Važnim ekonomistima mediji se najčešće bave u vrijeme ekonomskih kriza, kada od njih očekuju neku novu, svježu i ako je moguće bolju viziju budućnosti. Angus Maddison imao je privilegiju rada u tišini. Osim povremenih osvrta, na njegove znanstvene radove koji su izlazili u londonskim publikacijama Financilal Timesu i Economistu mediji su ga uglavnom ostavljali na miru. Do sada, točnije - do njegove smrti krajem prošlog mjeseca.
Brojke važnije od riječi
Posve u skladu s glavnom znanstvenom opsesijum profesora Maddisona, koju je u dvije rečenice kirurški precizno objasnila autorica prvog postumnog teksta o njemu objavljenog u New York Timesu: Neki ljudi trude se predvidjeti budućnost. Angus Maddisom posvetio je svoj život predviđanju prošlosti.
- Bio je knjigovođa povijesti i kao takav je bio vrlo ozbiljan znanstvenik - kaže Ivo Bićanić, profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu i jedan od rijetkih hrvatskih ekonomista koji je svojevremeno surađivao s Maddisonom.
- Maddison je bez sumnje bio svojevrsni čudak, posve nezainteresiran za komercijalne aspekte svojih istraživanja, ali vjerojatno je baš zato uspio zadržati znanstveni integritet. Nikada nije svaštario, cijeli je život posvetio istraživanju jedne teme i za svaku je brojku znao objasniti kako je do nje došao. Ako pišete o njemu dobro, nećete pogriješiti - rekao mi je Bićanić.
Među hrvatskim ekonomistima Maddison je uglavnom ostao nepoznat (Maddison, je li to brokerska kuća? - pitao me jedan od najpoznatijih domaćih analitičara). Možda i zato što je i njemu kao znanstveniku Hrvatska bila premala iako je i tako mala ipak uključena u excell tablice njegovih kasnih radova. Hrvati nikada nisu mijenjali globalne ekonomske trendove. Uvijek su, međutim, o njima bili ovisni.
Povjesničar-knjigovođa Angus Maddison napisao je jedan od možda najdetaljnijih pregleda svjetske povijesti. Ono što njegovu povijest razlikuje od povijesti kako je vide drugi “pravi” povjesničari su brojke kojima je on cijeli život davao veću važnost nego riječima (koje, za razliku od brojki, prečesto mogu biti isprazne, govorio je). Ukratko - Maddison je bio začetnik i predvodnik ekonomskog smjera koji se bavi konstrukcijom nacionalnih računa u povijesnim razdobljima. Uz pomoć dugotrajno i studiozno nagomilanog znanja o ekonomskoj povijesti i suvremenih istraživačkih tehnika, njegovi izračuni BDP-a vodećih globalnih ekonomskih sila i njihovi međusobni odnosi, kao i udio u ukupnom svjetskom BDPu, pouzdani su barem koliko i bilo koja druga, riječima ispisana, povijest funkcioniranja globalnih ekonomskih, ali i političkih i društvenih sustava.
Njegova računica jasno pokazuje da, primjerice, nagli rast udjela Kine u globalnoj ekonomiji kojemu svjedočimo tijekom protekla dva desetljeća znači zapravo samo kineski povratak na staro. Jer Kina je 1500. godine imala veći BDP nego 1950, a danas je opet, nakon više stoljeća pada i stagnacije, jedna od najjačih svjetskih ekonomija s jednim od najvećih udjela u globalnom BDP-u.
Uz odnose Europe i Azije, zanimao ga je i utjecaj “industrijske revolucije” na preraspodjelu udjela u globalnom BDP-u, bavio se ekonomskim uzrocima i posljedicama formiranja i pada kolonijalnih imperija i možda najviše od svega, mehanizmima koji su pokrenuli ekonomski sustav koji danas zovemo kapitalizam…
Zaostajanje Istoka
Pojednostavljeno, Maddisonova metodologija temelji se na svođenju povijesnih ekonomskih vrijednosti na zajednički nazivnik - u ovom slučaju to je internacionalni dolar iz 1990. - kojim se onda izražava odnos kupovne moći i BDP-a po stanovniku pojedine od zemalja, kao i njihov udio u globalnom BDP-u. Iako nam daje odličan pregled međusobnih povijesnih ekonomskih odnosa, bilo kakav prijevod Maddisonove računice na jezik današnjih nacionalnih valuta bio bi, zbog brojnih vremenski i demografski osjetljivih parametara, pogrešan i krivo navodeći.
Makroekonomisti i ekonomski povjesničari najveću vrijednost danas prepoznaju u onom dijelu Maddisonova rada koji je obuhvatio razdoblje između 1000. i 1820. godine, ritam tehnološkog i ekonomskog rasta Zapada uz istovremenu stagnaciju i polagano zaostajanje Istoka.
Njegovi kasniji izleti u dalju prošlost (do 1. godine) i prema budućnosti (do 2030. godine) čitaju se sa zanimanjem, ali znanstvena zajednica nikada nije težinu tog dijela Maddisonovih istraživanja smatrala usporedivom s njegovim temeljnim doprinosom proučavanju razdoblja između 11. i 19. stoljeća.
Maddison je najbolje sponzore za svoj znanstveni rad našao u OECD-u (Organisation for Economic Co-operation and Development), međunarodnom istraživačkom i konzultantskom think-tanku financiranom od država članica, sa sjedištem u Parizu. Niz godina bio je i profesor na sveučilištu u Groningenu u Nizozemskoj gdje je oformio ozbiljan i mnogobrojan tim suradnika koji su radili na prikupljanju podataka i izradi modela izračuna.
Rad u tišini
Rođen je 1926. u Newcastleu na sjeveroistoku Engleske, što je bio jedan od najsiromašnijih krajeva nekad snažne kolonijalne velesile. Sam je u tome vidio korijene svojeg znanstvenog interesa.
- Oduvijek su me mučile socijalne nejednakosti i mislio sam da ću u proučavanju povijesti otkriti njihove uzroke. Kada sam se upoznao s radom britanskog ekonomista Johna Maynarda Keynesa shvatio sam da bi ekonomija mogla biti korisnom disciplinom za rješavanje ozbiljnih problema, zapisao je u svojoj autobiografiji “Ispovjesti ljubitelja brojki (Confessions of a Chiffrephile)”.
Maddison je gotovo do kraja života radio u tišini. Makroekonmisti, osim nekoliko utjecajnih povjesničara ekonomije, godinama su njegov rad smatrali “preprizemnim” i previše okrenutim prošlosti. Tek tijekom nekoliko posljednjih godina, kada je globalna kriza poharala tržišta, njegovo precizno vođeno knjigovodstvo svijeta kroz stoljeća i njegove kirurški precizne povijesne usporedbe obnovile su interes za OECD-ovog “čudaka u tenisicama” koji je cijeli život i cijeli svijet, od samog postanka do danas, promatrao kroz svoju računovodstvenu bilježnicu.