"Nemojte to zvati protuofenzivom", kažu Ukrajinci. "Ovo je naša ofenziva, to je naša prilika da konačno istjeramo rusku vojsku iz naše zemlje". Da, no pitanje je, kako u svojoj analizi navodi BBC, što će biti potrebno za njezin pravi uspjeh. Prije svega, kako se navodi, treba po strani ostaviti nedavno teško izborene, ali male teritorijalne dobitke koje su ukrajinske snage ostvarile ponovnim preuzimanjem malih, polunapuštenih sela u istočnom Donecku i jugoistočnoj Zaporižji.
Nakon mjeseci zastoja, prizori pobjedničkih ukrajinskih vojnika koji drže plavo-žutu zastavu svoje zemlje ispred zgrade izbušene mecima i gelerima dobrodošao je poticaj za moral Ukrajinaca. No, u velikoj strateškoj slici, to je sporedna stvar.
Teritorij pod ruskom kontrolom koji je najvažniji u ovoj ukrajinskoj vojnoj kampanji je jug - područje između grada Zaporižja i Azovskog mora. To je tzv. kopneni koridor ili ‘kopneni most‘ koji povezuje Rusiju s nezakonito anektiranim ukrajinskim poluotokom Krimom, teritorijem na kojem jedva da se što promijenilo od prvih tjedana invazije prošle godine.
I Rusi su gledali kartu
Ako Ukrajina to područje uspije podijeliti na dva dijela i zadržati teritorij koji je povratila, tada će njezina ofenziva uglavnom biti uspješna. To bi, naime, odsjeklo ruske snage na zapadu i otežalo opskrbu njihovog garnizona na Krimu. To ne bi nužno značilo kraj rata - za koji neki sada predviđaju da bi se mogao razvući na godine - ali bi stavilo Ukrajinu u snažnu pregovaračku poziciju kada krenu neizbježni mirovni pregovori.
No, Rusi su prije dosta vremena također pogledali kartu i došli do istog zaključka. Dok je Kijev slao svoje vojnike u zemlje NATO-a na obuku i pripremao svojih 12 oklopnih brigada za ovu ljetnu kampanju, Moskva je to vrijeme iskoristila za izgradnju onoga što se naziva "najstrašnijom obrambenom fortifikacijom na svijetu".
Ukrajincima put do obale blokiraju nizovi ruskih minskih polja, betonskih protutenkovskih prepreka - poznatih kao ‘zmajevi zubi‘ - bunkera, vatrenih položaja i rovova dovoljno širokih i dubokih da zaustave tenk Leopard 2 ili M1 Abrams na svom putu. Sve je to pokriveno unaprijed određenim topničkim udarnim zonama pozicioniranim za gađanje ukrajinskih oklopnih vozila dok oni i njihove posade čekaju da njihova inženjerija nađe prolaz.
Prvi znakovi govore - iako je u tijeku vrlo rana faza ove ukrajinske kampanje - da se ta ruska obrana zasad čvrsto drži. No, Ukrajina tek treba angažirati glavninu svojih snaga, stoga su ovo probni, izviđački napadi osmišljeni kako bi se otkrilo gdje se nalazi rusko topništvo i pretražilo mjesta ranjivosti na njihovim linijama.
Pitanje morala
U ukrajinsku korist ide moral - njihovi su vojnici visoko motivirani jer se bore da oslobode svoju zemlju od osvajača. Većina ruskih snaga nema te motivacije, a u mnogim slučajevima njihova obuka, oprema i vodstvo lošiji su od ukrajinskih. Glavni stožer u Kijevu gajit će nadu da će, ako uspiju postići dovoljan napredak, pad ruskog morala postati ‘zarazan‘, šireći se po bojišnici dok demoralizirani ruski vojnici gube volju za borbom.
U prilog Ukrajini ide i kvaliteta teškog naoružanja koje su isporučile zemlje NATO-a. Za razliku od oklopnih vozila sovjetskog dizajna, NATO-vi tenkovi i borbena vozila pješaštva često mogu izdržati izravan pogodak, ili barem dovoljno da zaštite posadu koja će preživjeti i nastaviti s borbom.
No, pitanje jest hoće li to biti dovoljno da se suprotstave snazi ruskih topničkih i bespilotnih napada.
Rusija, kao znatno veća zemlja, može crpiti više resursa od Ukrajine. Predsjednik Vladimir Putin, koji je započeo ovaj rat, zna da već ako uspije dovesti Ukrajince u pat-poziciju koja bi se produžila u iduću godinu, postoji šansa da će se SAD i drugi saveznici umoriti od potpore ovom skupom ratnom naporu i početi izvršavati pritisak na Kijev da postigne kompromis o prekidu vatre.
Pitanje zrakoplovstva
Konačno, tu je i pitanje zračnog pokrivanja, odnosno njegova nedostatka. Napad na dobro ukopanog neprijatelja bez dovoljno bliske zračne podrške vrlo je riskantan. U Kijevu to znaju i zato već dugo traže od Zapada da im isporuči borbene zrakoplove F-16. SAD, koji ih proizvodi, dao je zeleno svjetlo za isporuku tek krajem svibnja, kada je već bila u tijeku prva, pripremna faza ukrajinske ofenzive. Problematično za Ukrajinu, zrakoplovi F-16, koji bi promijenili pravila igre, mogli bi stići prekasno na bojno polje da bi odigrali ključnu ulogu u ranim fazama ove protuofenzive.
No, to ne znači da će Ukrajinci izgubiti. Uvijek iznova dokazivali su da su agilni, domišljati i inventivni. Uspješno su istjerali rusku vojsku iz Hersona tako što su udarali na njihova pozadinska logistička središta do točke na kojoj Rusi više nisu mogli opskrbljivati svoje snage u tom južnom gradu.
Opremljena oružjem dugog dometa, poput britanske krstareće rakete Storm Shadow, Ukrajina će sada pokušati ponoviti to. No, usred svih tvrdnji i protutvrdnji o propagandnom ratu, možda će još proći tjedni ili čak mjeseci prije nego što se dobije jasnija slika o tome tko će na kraju pobijediti u ovom ratu.