S grčkim sam se vinima upoznao u ljeto 2000., kada sam proveo tri tjedna na poznatom turističkom otoku Santorini , mjestu za koje se u ponekim turističkim vodičima i danas tvrdi da je jedini preostali dio Atlantide i, što je mnogo važnije, mjestu gdje se, zbog jako bogatog, vulkanskog tla uzgajaju neke od najukusnijh rajčica, kao i uvjerljivo najbolji asyrtiko u Grčkoj.
Asyrtiko je važna bijela sorta grožđa, koja izvrsno podnosi vrućinu i koja je neosjetljiva na filokseru. Ovo prvo znači da asyrtiko može doseći visoke razine šećera a da ne gubi kiselinu, a ovo drugo da se asyrtiko nije morao cijepiti s američkim lozama, kao što se to mora činiti s velikom većinom europskih vinskih sorti.
Stogodišnja loza
Stoga je Santorini pun asyrtika starijeg od stotinjak godina: neke vinarije tvrde da su njihove loze stare čak 150 godina, a prosječna starost asyrtika na Santoriniju iznosi oko sedamdeset godina. Usporedbe radi, prosječna starost većine europskih loza u komercijalnoj upotrebi kreće se od 10 do 30 godina.
Asyrtiko u uzgoju izgleda donekle neobično: radi se o niskim grmovima, svinutim prema zemlji, prekrivenim lišćem, koje grožđe štiti od spaljujućeg dnevnog sunca. Noću, srećom, temperature na Santoriniju osjetno padaju.
Popularnost asyrtika, koji daje i vrlo dobra suha, kao i krajnje hedonistička slatka vina, počela je rasti s međunarodnim uzletom grčke vinske industrije u prošlom desetljeću.
Dok su u osamdesetim godinama grčka vina uglavnom asocirala na retsinu (grozno piće kojem se dodaje ekstrakt bora), danas je asyrtiko toliko komercijalan da se normalno toči na čaše u boljim restoranima i barovima opće prakse po cijeloj Europi: od londonskog Bentleyja do berlinskog Regenta.
Tvrtka Boutari, osnovana 1879., sa svojih petnaest milijuna butelja godišnje, proizvedenih u nekoliko regionalnih vinarija, jedna je od najvećih u Grčkoj. Boutari, naravno, ne pripada u kvalitativni vrh grčke vinske produkcije, ali njegova vina mogu funkcionirati kao solidna informacija o grčkoj vinskoj sceni, koja je kod nas, nažalost, nepoznata.
Redovita distribucija
Boutarijeva vina zasad sam pronašao jedino u zagrebačkom restoranu Hellas, koji je, koliko znam, organzirao uvoz za svoje potrebe.
No, s obzirom na uspješnost tog restorana na Opatovini, pretpostavljam da će njegovi brojni gosti poželjeti popiti pokoju buteljeku Asyrtika/ Santorinija i kod kuće. Boutari Santorini u Hellasu košta 245 kuna (druga Boutarijeva vina su jeftinija), što znači da u maloprodaji ne bi trebao biti skuplji od stotinjak kuna. Njegova se europska cijena kreće između osam i deset eura.
Osobna iskaznica
Vino: Santorini 2008.
Proizvođač: Boutari, Santorini, Grčka
Grožđe: Asyrtiko
Alkohol: 13,5 posto
Gastronomska preporuka: Ovo snažno, aromatično, ali i jako mineralno bijelo vino, s kiselinom na rubu 7 grama, odlično se slaže ne samo s ribama, rakovima, i raznim grčkim mezama nego i s rižotima, koje njegova kiselina sjajno probija, kao i s roštiljem. Primjerice, asyrtiko, pljeskavica i kajmak stvoreni su jedno za drugo.
Ocjena: 7,5/10
Strano crno
Gaja Barbaresco 2005., Pijemont
Gajin Barbaresco pripada među ona vina koja ne preporučujemo jer su naprosto preskupa za širu publiku (hrvatska je cijena, iz poznatih razloga, za otprilike trećinu viša od europske), ali čiju prisutnost na hrvatskom tržištu želimo zabilježiti zbog njihove izvrsnosti. Ovaj je Barbaresco (Barbaresco se, podsjetimo, proizvodi isključivo od nebbiola) eteričan, beskrajno elegantan, s puno mirisa ljubičica i tamog voća, ponešto vanilije, dima i kože, te sa savršenim balansom kiselina, perfektno zrelih tanina i alkohola. Izvanredno vino, s barem dvadeset do dvadeset i pet godina života ispred sebe.
alkohol: 14 posto, uvoznik: Vinotrade, cijena: 1850 kuna, ocjena: 9-9,5/10
Domaće crno
Ivan Dolac Barrique 2006., Hvar
Vrlo solidni hvarski plavac iz sve zanimljivijeg Badelova portfelja buteljiranih vina (ona druga pristojni ljudi ne bi smjeli ni spominjati). Ivan Dolac Barrique već je godinama jedna od pouzdanih konstanti naše vinske scene, s pogođenim odnosom voća i hrasta, s nikada pretjeranim alkoholom, i s razmjerno mekanim taninima.
alkohol:14,5 posto, cijena: 160-200 kuna, ocjena: 7,5/10
Uvozno bijelo
Loimer, Rizling Steinmassl 2007., Kamptal (Austrija)
I dok Loimerova srednja linija Terrassen predstavlja izvrsnu vrijednost za novac, vina ovog, sve uglednijeg austrijskog proizvođača s oznakama pojedinih vinograda značajno su ne bih rekao ambicioznija, ali sigurno kompliciranija. Rizling Steinmassl iz vrlo dobre 2007. godine kombinira naglašenu mineralnost s prigušenim aromama tropskog voća, karakterističnim za austrijske rizlinge, i s razmjerno suzdržanim alkoholom. Neobično i otmjeno vino.
alkohol: 13 posto, uvoznik: Vivat, cijena: oko 250 kuna, ocjena: 8/10
Domaće bijelo
Obitelj Tomac, Rizling 2008., Plešivica
Ovaj veseli, raspjevani, cvjetno-voćni rizling s ponešto neprovrelog šećera pokazuje da su Tomci u posljednje vrijeme u velikoj formi. Uz skupu i ambicioznu Amforu, vjerojatno najvažnije hrvatsko bijelo vino proizvedeno 2009. godine, vodeća plešivička vinska obitelj može se pohvaliti gotovo neodoljivim rizlingom, s iznimno poštenom cijenom.
alkohol: 12,5 posto, cijena: 65-75 kuna, ocjena: 7,5/10
Šampanjac
Ayala, Brut Majeur, Champagne
Otkako je Ayalu preuzeo Bollinger, ta je klasična šampanjska kuća doživjela renesansu. Brut Majeur (45 posto pinot noira, 20 posto pinot meuniera, 30 posto chardonnaya), njihov bazični non vintage, pobijedio je na nedavnom londonskom kušanju četrdesetak šampanjaca, što velikih proizvođača, što malih vinogradara - vinara, o kojem je u Financial Timesu izvijestila Jancis Robinson. Brut Majeur, oštar, vrlo svjež, gotovo kiseo šampanjac, koji se sjajno slaže s kamenicama, dobio je na ljestvici do dvadeset bodova pola boda više čak i od Bollingerova Special Cuveea (O.K., meni je SC i dalje draži).
alkohol: 12 posto, uvoznik: Miva, cijena: oko 300 kuna, ocjena: 8-8,5/10
Desertno vino
Schloss Gobelsburg, Gruner Veltliner Beerenauslese 2006., Kamptal (Austrija)
Schloss Gobelsburg cijenjena je vinarija, čija vina dobivaju dobre ocjene u svim rangovima cijena: od bazičnih rizlinga i veltlinaca do visokih predikata. Beerenauslese (izbor bobica) visoki je predikat, koji me, nažalost, ostavio posve hladnim. Možda veltliner ne dolazi do izražaja u slatkim varijantama, ili se, naprosto, radilo o slabijoj bačvi, ali ovo, tehnički perfektno vino suzdržano je do beskarakternosti.
alkohol: 11,5 posto, uvoznik: Vrutak, cijena: oko 160 kuna, ocjena: 7/10