Pretprošlog sam petka oko pola devet svratio u staru Asiju, na uglu Šenoine i Tomislavova trga, kako bih uzeo hranu za van.
Ljubazna me konobarica upozorila da ću morati čekati barem pola sata jer je kuhinja preopterećena. Uistinu, podrum prekoputa Paviljona bio je veseo, gotovo posve pun i prometan zamalo kao obližnji željeznički kolodvor.
U redu, pretjerujem. Međutim, u točno 29 minuta čekanja izbrojao sam dvanaest ljudi koji su ušli u restoran. Jedan je gospodin također nestrpljivo čekao takeaway.
Proširenje biznisa
Osam dana kasnije, u subotu oko devet, donjogradska je Asia bila gotovo jednako puna kao i prethodnog petka. I te je večeri među gostima bilo najviše ljudi između dvadeset i četrdeset godina, koji su se odlično zabavljali. Negdje oko jedanaest svratio je neki čovjek, recimo, u srednjim tridesetima, koji je naručio pivo, otvorio novine i dogovorio se s konobaricom o večeri. Tko, dakle kaže, da se u Zagrebu ne može ništa pristojno pojesti poslije deset ili pola jedanaest (Asia tu, nažalost, spada među rijetke iznimke).
Dva posjeta zaredom, poslije duge apstinencije, stvorila su mi dojam da je Asia, uz Prasac i Hellas , možda najposjećeniji zagrebački restoran u recesijskom razdoblju.
Ako je taj dojam istinit, iznimno mi je drago, kako zbog one zagrebačke restoranske publike koju zanima kineska hrana i koja, očito, zna odabrati daleko najbolji “klasični” kineski restoran u gradu tako, i još više, zbog gospođe Chen, Asijine vlasnice, jedne od samo nekoliko živih institucija hrvatske gastronomske scene.
Prva Asia otvorila se u Petrinjskoj ulici u prostorima neuglednog starog hotela (koji se u međuvremenu preimenovao u Best Western) negdje krajem osamdesetih godina.
Pouzdano znam da sam ondje prvi put jeo prije rata i da je Asia, usprkos lošem imidžu svog hotelskog domaćina, vrlo brzo stekla status jednog od lusksuznijih zagrebačkih restorana.
Asia je uskoro počela igrati ulogu značajnog društvenog okupljališta: obitelj predsjednika Tuđmana redovito je posjećivala proslave kineske Nove godine, kada se u Asiji kuhalo dosta spektakularno.
Tuđmana je na novogodišnjim slavljima kod gospođe Chen naslijedio Stipe Mesić , a čini se da je i Ivo Josipović zainteresiran za kinesku hranu i poštovanje kineskih običaja.
Prva se Asia početkom dvijetisućitih preselila iz Petrinjske u Šenoinu (gdje je prije toga poslovao pretenciozan, ali zapravo prilično grozan restoran koji se zvao Gustek), da bi gospođa Chen uskoro biznis proširila na Novu ves, gdje je preuzela i preuredila Staru Tinču.
U Asiji na Novoj vesi posljednjih se godina priređuju središnje zagrebačke proslave kineskih Novih godina.
Konvencionalna hrana
Restoran na Novoj vesi startao je s puno pretencioznijim i autentičnijim jelovnikom od restorana u Donjem gradu: u bivšoj je Tinči gospođa Chen povremeno posluživala peraje morskog psa, jastoge, zakopana jaja i neke kineske slatkovodne ribe.Donjgradska je Asia, pak, ostala vjerna konvencionalnoj, europeiziranoj kineskoj hrani: spring rollsi, ravioli sa škampima, wantani, kiselo-ljute juhe, razne patke, i tako dalje, i tako dalje.
Međutim, ta konvencionalna kineska hrana, koja se ondje priprema, uglavnom je jako fina do izvanredna.
I zato se Asia, u vrijeme dok većina kineskih restorana zjapi praznima, uvrstila među apsolutne šampione sve okrutnije borbe hrvatske restoranske industrije protiv ekonomske krize.
U protekla sam dva tjedna u Asiji kušao spring rollse, koji su, naprosto, standardno korektni, zatim uistinu sjajne raviole sa škampima kuhane na pari, fenomenalnu salatu od ljutog kupusa i krastavaca, koja jako dobro izgleda (i košta 11 ili 15 kuna!!!), tehnički perfektno pripremljenu hrskavu piletinu i odlične tie pan škampe, koji su bili optimalno ljuti. Usput govoreći, Asia pripada među rijetke kineske restorane koji doista pripremaju škampe: većina drugih oslanja se na kozice iako se na jelovniku navode škampi. Patka poslužena s palačinkama, mladim lukom i gustim umakom od šljiva spada, naravno, među Asijine klasike.
Jedina zamjerka koju mogu uputiti Asijinoj kuhinji odnosi se na rižu, koja je bila minutu ili dvije prekuhana.
Zanimljiva vinska lista
Asijina vinska lista obuhvatnija je i zanimljivija od vinske liste bilo kojeg drugog zagrebačkog kineskog restorana; 230 kuna za Villu Antinori više je nego dobra cijena (u hrvatskim kineskim restoranima ne očekujete, naravno, da vas vinska lista impresionira).
Donjogradska je Asia konvencionalni kineski restoran s pozitivnom, živahnom atmosferom, koji pruža puno užitka u hrani i koji u pojedinim segmentima nudi odličnu vrijednost za novac.
Gospođa Chen proslavljala je ulazak u godinu Tigra u četvrtak 11. veljače, u Asiji na Novoj vesi.
Nadam se da će gospođi Chen i njezinu timu godina Tigra završiti jednako uspješno, kao što je Asiji u Šenoinoj ulici počela kalendarska 2010. godina.
Ocjene:
Hrana: 4/5
Ugođaj: 4/5
Vinska lista: 3/5
Kreditne kartice: sve