Prati nas suncem pozlaćeno zelenilo obronaka šumovitog Cresa. Vjetra taman toliko da jedra bešumno vuku brod kroz čarobno plavetnilo mora i neba. Pogledom tražimo pogodnu uvalu za kupanje prije nego što skrenemo u kurs za Ičiće. Evo je, prekrasna plaža u divljini. Sitan šljunak, hlad, nigdje nikoga. Skrećemo provu, pripremamo sidro. Što je ono na hrđavoj ploči na početku plaže? Naopako okrenutog sidro! Uvala Stara Porozina. Ovdje je položen kabel između kopna i Cresa. Ne sidriti ni u ludilu da ne bi Cres ostao bez struje!
Utjehu nalazimo vrlo brzo pred lijepom malom šljunčanom uvalom. Čim smo bacili sidro, momci su se bacili u more. Ostajem na brodu, jer uvijek netko mora. Nevere su ovdje brze i žestoke. A i Učka zna navući oblačnu kapu - i eto cirkusa.
Ekipa sjedi na pijesku. Ispruženih nogu, podbočeni rukama, jedan do drugog gledaju prema brodu. Da ih ne znam, pomislio bih da su nekakvi luzeri, brodolomci. U svakom slučaju, ovo je posljednje kupanje za većinu njih. Nakon Ičića se vraćaju kući. Jura poput prekaljenog komandosa iza sebe ima još jednu uspješnu akciju. Krišto nam je bio savršena podrška iz zraka, s kopna, s broda. Luka se iskazao kao anketarski vunderkind. Mislim da je anketirao svakog nautičara zatečenog u marini. U sedam marina prikupio je oko 250 anketnih upitnika. Stotinjak više nego prošle sezone, kad smo također imali studentsku podršku, a nije bilo korone. Matej je dosad stekao dobru dozu samopouzdanja. Ponudili smo mu da ostane još jednu smjenu. Prihvatio je to spremno. Kao i sam čin novačenja u posadu. U Cresu smo mu dali da opere veš...
Sjedimo na terasi kafića u marini. Tek je otvoren, a promijenio je i vlasnika pa se osoblje još ne snalazi. Po Milana autom dolazi kći Iva. “Kako ste”, pita. “Dobro smo, tata dobro kuha...” “Tata, ti kuhaš?!”, zabezekne se Iva. “Što si im skuhao?” “Pa, evo, danas pileći paprikaš”, petljamo mi da mu pomognemo... Ali Milan se u svojoj krotkosti i dobroti ukopava još dublje: “I knedlice sam im napravio...”.
Milan me prati u patroli već četvrtu sezonu. Ali pratim i ja njega. Pouzdano znam da je kod nekih kuharskih izazova nazvao svoju suprugu Vesnu da čuje “kako ona to čini”. A meni se čini da je Vesna već dugo naš tajni rent a chief.
Sada je Milan doma u Rijeci. Doći će na brod uoči polaska za Punat, a mi ćemo za ručak skuhati hrenovke. Imamo ih brdo. Za večeru - ostale su hrenovke od ručka. Ujutro za doručak - još ima nešto hrenovki... Sjetih se vica o mladom bračnom paru: “Dragi, hoćeš li da ti skuham hrenovke za ručak ili da ti napravim nešto na brzaka bezveze?”.