Rusija se suočila sa sankcijama bez presedana od strane SAD-a, Europske unije i njihovih saveznika nakon invazije punog opsega na Ukrajinu 2022. godine. No, jednog će dana SAD možda ponovno uvoditi sankcije u jednakoj mjeri, vjerojatno Kini zbog eventualnog sukoba u Tajvanu. Ako dođe do toga, mogu se izvući vrijedne lekcije iz slučaja Rusije, koji ne predstavlja jednoznačan uspjeh.
Primarna lekcija jest da je namjera potpune izolacije jedne velike, složene i globalno integrirane ekonomije skupa i zapravo nedostižna stvar. Vladama članicama zapadne koalicije trebalo je gotovo godinu dana da srežu kupovinu ruske nafte i plina, a mnoge su njihove tvrtke još uvijek aktivno uključene u trgovinu s Rusijom.
Iako statistici Moskve treba pristupiti s velikim oprezom, dvije godine nakon početka rata čini se da se rusko gospodarstvo stabiliziralo, podržano s gotovo 10 posto BDP-a u fiskalnim poticajima povezanim s ratom i nevoljkošću zemalja koalicije da prestanu kupovati rusku naftu i plin. Istovremeno, agencija za statistiku ruske vlade procjenjuje prošlogodišnji rast BDP-a od 3,6 posto, nakon umjerenog pada u 2022.
Tri lekcije
No, iako učinak sankcija nije tako katastrofalan kao što se u početku očekivalo, Rusija je zbog njih izgubila blizu 170 milijardi dolara u izvozu, zabilježila mnogo slabiji rast u usporedbi s drugim izvoznicima roba, a njezini su srednjoročni izgledi sumorni, piše Financial Times.
Prva lekcija koja proizlazi iz iskustva je da, baš kao što se Rusija počela pripremati za još jednu rundu sankcija nakon onih koje su uvedene 2014. godine, Kina - kao i druge zemlje - vjerojatno neće biti nespremne. U prošlom desetljeću Rusija je umanjila svoju vanjsku ranjivost provedbom makroekonomskih prilagodbi sličnih najstrožim programima MMF-a. I Rusija i Kina uvele su vlastite, domaće sustave plaćanja i pojačale napore u digitalizaciji.
Posljedično, kada su ruske banke selektivno isključene iz međunarodnog platnog sustava Swift, jedva da su osjetile učinak tog poteza. Samoinicijativno povlačenje Vise i Mastercarda pogodilo je samo one Ruse koji su bježali od Putinova režima, dok su domaće banke nastavile procesirati kartice.
Druga lekcija je da posljedice moraju biti dovoljno snažne da utječu na tvrtke. Izbjegavanje sankcija je predvidljiva reakcija za tvrtke povezane s profitabilnim tržištima. Uvođenje strožih kazni u kombinaciji s povećanom vjerojatnošću razotkrivanja može značajno preoblikovati njihovu računicu rizika i nagrade.
SAD su se navikle na učinkovitost svojih sankcija u financijskom sektoru. Međutim, to nije slučaj u područjima u kojima nemaju utjecaja ili kapaciteta, poput kontrole izvoza ili tržišta nafte. Nedovoljna usklađenost s jednom mjerom riskira pad vjerodostojnosti u cjelini.
Treća lekcija jest da je prikupljanje multilateralne potpore vrlo izazovna stvar kada zemlja ciljana sankcijama ima značajan ekonomski utjecaj. SAD, EU i saveznici mučili su se da okupe oko tog cilja zemlje za koje agresija Moskve na Ukrajinu nije goruća politička briga, a trgovina s Rusijom za njih je unosna. Kina je sada najveći trgovinski partner Rusije, nadmašivši EU s trgovinom koja je 2023. premašila 200 milijardi dolara. Indija je, pak, prošle godine povećala udio Rusije u ukupnom uvozu nafte s dva posto prije rata na 35 posto.
U slučaju Kine, SAD bi trebale detektirati ranjivosti zemlje, dok bi istovremeno trebale ostati realne u pogledu ograničenja sankcija. Kina je, naime, imala velike koristi od integracije u globalna tržišta, što je rezultiralo pozitivnim utjecajima, osobito u istraživanju i razvoju.
Pitanje Kine
I dok je mogućnost da Kina nadmaši SAD kao najveće svjetsko gospodarstvo godinama bila teško zamisliva, njezin nominalni BDP nedavno se popeo blizu razine američkog. Unatoč visokoj domaćoj štednji, prekomjerna ulaganja preusmjerila su se s nekretnina na proizvodnju, a nepovoljna demografija predstavlja značajne izazove. Slično Moskvi, Peking bi se mogao suočiti s problemom rješavanja strukturnih pitanja bez da ugrožava političku stabilnost.
Iskustvo s Rusijom neprocjenjiva je prilika za pooštravanje sankcija kao instrumenta vanjske politike. Potrebna su poboljšanja u kontroli izvoza, posebno jer se čini da Kina, koja je i sama meta tih kontrola, pomaže Rusiji da izbjegne sankcije. Korporacijama treba dati veću odgovornost kako bi se spriječilo Rusiju da prodaje naftu iznad gornje granice cijena i ima pristup komponentama oružja zapadne proizvodnje. Naposljetku, financijska industrija, u kojoj SAD kontrolira ključne poluge, može imati ulogu potpore kako se generiraju poboljšanja u drugim područjima.
Zapad je u opasnosti od potkopavanja svojih sankcija ako privatni sektor - i zlonamjerni akteri - nauče da Zapad nije u stanju provoditi nove mjere. U tom smislu, zaključuje FT, SAD treba postaviti realne ciljeve i upotrijebiti svoju moć.