Petak 12. travnja ujedno je bio 779. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, koja i dalje uživa u gotovo ljetnom vremenu, baš kao i Hrvatska. No takvi uvjeti (koji su povoljni za izvođenje kopnenih operacija) ujedno su omogućili i kraj sezone grijanja - što je po izjavama ruskog predsjednika Vladimira Putina otvorilo put osveti za tjedne ukrajinskih napada na ruska energetska postrojenja - nastavkom žestokih zračnih napada na ukrajinsku strujnu infrastrukturu, koje se navodno otezalo do boljeg vremena "iz humanitarnih razloga" - da se ne bi bez struje i grijanja ostavilo bolnice i škole.
No budući da je to hladno vrijeme prošlo, zadnjih dana vidio se nastavak masivnih napada kako po visokonaponskim trafostanicama (regije Poltava i Lavov 9. travnja, pa Poltava i Mikolajev 10. travnja, Dnjepropetrovsk 12. travnja), tako i po elektranama (Odesa 10. travnja, niz elektrana 11. travnja, gdje se posebno ističe elektrana Tripilj u mjestu Ukrajinka južno od Kijeva).
Rezultat takvih događanja su i veliki napori za uravnoteženjem ukrajinskog strujnog sustava, što je postignuto osloncem na europske partnere - interventnim izvozima viškova i pokrivanjima manjkova prvenstveno iz Poljske, Rumunjske, Slovačke, Mađarske i Moldove. Osim u područjima oko težih oštećenja sustava, redukcije se bilježilo u regiji Harkiv te oko Krivog Riha, gdje je već otprije teško oštećena osnovica mreže za opskrbu strujom građana i privrede. Zato treba napomenuti i novu taktiku ruskih agresora, koji zadnje vrijeme ne napadaju čitav energetski sustav, nego se koncentriraju na pojedine regije, s naglaskom na proizvodne kapacitete koji napajaju velike gradove.
Uz to, izgleda da je pri napadu na Tripiljsku centralu bilo korišteno i novo zračno oružje - podzvučne krstareće rakete Kh-59MK2 smanjene vidljivosti (u izvoznoj varijanti nazivane Kh-69), javno predstavljene u kolovozu 2022., koje se može lansirati s borbenih aviona Su-34 i Su-35, dok im njihove "stealth-karakteristike", povećan domet i sposobnost iznimno niskog leta do cilja bitno dodaju na učinkovitosti.
U međuvremenu, o nesmiljenosti ratovanja u Ukrajini možda govori i jučerašnja vijest da je ukrajinskim vlastima uspjelo otkrivanje agenta ruskog FSB-a među kažnjenicima zatvora u Žitomirskoj oblasti - koji je ondje nastojao vrbovati osuđenike pred skorim dovršetkom služenja kazni ne bi li oni po svom izlasku onda u regijama Kijev, Žitomir, Černihiv i Sumi pratili pokrete Oružanih snaga Ukrajine te mjere zaštite tamošnjih objekata kritične infrastrukture.
Stanje na terenu
Kao i zadnjih desetak dana, dok je sjever Donbasa prividno mirniji, većina kopnenih operacija u Ukrajini koncentrirana je na prostor (1) zapadno od okupiranog grada Bahmuta te (2) sjeverozapadno i zapadno, kao i (3) jugozapadno od okupiranog grada Donjecka. Kao prvo, kod Bahmuta se Rusi nastoje primaknuti urbanom prostoru grada Časiv Jar koji počinje oko 5 km zapadno od Bahmuta.
U tu se svrhu iz ruskih izvora posebice čulo o napredovanju kroz ukrajinsko uporište Bogdanivka sjeveroistočno od Časiv Jara (što i dalje nije potvrđeno) te kroz šume sjeverozapadno od većinom osvojenog sela Ivanivske. Ova dva pravca mogla bi ruske snage dovesti ne samo do trase vodnog kanala "Siverski Donjec - Donbas" (koji je u toj regiji velika od čovjeka napravljena zapreka oklopnom napredovanju) - već posebice do dva njegova segmenta, gdje taj kanal sjeveroistočno i jugoistočno od Časiv Jara ima dio trase u nadzemnim cijevima koje bi bilo lakše prijeći.
U sredini tih dvaju kliješta ruskog napredovanja stoji frontalni prilazak malom dijelu Časiv Jara koji je kanalom odvojen od glavnine mjesta ("Kanalska četvrt" ili "Novi"), kojeg agresori žestoko bombardiraju i na čijim se istočnim prilazima zadnjih dana počinju voditi teške bitke. Ne bi čudilo da je 10. travnja baš to bilo i mjesto navodno prvog ruskog uništavanja američkog besposadnog kopnenog vozila Multi-Utility Tactical Transport (MUTT), koje se na svoja četiri kotača obično koristi za opskrbne zadaće.
Kao drugo, stanje sjeverozapadno i zapadno od Donjecka prvenstveno obuhvaća prostor na kojem Rusi napreduju zapadno još od okupacije Avdiivke sredinom veljače, doduše sporo i teško ali ustrajno. Nakon osvajanja prve i većine druge ukrajinske obrambene linije (Berdiči-Orlivka-Tonenke), ruske se snage teškom mukom primiču liniji prirodnih prepreka (rijeka Durnaja i umjetna jezera na njenom toku) uz koju se i nadalje drži ukrajinska obrana.
Baš je i trenutna fronta tu oslonjena na sela Berdiči, Semenivka, Umanske i Jasnobrodivka na toku Durnaje, i onda Netailove na južnijem pritoku Vovče, rijeci Vodjanaja. Upravo je na rijeci Vodjanaji samo malo istočnije i izduženo selo Pervomajske, za koje su se borbe vodile skoro od kolovoza 2022. (od pada još istočnijeg mjesta Piski) i koje je izgleda ovih dana konačno palo u ruke agresora - opet kao kompletna ruševina praktično bez ikakvih preostalih objekata ili zaklona. Za razliku od toga, ukrajinsko uporišta Krasnogorivka (oko 10 km južnije od Netailove) i dalje se drži, usprkos oklopno-mehaniziranim jurišima kojima su Rusi ondje nastojali stići prvo s juga, a zadnjih dana i s jugoistoka.
Iako se ove nalete u nedostatku topničkog streljiva nije uspjelo kompletno pobijediti rojevima kamikaza-dronova kratkog dometa, ipak su zasad tu ruski upadi manji i načelno savladivi - baš kao i oko 4 km jugozapadno, oko ukrajinskog uporišta Georgiivka (koje je podijeljeno, pod pritiskom i još se izgleda drži).
Ipak, ponešto je veći problem prostor jugozapadno od Donjecka - gdje se bojišnica oslanja na selo Novomihailivka. To naselje je zadnjih tjedana poprište kontinuiranih žestokih borbi u kojima agresori nastoje napredovati na zapad - mijenjajući težište napada čas preko otvorenih prostora sjeverno od sela, čas kroz usjeke južno od sela, a čas i frontalno kroz branjeni prostor samog naselja.
Kako izgleda, ta taktika polagano nosi uspjeha pa sad Ukrajinci drže tek zapadnu trećinu naselja, a borbe se ondje lagano prenose na zapadnija ukrajinska sela Paraskoviivku i Kostjantinivku (dok se bombardira i još zapadnija naselja Antonivka i Jelizavetivka).
Sve to je bitno jer prostor ovih naselja predstavlja sjeveroistočni prilaz prema velikoj ukrajinskoj utvrdi Vugledar (oko 14 km dalje jugozapadno), koja je zadnje vrijeme opet pod pritiskom s jugoistoka, baš kao i njoj blisko ukrajinsko uporište Vodjane (uz cestu od spomenute Kostjantinivke do Vugledara). Čitav ovaj dio ukrajinske Donjecke oblasti Rusi bi itekako htjeli dodati svom već okupiranom dijelu regije - ne bi li se tako dodatno približili barem formalnom ispunjenju jednog od velikih ciljeva njihovog ratovanja u Ukrajini.
Za razliku od ovih žestoko aktivnih borbenih zona, preostatak fronte na jugu Ukrajine prilično je manje dinamičan. Iako se bilježe povremeni sukobi južno od Velike Novosilke (ruski napadi na ukrajinska uporišta Staromajorske i Urožaine), te borbe južno od Orihiva (gdje je selo Robotine sad izgleda podijeljeno u "sivoj zoni") - tu nema bitnih pomaka bojišnice.
Slično je i po pitanju ukrajinskih mostobrana na okupiranoj istočnoj obali Dnjepra, posebice oko sela Krinki, gdje agresori i dalje ne uspijevaju izbaciti Ukrajince sa svoje strane rijeke i tek im ponekad zagorčavaju opskrbu i rotaciju snaga uspješnim potapanjima ukrajinskih čamaca na Dnjepru. Uz to, u četvrtak 11. travnja se u ruskim izvorima spominjalo i zaustavljanje nekog dodatnog ukrajinskog desanta na Tenderovsku kosu, jedan od pješčanih sprudova na ušću Dnjepra u Crno more.
Zračni napadi
Dok je u utorak 9. travnja opet na ruskoj meti bila hidroelektrana u mjestu Kamjanske na Dnjepru, bilježilo se i niz napada na druge ukrajinske gradove (vođene zrakoplovne bombe na Kostjantinivku i industrijske ciljeve po Harkivu te balistička raketa "Iskander-M" na Odesu, gdje je po ruskim izvorima bio uništen i protuzračni sustav IRIS/T njemačke proizvodnje).
Nasuprot tome, ukrajinske bespilotne letjelice bilježilo se u ruskoj oblasti Voronjež (eksplozije u centru za obuku zračnih snaga Čkalov u Borisoglebsku) te u pograničnom Belgorodu koji je već tradicionalno svakodnevno pod napadima. Slično je bilo i u srijedu 10. travnja, kad je dan započeo eksplozijama u oblastima Zaporižje i Mikolajevu, a Odesu se opet gađalo u praksi nezaustavljivom raketom balističke putanje "Iskander-M" te dvjema vođenim raketama Kh-59 s okupiranog Krima (uspješno srušene u dolasku).
Uz to, na Ukrajinu je lansirano još i 17 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 s rta Čauda na okupiranom Krimu (od kojih je 14 navodno bilo uništeno od protuzračne obrane) te dvije krstareće rakete "Iskander-K". Ujedno, vođenim zrakoplovnim bombama opet se gađalo niz manjih mjesta u oblastima Harkiv (Mala Danilivka, Lipci) te Donjeck (posebno oko Časiv Jara, u podršci kopnenim djelovanjima). Zauzvrat, ukrajinske bespilotne letjelice detektiralo se u pograničnoj regiji Brijanske (barem 5 komada), Rostovu (kod Taganroga) te Belgorodu (niz napada s manjim štetama).
Četvrtak 11. travnja započeo je višestrukim napadima na Harkiv (najmanje 5 eksplozija) i okolnu regiju (još 5 udara), koji su svi doveli do dužeg nestanka struje i privremene obustave rada harkivskog metroa. Uz to, javljalo se o štetama u Zaporižju, Lavovu, Ivano-Frankivsku i Kijevu, a na meti su opet prvenstveno bili objekti energetske infrastrukture. Uz 20 krstarećih raketa Kh-101/555 sa strateških bombardera Tu-95MS iz regije Saratov (navodno 16 srušeno), ispaljeno je i 6 hipersoničnih raketa Kh-47M2 "Kindžal" s aviona MiG-31K, ukupno 12 raketa sustava S-300 iz oblasti Belgorod (uglavnom prema Harkivu), 4 vođene rakete Kh-59 s neba nad okupiranim Zaporižjem (2 srušene, a 2 su izgleda bile novog tipa Kh-69) te ukupno 40 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 iz Primorsko-Ahtarska (39 srušeno) i još jedna proturadarska raketa Kh-31P usmjerena prema Odesi (nije stigla do cilja).
Među ostalim, ovim je sredstvima kod Kijeva pogođena te kompletno uništena Tripiljska termoelektrana na kojoj je izbio i veliki požar, oštećen je "energetski infrastrukturni objekt" u Zaporižju, "energetski objekt" kod Odese (navodno meta većine ruskih kamikaza-dronova), a kod Lavova su gađana dva kritična kompleksa (plinsko čvorište Striji i trafostanica kod mjesta Červonogradski). Ruska strana je sve ove napade službeno opisala kao "odgovor na pokušaje kijevskog režima da nanese štetu naftnoj i plinskoj industriji i energetskim postrojenjima Rusije". Kasnije tijekom dana čulo se i o šteti na termoelektrani u oblasti Sumi te navodim napadima i na dva velika ukrajinska skladišta plina (bez navoda o štetama). Nasuprot ovom nizu udara, Ukrajina je svoje bespilotne letjelice usmjerila prema oblastima Belgorod (barem sedam), Kursk, Tambov i Brijansk (barem po tri), Mordovija (barem dvije) te Lipeck (barem jedna).
Petak 12. travnja opet je započeo eksplozijama po Harkivu te naletom kamikaza-dronova s rta Čauda na Krimu prema Hmeljnickom (od njih 17 navodno je srušeno 16 komada) te lansiranjem jedne rakete Kh-59 u regiji Donjeck. Uz to se bilježilo i ukrajinske napade bespilotnim letjelicama po ruskoj pograničnoj oblasti Belgorod (oštećena zgrada Gazproma u Belgorodu).
Međunarodna arena
Dok se u Sjedinjenim Američkim Državama mediji bave otkrivanjem ruske obavještajne operacije koja je u tamošnji javni prostor masivno ubacivala lažne vijesti o ratom pogođenoj Ukrajini i Ukrajincima (koje su onda kroz radikalna krila republikanske stranke dospijevale i u kongresnu raspravu) - ostaje činjenica da Zastupnički dom Kongresa i dalje nije krenuo u donošenje paketa međunarodne pomoći za Ukrajinu. Tek se ondje neslužbeno čuje o pregovorima, kojima republikanci misle gurati prijedlog različit od onog senatskog, tako da bude potrebna i dodatna procedura njihova usklađivanja, s dodatnim glasovanjima i prilikama za otezanje.
Za to vrijeme Europska unija tihim glasom najavljuje početak rada na svom 14. paketu sankcija prema Ruskoj Federaciji (što će biti polagano, mukotrpno i vjerojatno slabo djelotvorno), a jednako se tiho bude i glasovi poput onog francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da će u slučaju izostanka pomoći iz SAD vjerojatno EU morati izaći s dosta dodatnog novca za obranu Ukrajine (na oko 50 milijardi eura koje se teškom mukom osiguralo početkom veljače ove godine).
Uz to, zahuktava se i potraga za dodatno raspoloživim protuzračnim sustavima MIM-104 Patriot za Ukrajinu, budući da je zadnje vrijeme ipak postalo jasno kako jedino ta vojna tehnika zapravo pruža sigurnost od svih vrsta ruskih zračnih napada. Od navodno oko 100 bitnica sustava Patriot u Europi, za Ukrajinu bi trebalo njih oko 26 ne bi li se nad čitavom državom razvio makar slabi kišobran u uvjetima gotovo svakodnevnih ruskih napada po gradovima i ključnoj infrastrukturi.
O svemu tome će se vjerojatno detaljnije raspravljati 22. travnja na sastanku ministara vanjskih poslova i obrane EU članica - dok će tema mira u Ukrajini izgleda biti glavna i u lipnju, kada Švicarska u mjestu Bürgenstock planira organizirati mirovnu konferenciju o Ukrajini, za koju su već sad predstavnici Rusije objavili kako ih ne zanima (te se nadaju da onamo neće doći ni predstavnici zemalja Azije, Afrike i Latinske Amerike).
Vojna pomoć Ukrajini
Usprkos oklijevanju SAD, ali i Njemačke (posebno po pitanju raketa dugog dometa KEPD-350 Taurus), tijekom zadnjih mjesec dana poprilično se toga događalo po pitanju prikupljanja vojne pomoći za Ukrajinu. Kao prvo, puno se pričalo o njemačkim Taurusima kao oružju važnom za Ukrajinu, iako po tom pitanju nije došlo ni do kakvog dogovora - više ili manje zbog osobnih stavova njemačkog kancelara Olafa Scholza koji je čvrsto protiv.
A dok je ta unutarnjopolitička diskusija bjesnila Berlinom, moglo se čuti kako Njemačka svoje projektile Taurus namjerava modernizirati (jer su od njih oko 600 za polovicu istekli remontni resursi). Ipak, i to bi uskoro moglo postati problematično, budući da se krajem ožujka iz koncerna MBDA čulo da će proizvodna linija za njih vjerojatno biti zatvorena budući da za ovo oružje nema daljnjih službenih narudžbi.
Ipak, Njemačka se isprsila po nekim drugim pitanjima - kao prvo, sredinom ožujka obećan je dodatni paket vojne pomoći vrijedan oko 500 milijuna eura, uglavnom za streljivo. Uz to, bilo je riječi i o dodatne tri faze isporuke granata za Ukrajinu - prvo 10.000 komada hitno iz vlastitih zaliha, što je već otišlo, pa kao drugo slanje 576 milijuna eura za 180.000 komada granata prema češkoj nabavi te onda još i njemačka kupovina dodatnih 100.000 komada iz neimenovanog izvora do kraja ove godine.
Na to se krajem ožujka još čulo za isporuku 44 bespilotne letjelice, inženjerijskih vozila i dva mostopolagača, 14 oklopnjaka Bronco ATTC i 6 cisterni Mercedes Zetros - da bi početkom travnja tu bilo dodano i ugovaranje skorog slanja 20 dodatnih oklopnjaka Marder (kad ih jednom njemačka industrija uspije pripremiti). Iako se glasno objašnjavalo da Njemačka više nema PZO sustava Patriot za doniranje Ukrajini, 10. travnja je službeni Berlin objavio i još jedan svoj paket donacija - ovoga puta 6000 granata 155 mm, 46 dronova, 30 kompleta anti-dron opreme, 850 raznih pušaka, 2 inženjerijska stroja za borbeno razminiranje, milijuna komada metaka za malokalibarsko oružje i 5.000 detonatora.
Jednako tako se kraju polagano primiče i obuka prvih ukrajinskih pilota za borbene avione F-16, kako ona osnovna u Velikoj Britaniji, tako i napredna u Danskoj te SAD. Uz to, prikupljaju se i konkretni planovi za postupno slanje tih borbenih aviona - prvo oni iz Danske (6 pa još 13), pa 24 iz Nizozemske, nekoliko iz Belgije i 22 iz Norveške (od toga izgleda 12 u letnom stanju i ostali za dijelove). Uz to, Norveška je nakon makedonskih donacija za Ukrajinu krajem ožujka i samoj Makedoniji predala 40 kamiona i 36 teretnih vozila - sve to na ime pomoći za ustrojavanje pješačke bojne deklarirane za NATO.
Uz razne doznake novca za češke kupovine topničkog streljiva, s raznih se europskih adresa zadnjih tjedana čulo i o materijalnim donacijama - tako iz Belgije (300 oklopnjaka Iveco LMV i tri broda minolovca ukupne vrijednosti 412 milijuna eura), Finske (borbeni čamci), s Kosova (vojna i teretna vozila), iz Španjolske (20 tenkova Leopard 2A4) i Francuske (navodno stotine starih lakih oklopnjaka VAB do početka 2025. i nešto skorije PZO projektili Aster 30).
Litva se početkom ovoga mjeseca pohvalila slanjem 36 anti-dron sustava te prebacivanjem oklopnjaka M577planovima i paketa raznolike druge pomoći, dok su najavili još i kupovine oko 3000 dronova domaće proizvodnje vrijednih ukupno oko 2 milijuna eura do kraja ove godine.
I dok je Grčka u više navrata zadnjih tjedana objavljivala što bi sve imala za prodaju (u smjeru Ukrajine), plijeneći naslovnice pustim spominjanjem aviona F-16 i Mirage 2000 (od kojih bi neki mogli nositi i krstareće rakete SCALP-EG kakve je Kijevu već donirala Francuska) - konkretne štete na nacionalnoj infrastrukturi potakle su zadnjih dana i niz konkretnih novih donacija novca i opreme.
Austrija je dala 2 milijuna eura, Srbija je poslala pomoći u vrijednosti 32,4 milijuna USD, a Nizozemska se iskazala s dodatnih 400 milijuna eura za obnovu i milijardu eura nove vojne pomoći. Iz SAD je također stigao mješoviti paket - 109 generatora i 19 toplinskih stanica, uz 138 milijuna USD vrijednih unapređenja za ukrajinske sustave protuzračne obrane, a Japan se obvezao na 14 strojeva za razminiranje ove godine, u 2025. dostaviti njih još 12, sve iz vlastite proizvodnje.
Za kraj, spomenimo kako se ovih dana navodno i Poljska premišlja u Ukrajinu poslati svoje zalihe sovjetskih projektila za razne sustave protuzračne obrane, što bi zasigurno bilo od velike pomoći - dok je bitno teže ocijeniti i današnje vijesti iz Velike Britanije.
Ova država bi navodno u Ukrajinu uskoro mogla poslati svoj najnoviji vojni laser "Dragon Fire", sustav navodno sposoban uništavati bespilotne letjelice. Doduše, to oružje je još u razvoju, čiji je kraj bio najavljen za otprilike tri godine - tako da stvarna efikasnost ove donacije ostaje itekako upitna, iako čitava stvar dobro zvuči i moguće otvara razne nove razvojno-tehnološke mogućnosti.