Ranko Šuvar živi na Trnju. Samo par minuta nakon potresa, izašao je na ulice Zagreba, na skuteru, vozio se prema gradu i polako počeo shvaćati snagu potresa koja je pogodila centar grada: "I sam sam bio u stanju stresa, krenuo sam preko Autobusnog kolodvora do Trga žrtava fašizma. Kako sam se više približavao gradu, tako mi je izgledalo kao ratno stanje. Fotografija koju sam snimio pokazuje baku i djeda u prvom planu, u pozadini je policija. Nastala je u Boškovićevoj ulici. Sjećam se da sam, dok sam ju snimao, osjećao tugu. Mi mlađi ćemo se nekako snaći, no sa starijima je teško Mala su im primanja, većini njih, vani je koronavirus koji je za njih najopasniji. Oni su ti koji su zapravo najslabiji među nama, ranjiva skupina".
On sa suprugom živi, kako nam govori fotograf Cropixa na šestom katu: "Potres se jako osjetio, no nije bilo većih šteta u stanu. Kada sam krenuo na teren,vidio sam da se na vratima ispriječio manji ormar, koji je pao, pa sam ga trebao pomaknuti nakon čega sam mogao krenuti".
Bio je dežuran, zvao ga je urednik, no i da nije, svejedno bi izašao na teren s fotoaparatom.
"Mi smo fotoreporteri zapravo uvijek na poslu" reći će.
Taj mu je dan, govori nam dalje Ranko Šuvar, trajao dugo, od pola sedam ujutro pa do jedanaest uvečer, kada se vratio kući: "Situacija je bila takva nisam mogao stajati u redu s maskom i čekati na sendvič. Jedva sam došao do neke vode na terenu, a do ponoći nisam jeo".
No, nije niti osjećao glad tog dana, 22. ožujka. "Cijeli je dan izgledao kao prometna nesreća. Radio sam u stanju šoka, tek sam drugi dan postao svjestan svega što se sve oko mene događalo. Mislim da smo svi taj dan bili u takvom stanju praktički smo bauljali gradom. Hodao sam centrom cik-cak, drugi me potres zatekao na terenu. Kasnije sam još snimao rodilje koje su izašle van na ulicu, u Petrovoj, a nakon toga sam se zaputio u epicentar, u Kašinu" govori Ranko Šuvar.
Fotografija dvoje sugrađana zrelije dobi, kako ruku pod ruku hodaju po razrušenoj ulici, u tišini, dok je iza njih policijski auto, te policija koja među sobom raspravlja, može se pogledati na izložbi "Zagreb – grad koji treba našu ljubav" na Europskom trgu, gdje je otvorena u organizaciji Cropixa i Jutarnjeg lista. Nalazi se u sklopu poglavlja kojeg smo nazvali "Šok". To poglavlje govori o prvim, neposrednim reakcijama ljudi nakon potresa, koje su zabilježili naši fotoreporteri na ulicama.
Mi koji smo potres doživjeli pamtit ćemo ga i po ovim fotografijama. Po njima će ga, među ostalim, pamtiti i generacije koje dolaze, pokušavat će po svoj prilici i zamisliti kako nam je bilo, što smo proživljavali u tim sekundama, u 6.24 ujutro.