Stanje unutar Černobila sve je teže. Dvjesto deset djelatnika koji već tri tjedna, otkako su ruske snage zauzele to nuklearno postrojenje, danonoćno radi pod prijetnjom oružja i očajnički traže pomoć. Iscrpljeni su, loše hranjeni i pod stresom - piše Wall Street Journal.
U deset sati ujutro, šesnaest dana nakon ruske invazije na Ukrajinu, u nuklearnoj elektrani Černobil zazvonio je telefon. Javio se dežurni tehničar i poziv prenio nadzorniku smjene Valentinu Heiku, koji je upravi na drugoj strani objasnio kako je 210 tehničara i pomoćnog osoblja u očajnoj situaciji, da zbog fizičkog i psihičkog umora nisu više u stanju raditi popravke i održavati siguronosnu opremu dok ih Rusi drže kao taoce.
I noć prije došlo je do još jednog sukoba između tehničara zaduženih za zaštitu nukleranog otpada i ruskih vojnika koji ih na poslu drže na nišanu od prvih sati rata. Neki tehničari prijetili su da će otići kući bez obzira na ruske tenkove pred nukelarkom.
- Psihološka situacija se pogoršava - rekao je tada nadzornik, koji je prošlog tjedna u zatočeništvu proslavio 60. rođendan: "Svi žele ići kući, ali znamo da moramo ostati."
Černobilski tehničari i pomoćno osoblje bez prestanka radi od 23. veljače kada su Rusi zauzeli nuklearku i uzeli ih za taoce. Došli su odraditi noćnu smjenu, a sada su skoro već 500 sati na poslu. Povremeno odspavaju na stolicama ispred strojeva, ili na hrpama odjeće pored radnih stanica. Prehrana im se svela na konzerve i kašice koje im priprema 70-godišnja kuharica. I ona sama u jednom trenutku srušila se od iscrpljenosti. Telefoni su im oduzeti.
Svjetski regulatori nuklearne energije već tjednima pokušavaju shvatiti što se događa unutar černobilskog kompleksa, u kakvom je stanju objekt i što se događa s djelatnicima.
Wall Street Journal uspio je doći do nekih informacija, pregledali su video zapise i tekstove koje su zarobljeni djelatnici uspeli poslati svojim obiteljima, te su razgovarali s njihovom rodbinom, prijateljima, lokalnim dužnosnicima... Uspjeli su doći i do snimke telefonskog razgovora koji je vođen između nadzornika smjene u Černobilu s uredom u gradu Slavutychu koji je svojedobno izgrađen za smještaj radnika. Ono što su doznali govori da osoblje već tri tjedna radi pod prisilom. Jednom djelatniku, zbog problema sa štitnjačom, hitno treba lijek, dok dio tehničara ima probleme s visokim tlakom. Ruski vojnici dopustili su im jednominutne pozive obiteljima, a u tim razgovorima svi djelatnici su se žalili na ekstremni umor, vrtoglavicu, mučninu, te jake glavobolje. Ta iscrpljenost pretvara se u pobunu, pa dolazi do svađa s njihovim otmičarima.
- Nisam prepoznala njegov glas - rekla je supruga jednog od djelatnika, dodajući kako je vjerojatno netko stajao iza njega, jer su sve što su rekli bile kratke fraze.
Iako je zadnjih dana bilo više apela da je zbog sigurnog upravljanja nuklearkom potrebno zamijeniti iscrpljene djelatnike, Rusi su odbili rotaciju osoblja.
Nakon ogromne katastrofe 1986. godine u Černobilu, jedan od četiri tadašnja reaktora je uništen i danas se nalazi u debelom betonsko-armiranom sarkofagu. Ostali reaktori s radom su prestali do 2000. godine, no u Černobilu je i dalje potrebno osoblje koje se brine o sigurnosti i razinama radijacije s obzirom da se tamo nalazi istrošeno nuklearno gorivo u bazenima s vodom.
Jedno od pitanja kojim se bave analitičari je i može li nestanak struje u Černobilu ugroziti ventilacijski sustav, izlažući tako osoblje rizičnoj razini radijacije.
Međunarodna agencija za atomsku energiju priopćila je da za sada nema razloga za uzbunu, iako je stanje zarobljenih radnika zabrinjavajuće, te su naveli kako su više zabrinuti zbog mogućnosti nesreće u ukrajinskoj još uvijek aktivnoj elektrani sa šest reaktora Zaporižje, najvećoj u Europi, gdje je ovaj mjesec izbio požar nakon ruskog granatiranja.
Wall Street Journal piše kako je izvanredno stanje koje se događa u Černobilu talačka kriza - da djelatnici tjednima rade pod prijetnjom oružja. Navode i kako je osoblje, u rano jutro, 24. veljače, kad su čuli pucnje, te dobili dojavu da se stanovnici tog područja evakuiraju, raspravljalo hoće li napustiti smjenu.
- Nije bilo jasno što učiniti... nije postojao protokol u slučaju rata - izjava je nadzornika za koju je doznao Journal.
Nadzornik je potom pozvao glavnog šefa koji je nadzirao postrojenje, te su donijeli odluku da noćna smjena ostane kako bi se kontrolirala temperatura vode koja hladi istrošeno gorivo. Očitavali su i bilježili temperaturu do 15 sati, kada je nazvao direktor i rekao da se tim područjem kreće kolona tenkova i oklopnih transportera... Nadzornik je ubrzo kroz prozor ugledao ruski tenk T-72, te ruske trupe koje su ispred zgrade zauzimale borbeni položaj. Lako naoružana ukrajinska nacionalna garda iznutra rekla je osoblju da su spremni za borbu, ali su nakon razmatranja odlučili pregovarati kako bi izbjegli pucnjavu. Potom je stiglo još ruskih vojnika, a njihovi časnici su objavili kako su dobili naredbu da preuzmu kontrolu nad postrojenjem. Postavili su vojnike da čuvaju osoblje i skinuli ukrajinsku zastavu s tvornice koju je nadzornik spremio u svoj ured. Stigla je i ruska državna novinarska ekipa da bi snimila vojnike kako radnicima u tvornici dostavljaju kruh i druge namirnice, no ukrajinski tehničar preko zvučnika je poručio - "ne dopustite da vas snimaju radi propagande."
Potom su neki vojnici odjenuli plave kombinezone kako bi za vijesti pozirali kao radnici, ali su neki gledatelji uočili tu varku jer su kombinezoni imali francuski logo koji je s radom u Černobilu prestao 2018. Osoblje u Černobilu pokušalo je kontaktirati članove obitelji, ali i ukrajinsko ministarstvo energetike, no nigdje nisu mogli bez vojnika koji su ih pratili, a ubrzo su im oduzeti i telefoni.
Prije tjedan dana Černobil je ostao bez struje. IAEA je izrazila zabrinutost, ali su dodali da ne vide "nikakav kritičan utjecaj na sigurnost". Glavni direktor IAEA-e Rafael Grossi odletio je na mirovne pregovore u Antaliju kako bi uputio peticiju objema stranama da pristanu na očuvanje nuklearne sigurnosti Ukrajine. U Washingtonu su SAD aktivirale svoj tim za odgovor na nuklearne incidente.
Uprava elektrane, pak, nije imala odgovore za nadzornika Heika, koji je svako jutro zvao da pita je li došlo do rješenja. Prošlog tjedna uprava mu je napisala čestitku za 60. rođendan.
- On ne može predati svoju smjenu i ne može napustiti svoje radno mjesto, ostaje tamo baš kao što su to činili njegovi kolege u vrijeme najveće nuklearne nesreće 1986. godine, piše.
Uprava elektrane kazala je da njihovi suradnici predstavljaju primjer černobilske tradicije samožrtvovanja.
- Ovo nije prvi izvanredni slučaj koji se ovdje dogodio. Naši ljudi su očvrsnuli - poručio je jedan direktor.