Samo dan prije, oko 6.30 sati, većinu ljudi u sjeverozapadnome dijelu Hrvatske probudio je potres jačine 5 stupnjeva po Richteru s epicentrom kod Petrinje. Bilo je oštećenih zgrada, ali, srećom, nije bilo žrtava. Poučeni potresom koji je u ožujku iste godine potresao zagrebačko područje građani su mislili da nakon tako prilično jakog potresa neće biti snažnijega podrhtavanja tla.
Nažalost, nije bilo tako.
Razoran potres magnitude 6,2 po Richteru prekinuo je sedam ljudskih života koji nemaju cijenu te uništio velik broj kuća, zgrada, crkava i zaštićenih spomenika kulture diljem Sisačko-moslavačke županije i okolnih županija.
U potresu teško je oštećena i nedavno obnovljena zgrada željezničkoga kolodvora u Sisku. Prometno osoblje čiji su uredi bili smješteni u kolodvorskoj zgradi moralo je biti hitno smješteno u kontejnere, a ljudima koji su živjeli u stanarskome dijelu zgrade osiguran je zamjenski smještaj.
Kolodvorska zgrada koja je 2002. dobila nagradu „Zlatna Viktorija“ za najbolje uređenu zgradu u gradu Sisku ne smije se upotrebljavati dok se oštećenja ne saniraju.
Zgrada željezničkoga kolodvora Sisak sagrađena je davne 1861. i od tada je njezin izgled tek djelomično promijenjen. Zgrada je zaštićeno kulturno dobro unutar Kulturno-povijesne cjeline grada Siska upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske pa će se i njezina sanacija morati izvoditi prema uvjetima konzervatorske struke. Prema njihovim uvjetima izvodila se i posljednja obnova kada je tijekom radova otkriveno arheološko nalazište – ostaci rimskoga grada Siscie.
U potresu na području Sisačko-moslavačke županije osim na kolodvorskoj zgradi oštećenja su nastala na pruzi od Zagreba prema Novskoj odnosno na konstrukciji mosta Kupa. Dok se oštećenja trajno ne saniraju, vlakovi preko mosta prometuju prema posebnim uvjetima vožnje.
Inače, prugu Zidani Most – Zagreb Zapadni Kolodvor – Sisak/Galdovo u dužini od 125,3 km sagradilo je Društvo južnih željeznica. U listopadu 1862. pruga je puštena u promet, a povezala je zapadne dijelove Habsburške Monarhije s istokom i doprinijela snažnome gospodarstvenom razvoju Zagreba i Siska. Dvadeset godina nakon toga, godine 1882. za promet je otvorena pruga Sisak – Sunja – Volinja/Dobrljin, a 1888. i pruga Sunja – Nova Gradiška.
Osim kolodvorske zgrade u Sisku i dijela pruge Zagreb – Novska dijelom su oštećene kolodvorske zgrade u Sisak Capragu, Gredi i Lekeniku. Oštećenja su nastala i na zgradi kolodvora u Karlovcu, a u potresu u ožujku 2020. veća oštećenja pretrpjele su zgrada glavnoga zagrebačkog kolodvora i upravna zgrada HŽ Infrastrukture u Mihanovićevoj ulici.
Na kolodvorskoj zgradi glavnoga zagrebačkog kolodvora u potresu je oštećena masivna kamena ograda na krovu, koja je zbog sigurnosti putnika i prolaznika morala biti uklonjena. S obzirom na to da se kao i u Sisku radi o nepokretnome kulturnom dobru, kompletna sanacija zgrade također zahtijeva propisane uvjete konzervatora.
Riječ je o zdanju dugome 186,5 metara, koje je 1892. sagrađeno prema projektu Ferenca Pfaffa, cijenjenoga mađarskog stručnjaka za projektiranje željezničkih kolodvora.
Deset godina poslije (između 1901. i 1903.) Mađarske državne željeznice su u neoklasicističkome stilu za potrebe poslovne uprave u Zagrebu sagradile monumentalnu palaču u ondašnjoj Novoj kolodvorskoj ulici koja danas nosi naziv Ulica Antuna Mihanovića. Zgrada u Mihanovićevoj ulici do danas nije bila puno mijenjana. Najvidljiviji zahvati bili su učinjeni 1997. kada je znatnije bio preoblikovan ulazni prostor. Najveća opasnost za opstojnost građevine bio je požar koji je buknuo 1. kolovoza 1977. na tavanu zgrade. Potresi iz 2020. teško su oštetili zgradu na kojoj su provedene hitne sanacijske mjere, a dio zgrade se u ovome trenutku ne koristi.
Gdjegod je to trenutačno moguće, HŽ Infrastruktura pristupa sanaciji oštećene imovine i infrastrukture.