Mnogo je restorana na našoj obali koji će vam, na čistim bijelim stolnjacima, poslužiti vrhunsku hranu i piće. No, premalo je onih koji će tomu dati nešto drugo. Priču koju ćete ponijeti sa sobom, uspomenu koju ćete rado prepričavati. Autentičnu priču o “dalmatinskom snu”, protkanu poviješću i tradicijom, a začinjenu teškim radom i uvjerenjem da se na škoju može i mora opstati.
šetnja kroz šumu Baš to je ono što nas je privuklo u Toto’s, fantastični restoran na otoku Hvaru, zbog kojeg je, između ostalog, pitoreskna Palmižana postala bajkovito odmaralište svih onih koji cijene mir i nevjerojatnu ljepotu prirode.
Da bi došli do ovog prekrasnog mjesta treba se malo potruditi. Krenete li od ACI-jeve marine, put će vas voditi kroz nevjerojatnu šumu agave, kaktusa, aloje i različitog drugog prekrasnog raslinja. Iako će put malo potrajati i trebat će svladati kakvu uzbrdicu, nećete biti usamljeni. Društvo će vam praviti raskošni paunovi koji na svakom koraku “vrebaju” s kime bi mogli malo porazgovarati - dovoljno je reći im “ihuu”, pa da veselo odgovore. Osim paunova pjeva i šuma vjetra u raslinju, drugo u Palmižani nećete čuti. A kada se jednom popnete do Toto’s, dočekat će vas nasmiješen i ljubazan Pave Meneghello, potomak ugledne hvarske obitelji koja je nekoć posjedovala velik dio “prekomorskih teritorija” hvarskog arhipelaga, a i danas su među najzaslužnijima za elitni hvarski turizam.
Pave nas dočekuje rano ujutro, na njemu se vidi da se nije naspavao. S gostima se družio do sitnih sati, a već ujutro treba krenuti raditi. Meso mora biti svježe, pa stiže prvim katamaranom, ribari se javljaju s ulovom, povrće se koliko god je moguće svakog dana nabavlja od lokalnih proizvođača. Za Pavu i obitelj ljetovanje nije opcija, možda se tek zimi ulovi koji slobodan trenutak.
Skromni početak
A sve je krenulo, govori nam Pave, još prije dvadesetak godina kada je njegov otac Eugen Toto Meneghello svoj privatni mali raj, u kojem je ugošćavao prijatelje, odlučio pretvoriti u biznis. Počeli su skromno, s malenom pizzerijom iz koje se pružao prekrasan pogled na more. Tih devedesetih Palmižana je bila daleko od elitnog turizma kojim se danas diči, slovila je kao lijepo obiteljsko odmaralište, a pizzeria je bila pun pogodak, jer roditelji djeci nisu mogli odbiti želju za sjajnom pizzom čiji su se mirisi širili uvalom.
Na mjestu današnjeg rajskog vrta postojala je tada samo stara kuća koju je još “dida Toto” sagradio.
- Otac je ovdje volio tulumariti sa svojim prijateljima, tako da možemo reći da je sve krenulo iz čistog hedonizma - smije se Pave.
Malo po malo, Pavin otac Eugen počeo je stvarati vrhunsku ponudu. Njegova majka, znamenita Dagmar Meneghello, oduševila se paunovima i dovela ih na otok. Dida Toto bio je zaljubljenik u botaniku, pa je diljem Palmižane posadio nebrojene kaktuse, a Eugen je “naginjao” palmama, koje su i danas hlad najboljim stolovima u Toto’su.
- Prvotna ideja je bila da ovdje bude svojevrsni zoološki vrt.. No, okrenuli smo se turizmu, a mjesto je počelo dobivati reputaciju kako među vrhunskim gostima, tako i nautičarima. Baš nautički turizam nas je počeo dizati, jer u to vrijeme nije bilo toliko brodova i čarteri su bili dosta skupi, tako da su si ih mogli priuštiti samo oni visoke platežne moći. A njima nije dovoljno poslužiti pizzu. Otac se cijelog života bavi ribom, kako za osobne potrebe tako i za potrebe naših restorana, pa smo svježu ribu počeli nuditi i ovdje. Osim toga, znao je sve lokalne ribare - govori nam Pave.
Sve od nule
Malo po malo, pizzeria se pretvarala u prvoklasni restoran. Na meniju su redovito bile svježe škarpine, šampjeri i grdobine, a vrlo popularan bio je i jastog.
- Prvi pod bio nam je od obojanog betona, a stolice plastične, zelene, stolnjaci narančasti. Gradili smo ovo mjesto od nule - kaže Pave.
Danas je Toto’s elitni restoran koji se najviše ponosi svojim ribljim predjelima. Svu ribu dobavljaju od lokalnih ribara. Kušali smo fantastičnu tunu u različitim umacima, ribu koja je od samih početaka senzacija u Palmižani.
- Još kao mali dobio sam zadatak da nosim tunu od mora do restorana. Nas nekoliko klipana nosilo bi tunu, a iza nas je išla cijela povorka gostiju kojima smo bili atrakcija s tako velikom ribom. Riba ovdje uvijek mora biti vrhunska, otac je na to jako osjetljiv. Ne dolazi u obzir da se riba smrzava, to nam nikad nije dozvolio. Cijeli život bavi se ribom i zna prepoznati kvalitetu, a to traži i za naše goste. Gosti su na to navikli i uvijek nam se zbog toga rado vraćaju. Znaju da će u našem restoranu dobiti samo najsvježiju ribu koja je to jutro ‘ubrana’ - ozbiljno nam govori Pave.
