethodnik Donald Trump.
Upravo zato Biden je prisiljen poduzeti proaktivnije i oštrije mjere, svjestan da će u suprotnome svom najljućem političkom rivalu ključeve Bijele kuće servirati na pladnju.
Zanimljivo je da postoje i određeni segmenti u kojima se njihova migrantska politika zapravo podudara.
Primjerice, prema trenutačnom zakonu, postoji kvota migranata koji mogu tražiti azil. Niti jedna od te dvije administracije to nije pokušala promijeniti. Biden je tu odredbu pokušao bolje definirati u sklopu pregovora koje je Bijela kuća posljednjih mjeseci vodila s radikalnom frakcijom Republikanske stranke u Zastupničkom domu, u zamjenu za izglasavanje vojne pomoći Ukrajini, no njegov prijedlog nije naišao na plodno tlo. Razlog potonjeg krije se u naredbi neformalnog vođe republikanskih radikala Donalda Trumpa kojemu kaos na granici odgovara na početku kampanje u koju ulazi paralelno vodeći cijeli niz sudskih procesa.
Možda i najbolji primjer sličnosti u migrantskoj politici jest činjenica da je Biden u svome prvom mandatu, unatoč tome što je tijekom kampanje izričito govorio da "pod njegovom vlašću neće biti sagrađen ni centimetar zida na južnoj granici s Meksikom", bio primoran odobriti nastavak njegove gradnje na nenaseljenoj dionici u Teksasu. "Nisam imao izbora jer je prethodna administracija već sve dogovorila i odobrila namjenska sredstva", pravdao se predsjednik vidno šokiranim i razočaranim biračima ljevice.
No, prema najnovijim rezultatima ankete, koje je Sveučilište Monmouth objavilo 27. veljače ove godine, prvi put većina Amerikanaca, njih čak 53 posto, i to mimo ideološke opredijeljenosti, podržava gradnju zida na granici.
Promjena u ophođenju prema migrantima možda se ponajviše osjetila u kontekstu deportacije. Naime, dolaskom Joea Bidena u Bijelu kuću osjetno je smanjen broj deportiranih iz SAD-a. Također je obustavljena okrutna praksa razdvajanja obitelji na granici. Unatoč tome što broj deportacija posljednjih mjeseci postupno raste, u odnosu na prvu fazu Bidenova mandata, stručnjaci tvrde da se uzrok trenda krije u povećanom broju ilegalnih prelazaka granice, a ne oštrije primjene zakona.
Trump svoje birače uvjerava da će nakon povratka u Bijelu kuću po hitnom postupku angažirati prvo Nacionalnu gardu, a onda i vojsku te da će njihova glavna zadaća biti provoditi deportacije po američkim gradovima.
Administracije se razlikuju i po tome tko ima pravo na uvjetni ostanak u državi, u sklopu kojeg federalna vlada određenim ilegalnim migrantima odobrava privremeni ostanak u zemlji unatoč tome što formalno nemaju vizu ili za nju iz nekog razloga ne mogu aplicirati. Iako ta zakonska opcija postoji još od 1950-ih godina, osjetno je više korištena tijekom mandata Joea Bidena, zbog čega ga i određene savezne države (u kojima su republikanci na vlasti) i tuže. U tom kontekstu postoje posebne kvote za određene ugrožene nacionalnosti, poput Afganistanaca i Ukrajinaca, pa čak i državljana iz ugroženih susjednih zemalja poput Kube i Venezuele.