Godinu dana prije izbijanja Prvoga svjetskog rata dvije su osobe uzdrmale zaspalo višestoljetno Habsburško Carstvo i gotovo vječnog cara Franju Josipa I. te na svoj način pridonijele njihovoj propasti.
Iako se nikad nisu niti vidjeli, šef Kundschaftsstelle (obavještajna služba Austro-Ugarske Monarhije), pukovnik Alfred Redl, i novinar praškog lista na njemačkom jeziku Bohemia, Egon Erwin Kisch, zauvijek su ostali povezani skandalom koji je jedan počinio, a drugi otkrio i objavio u svojim novinama. Sam Kisch je cijelu priču objavio u svojoj knjizi “Der Fall des Generalstabschefs Redl” koja će uskoro biti prevedena na hrvatski jezik.
Iznimno cijenjen
Alfred Redl rodio se 1864. godine u Galiciji kao 14. dijete siromašnog pružnog radnika. Tada najzaostalija provincija golema carstva nije pružala mogućnost ni za kakav prosperitet pa je otac većinu svoje muške djece, uključujući Alfreda, poslao u razne kadetske škole. Unatoč siromašnom podrijetlu, postigli su zavidne karijere. Trojica su postala viši oficiri, dvojica odvjetnici, jedan arhitekt i jedan viši željeznički nadzornik, a kćeri su se, zahvaljujući dobrom odgoju, vrlo dobro udale.
Redl se nakon osnovne škole upisao u Kadettenschule Karthaus u Brnu. Kako je tečno govorio njemački, poljski i rutenski, vrlo je brzo napredovao u školi gdje se cijenilo znanje više jezika, i to zbog vrlo praktičnih razloga. Sama monarhija bila je zbir od više desetaka naroda koji je svaki govorio svojim jezikom te je za budućeg časnika bilo važno da zna što više jezika. Sve školske i vojne zadatke izvršavao je s odličnim uspjehom i bio je iznimno cijenjen među nastavnicima i kolegama.
Reorganizacija odjela
Mladi je Alfred u kadetskoj školi otkrio još nešto što će ga 30-ak godina poslije stajati karijere i života - postao je homoseksualac te je održavao tajne veze s kadetima sličnih sklonosti. Homoseksualnost je bila raširena u tadašnjim vojnim školama, no kada su kadeti izašli iz njih, većina se upuštala u heteroseksualne veze, ali Alfred je ostao pri svom prvom seksualnom odabiru. Budući da je znao kako njegov odabir nije poželjan, svoje veze skrivao je na sve moguće načine.
Život u laži i skrivanju pomogao mu je u vojnoj karijeri u kojoj je nakon kratkog službovanja po raznim garnizonima carstva prebačen u novoosnovani obavještajni ured austrougarske vojske. Naišavši na zastarjeli i neefikasni sustav, Redl je krenuo s reorganizacijom odjela. Njegov je rad zapažen pa napreduje u karijeri te dolazi do čina pukovnika i šefa cjelokupne obavještajne službe. Kad je dobio svu moć, od nekada neučinkovite i rigidne agenture stvorio je najmoderniji i najbolji špijunski centar ondašnje Europe pa ga se smatra ocem moderne špijunaže. Redl je uveo brojne novitete. Na gramofonske ploče snimao je sve razgovore te fotografirao svaki kontakt svojih špijuna. Otkrivao je slabosti i mane potencijalnih protivnika koje je potom ucjenjivao. Na taj je način regrutirao brojne pijance, narkomane, preljubnike, kockare i homoseksualce, koji su na kraju bili prisiljeni raditi za njega. Svakoj osobi koja bi došla u njegov ured poslužio bi konjak u čaši koja je bila premazana nevidljivm prahom te bi potom uzeo otiske prstiju. Također je prvi složio i uredio kartoteku svih iole važnih osoba u carstvu i izvan njega. Tijekom ispitivanja prvi je osumnjičeniku u oči uperio upaljenu lampu, što sve policije rade i dandanas. Od njega su strepili svi časnici, a i samoj okolini cara Franje Josipa I. bilo je nelagodno kada bi čuli da se Redl zanima za njih.